RJEŠENJE SUDA (sedmo vijeće)
5. studenoga 2014.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 53. stavak 2. Poslovnika Suda –Djelovanje Zajednice u području vodne politike – Direktiva 2000/60/EZ – Cijena zaračunata potrošaču – Mogućnost zaračunavanja fiksnih troškova – Činjenice nastale prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji – Očita nenadležnost Suda“
U predmetu C‑254/14,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Općinski sud u Velikoj Gorici (Hrvatska), odlukom od 15. svibnja 2014., koju je Sud zaprimio 26. svibnja 2014., u postupku
VG Vodoopskrba d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju
protiv
Đure Vladike,
SUD (sedmo vijeće),
u sastavu: J.‑C. Bonichot (izvjestitelj), predsjednik vijeća, A. Arabadjiev i J. L. da Cruz Vilaça, suci,
nezavisna odvjetnica: E. Sharpston,
tajnik: A. Calot Escobar,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da u predmetu odluči obrazloženim rješenjem u skladu s člankom 53. stavkom 2. Poslovnika Suda,
donosi sljedeće
Rješenje
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 48.).
2 Zahtjev je podnesen u okviru spora između VG Vodoopskrbe d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju i Đ. Vladike u vezi s plaćanjem mjesečnih računa za vodu koji su potonjem bili ispostavljeni za razdoblje od svibnja do prosinca 2012. te od siječnja do ožujka 2013. (u daljnjem tekstu: sporni računi).
Hrvatsko pravo
3 Članak 6. Uredbe od 16. rujna 2010. propisuje da se najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji od varijabilnog i fiksnog dijela, pri čemu se fiksni dio odnosi na priključenje nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i odvodnje i uključuje troškove očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka, umjeravanja i servisiranja vodomjera, tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na navedene komunalne vodne građevine, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti tih komunalnih vodnih građevina te ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće.
Glavni postupak i prethodno pitanje
4 Tuženik u glavnom postupku smatra da nije dužan platiti dio spornih računa koji odgovara fiksnim troškovima jer su mu ti troškovi već naplaćeni prilikom priključivanja nekretnine na javnu komunalnu infrastrukturu.
5 Spor koji se razvio o tom pitanju iznesen je pred sud koji je uputio zahtjev, a koji dvoji o tome je li obveza plaćanja navedenih troškova koju predviđa hrvatsko pravo sukladna pravu Unije, a osobito Direktivi 2000/60.
6 U tim je okolnostima Općinski sud u Velikoj Gorici odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Na temelju kojeg principa potrošač plaća vodu po europskom pravu, tj. da li potrošač plaća samo očitanu potrošnju vode na vodomjeru, prema cijeni koštanja vode ili potrošač plaća i cijenu vode namijenjenu za povrat troškova obavljanja djelatnosti na razini komunalnih operatora (pogon, tekuće održavanje, upravljanje infrastrukturom, za plaće zaposlenika i dr.)?“
Nadležnost Suda
7 Sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li pravo Unije tumačiti na način da se protivi nacionalnom propisu koji potrošaču nalaže podmirenje određenih troškova u vezi s potrošnjom vode.
8 Na temelju članka 53. stavka 2. Poslovnika Sud može, kad je očito nenadležan za odlučivanje u nekom predmetu i nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odlučiti obrazloženim rješenjem, bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.
9 U ovom predmetu valja primijeniti tu odredbu.
10 Naime, Sud je nadležan tumačiti pravo Unije u pogledu njegove primjene u novoj državi članici isključivo nakon datuma njezina pristupanja Europskoj uniji (vidjeti u tom smislu presudu Andersson i Wåkerås-Andersson, C-321/97, EU:C:1999:307, t. 31., presudu Ynos, C-302/04, EU:C:2006:9, t. 36., te rješenje Ceramika Paradyż, C‑168/06, EU:C:2007:139, t. 22.).
11 Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi, međutim, da su činjenice u glavnom postupku nastale prije datuma pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, to jest prije 1. srpnja 2013. Svi se sporni računi, naime, odnose na usluge pružene prije tog datuma.
12 Iz toga slijedi da je Sud očito nenadležan za davanje odgovora na pitanje Općinskog suda u Velikoj Gorici.
Troškovi
13 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka.
Slijedom navedenoga, Sud (sedmo vijeće) rješava:
Sud Europske unije očito je nenadležan za davanje odgovora na pitanje Općinskog suda u Velikoj Gorici (Hrvatska).
Potpisi
* Jezik postupka: hrvatski
Full & Egal Universal Law Academy