19.5.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 151/26
Tužba podnesena 19. veljače 2014. – PT Wilmar Bioenergi Indonesia i PT Wilmar Nabati Indonesia protiv Vijeća
(Predmet T-139/14)
2014/C 151/34
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelji: PT Wilmar Bioenergi Indonesia (Kodya Dumai, Indonezija) i PT Wilmar Nabati Indonesia (Medan, Indonezija) (zastupnik: P. Vander Schueren, odvjetnik)
Tuženik: Vijeće Europske unije
Tužbeni zahtjev
Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
—
poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 1194/2013 od 19. studenoga 2013. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz biodizela podrijetlom iz Argentine i Indonezije (SL 2013 L 315, str. 2.) u dijelu u kojem se tužiteljima nameće plaćanje antidampinške pristojbe; i
—
tuženiku naloži snošenje tužiteljevih troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedanaest tužbenih razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, kojim se navodi da su Institucije EU-a postupile suprotno Osnovnoj uredbi (1) jer za proizvod iz ispitnog postupka i proizvođača nad kojim se provodi ispitni postupak troškovi nisu obračunati na temelju poslovnih knjiga proizvođača-izvoznika.
2.
Drugi tužbeni razlog, kojim se navodi da je došlo do povrede Osnovne uredbe jer izračunana uobičajena vrijednost sadrži troškove koji nisu povezani s proizvodnjom i prodajom razmatranog proizvoda.
3.
Treći tužbeni razlog, kojim se navodi da je Komisija EU-a, uključivši troškove koji se temelje na međunarodnoj referentnoj cijeni, umjesto troškova u državi podrijetla (Indonezija), postupila suprotno Osnovnoj uredbi.
4.
Četvrti tužbeni razlog, kojim se navodi da je, pribjegavanjem izračunu uobičajene vrijednosti u odsutnosti posebne situacije na tržištu za dotični proizvod, došlo do povrede Osnovne uredbe.
5.
Peti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je, u slučaju da članak 2. stavak 5. dopušta iznimku obvezi da se kod izračuna uobičajene vrijednosti koristi trošak proizvodnje u državi podrijetla, članak 2. stavak 5. Osnovne uredbe neprimjenjiv jer nije u skladu s člankom 2.2.2. stavkom 1. Antidampinškog sporazuma WTO-a.
6.
Šesti tužbeni razlog, kojim se navodi da Uredba Vijeća br. 1194/2013 sadrži očitu pogrešku koja se tiče ocjene prava i činjenica s obzirom na to da stvarnu cijenu koju proizvođači biodizela plaćaju za sirovo palmino ulje (CPO) ne određuje vlada tako da stvarno plaćena cijena može biti odbijena.
7.
Sedmi tužbeni razlog, kojim se navodi da je Uredba Vijeća br. 1194/2013 suprotna Osnovnoj Uredbi jer zbog nedostatka odgovarajuće prilagodbe s obzirom na razlike koje utječu na usporedivost cijena, uobičajena vrijednost i izvozna cijena nisu primjereno uspoređene.
8.
Osmi tužbeni razlog, kojim se navodi da je prilikom primjene prilagodbe troškova, pri čemu se u slučaju tužiteljâ koristila pogrešna sirovina, došlo do očite pogreške u ocjeni.
9.
Deveti tužbeni razlog, kojim se navodi da Uredba Vijeća br. 1194/2013, prilagođavajući trošak CPO-a koji potječe od povezanih proizvođača CPO-a jer nije u skladu s načelom nepristrane transakcije bez ispitivanja i isključivo na temelju navodnog utjecaja izvoznog poreza na cijene CPO-a sadrži očitu pogrešku u ocjeni.
10.
Deseti tužbeni razlog, kojim se navodi da se Uredba Vijeća br. 1194/2013 temelji na očitoj pogrešci u ocjeni jer (i) odbacuje upotrebu domaće profitne marže od ostvarene prodaje proizvoda iz iste opće kategorije u koju spada biodizel na temelju toga što te prodaje nisu ostvarene u uobičajenom tijeku trgovine (ii) ocjenjuje razumnost profitne marže koja se temelji na a dugoročnoj, umjesto na kratkoročnoj ili srednjoročnoj kamatnoj stopi na zajmove.
11.
Jedanaesti tužbeni razlog, kojim se navodi da se Uredba Vijeća br. 1194/2013 temelji na očitoj pogrešci u ocjeni jer odbija odrediti razumnu profitnu maržu temeljeći se na tvrdnji da je upotreba povrata kapitala za to određivanje što se tiče društva za trgovinu nebitna, jer je njihovo poslovanje pružanje usluga bez značajnog ulaganja kapitala, čime se pogrešno poriče potreba društava za trgovinu da imaju radni kapital kako bi obavljala trgovinske djelatnosti.
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009 L 343, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202.), u daljnjem tekstu „Osnovna uredba”
Full & Egal Universal Law Academy