29.10.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 392/19
Presuda Općeg suda od 13. rujna 2018. – DenizBank protiv Vijeća
(Predmet T-798/14) (1)
((„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini - Uvrštavanje imena subjekta koji ima vlasništvo nad tužiteljem na popis subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja - Obveza obrazlaganja - Prava obrane - Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu - Sporazum o pridruživanju između EU-a i Turske - Temeljna prava - Proporcionalnost”))
(2018/C 392/22)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: DenizBank A.Ş. (Istanbul, Turska) (zastupnici: O. Jones, D. Heaton, barristers, R. Mattick, S. Utku, solicitors, i M. Lester, QC)
Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: initialement S. Boelaert i A. de Elera-San Miguel Hurtado, puis S. Boelaert i P. Mahnič Bruni, agenti)
Intervenijent u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: D. Gauci, L. Havas i F. Ronkes Agerbeek, agenti)
Predmet
Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje, kao prvo, Odluke Vijeća 2014/512/ZVSP od 31. srpnja 2014. o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini (SL 2014., L 229, str. 13.), kako je izmijenjena Odlukom Vijeća 2014/659/ZVSP od 8. rujna 2014. (SL 2014., L 271, str. 54.), Odlukom Vijeća 2014/872/ZVSP od 4. prosinca 2014. (SL 2014., L 349, str. 58.), Odlukom Vijeća (ZVSP) 2015/2431 od 21. prosinca 2015. (SL 2015., L 334, str. 22.), Odlukom Vijeća (ZVSP) 2016/1071 od 1. srpnja 2016. (SL 2016., L 178, str. 21.) i Odlukom Vijeća (ZVSP) 2016/2315 od 19. prosinca 2016. (SL 2016., L 345, str. 65.), i, kao drugo, Uredbe Vijeća (EU) br. 833/2014 od 31. srpnja 2014. o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini (SL 2014., L 229, str. 1.), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) br. 960/2014 od 8. rujna 2014. (SL 2014., L 271, str. 3.) i Uredbom Vijeća br. 1290/2014 od 4. prosinca 2014. (SL 2014., L 349, str. 20.), u dijelu u kojem se ti akti odnose na tužitelja.
Izreka
1.
Tužba se odbija.
2.
Društvu DenizBank A. Ș. nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Vijeća Europske unije.
3.
Europska komisija snosit će svoje troškove.
(1) SL C 89, 16. 3. 2015.
Full & Egal Universal Law Academy