EUR-Lex -  62014CN0416 - HR

1.12.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 431/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. rujna 2014. uputio Commissione Tributaria Regionale di Mestre-Venezia (Italija) – Fratelli De Pra SpA, SAIV SpA protiv Agenzia Entrate – Direzione Provinciale Ufficio Controlli Belluno, Agenzia Entrate – Direzione Provinciale Ufficio Controlli Vicenza

(Predmet C-416/14)

(2014/C 431/19)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione Tributaria Regionale di Mestre-Venezia

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Fratelli De Pra SpA, SAIV SpA

Tuženici: Agenzia Entrate – Direzione Provinciale Ufficio Controlli Belluno, Agenzia Entrate – Direzione Provinciale Ufficio Controlli Vicenza

Prethodna pitanja

1.

Jesu li, kada je riječ o terminalnoj opremi za usluge zemaljske radijske mobilne komunikacije, u skladu s pravom Zajednice (Direktivom 1999/5/EZ (1) te direktivama 2002/19/EZ (2), 2002/20/EZ (3), 2002/21/EZ (4) i 2002/22/EZ (5)) nacionalni propisi koji zajednički uređuju tu materiju, odnosno:

—

članak 2. stavak 4. Uredbe sa zakonskom snagom (D.L.) br. 4/2014, koja je naknadno postala Zakon br. 50/2014;

—

članak 160. Zakonodavne uredbe (d. lgs.) br. 259/2003;

—

članak 21. Tarife u prilogu Uredbe Predsjednika Republike (D.P.R.) br. 641/1972;

koji izjednačavajući terminalnu opremu s radijskim postajama, predviđaju obvezu za korisnika da ishodi opće ovlaštenje te izdavanje odgovarajuće koncesije za radijske postaje, određujući da to podrazumijeva snošenje troškova?

Je li, konkretno u pogledu korištenja terminalne opreme, u skladu s pravom Zajednice namjera talijanske države da na teret korisnika propiše obvezu ishođenja općeg ovlaštenja i koncesije za radijske postaje, kada su stavljanje na tržište, slobodno kretanje i stavljanje u pogon terminalne opreme već precizno uređeni izvorima prava Zajednice (Direktivom 1999/5/EZ), bez da je predviđeno ikakvo opće ovlaštenje i/ili licenca?

Nadalje, jesu li i opće ovlaštenje i koncesija predviđeni nacionalnim propisom u skladu s pravom Europske unije:

—

unatoč tome što je opće ovlaštenje odredba koja se ne tiče korisnika terminalne opreme, nego samo društava ovlaštenih za pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (članci 1., 2. i 3. Direktive 2002/20/EZ o ovlaštenju);

—

unatoč tome što je koncesija već predviđena za osobna prava korištenja radijskih frekvencija i za prava korištenja brojeva, što su situacije koje se zasigurno ne mogu povezati s korištenjem terminalne opreme;

—

unatoč tome što propis Zajednice ne predviđa nikakvu obvezu ishođenja općeg ovlaštenja ili izdavanja koncesije za terminalnu opremu;

—

unatoč tome što članak 8. Direktive 1999/5/EZ određuje da države članice „neće zabraniti, ograničiti ili spriječiti stavljanje na tržište i stavljanje u pogon na svom državnom području uređaje koji nose oznaku CE”;

—

unatoč razlici u pogledu sadržaja i propisa, a ne istovrsnosti, između radijske postaje i terminalne opreme za usluge zemaljske radijske mobilne komunikacije?

2.

Jesu li u skladu s pravom Zajednice (Direktivom 1999/5/EZ i Direktivom 2002/22/EZ, posebno člankom 20.) nacionalni propisi koji zajednički uređuju tu materiju, odnosno:

—

članak 2. stavak 4. Uredbe sa zakonskom snagom (D.L.) br. 4/2014, koja je naknadno postala Zakon br. 50/2014;

—

članak 160. Zakonodavne uredbe (d. lgs.) br. 259/2003;

—

članak 21. Tarife u prilogu Uredbe Predsjednika Republike (D.P.R.) br. 641/1972;

—

članak 3. Uredbe Ministra (dm.) br. 33/1990,

na temelju kojih

—

ugovor iz članka 20. Direktive 2002/22/EZ – sklopljen između upravitelja i korisnika, čiji je predmet uređivanje poslovnih odnosa između potrošača i krajnjih korisnika s jednim ili više društava koja pružaju usluge priključenja i druge povezane usluge – može „sam po sebi” vrijediti kao isprava koja zamjenjuje opće odobrenje i/ili koncesiju za radijsku postaju, bez bilo kakve intervencije, djelovanja ili nadzora od strane tijela javne vlasti;

—

ugovor treba sadržavati čak i podatke o vrsti terminalnog uređaja i njegovoj homologizaciji (nije predviđena na temelju članka 8. Direktive 1999/5/EZ)?

3.

Jesu li u skladu s gore navedenim pravom Zajednice odredbe koje zajednički uređuju tu materiju, odnosno članak 2. stavak 4. Uredbe sa zakonskom snagom (D.L.) br. 4/2014, koja je naknadno postala Zakon br. 50/2014, članak 160. Zakonodavne uredbe (d. lgs.) br. 259/2003 i članak 21. Tarife u prilogu Uredbe Predsjednika Republike (D.P.R.) br. 641/1972, koje predviđaju obvezu ishođenja općeg ovlaštenja, a slijedom toga i koncesije za radijsku postaju, u odnosu na samo jednu kategoriju korisnika, subjekte ugovora koji se formalno naziva pretplata, dok nikakvo opće ovlaštenje niti koncesija nisu predviđeni u odnosu na korisnike usluga elektroničke komunikacije na temelju ugovora samo jer se drugačije naziva (= prepaid usluga ili usluga bez pretplate)?

4.

Jesu li u suprotnosti s člankom 8. Direktive 1999/5/EZ nacionalni propisi, poput članka 2. stavka 4. Uredbe sa zakonskom snagom (D.L.) br. 4/2014, koja je naknadno postala Zakon br. 50/2014, članka 160. Zakonodavne uredbe (d. lgs.) br. 259/2003 i članka 21. Tarife u prilogu Uredbe Predsjednika Republike (D.P.R.) br. 641/1972, koji predviđaju:

—

upravno postupanje u svrhu izdavanja općeg ovlaštenja i koncesije za radijske postaje,

—

plaćanje koncesijske naknade (.) za obavljanje takvih djelatnosti,

u pogledu postupanja koja mogu predstavljati ograničenje stavljanju u pogon, korištenju i slobodnom kretanju terminalnih uređaja?

(1)  Direktiva 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 1999. o radijskoj opremi i telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i o uzajamnom priznavanju njihove sukladnosti (SL L 91, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 40.)

(2)  Direktiva 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu) (SL L 108, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 38., str. 69.)

(3)  Direktiva 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju) (SL L 108, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 53., str. 62.)

(4)  Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL L 108, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 49., str. 25.)

(5)  Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (SL L 108, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 3.)

Full & Egal Universal Law Academy