14.7.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 223/16
Tužba podnesena 17. travnja 2014. – Steinbeis Papier protiv Komisije
(Predmet T-237/14)
2014/C 223/21
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Steinbeis Papier GmbH (Glückstadt, Njemačka) (zastupnici: H. Janssen i G. Engel, Rechtsanwälte)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi Odluku Europske komisije od 18. prosinca 2013. u predmetu o državnoj potpori SA.33995 (2013/C) – poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i ograničavanje nameta na temelju EEG-a u korist energetski intenzivnih poduzeća;
—
naloži tuženiku snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Tužitelj u prilog tužbi ističe tri tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog: povreda čl. 107. st. 1. UFEU-a
—
Tužitelj navodi da pobijana odluka krši čl. 107. st. 1. UFEU-a, s obzirom na to da namet predviđen na temelju Zakona o poticanju energije iz obnovljivih izvora (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) i posebni sustav naknada nisu davanja iz državnih sredstava niti davanja iz sredstava koja nadzire država. Sve činjenice relevantne za kvalifikaciju tih mjera utvrđene su u prethodnom postupku između Komisije i Savezne Republike Njemačke. Tužitelj smatra da više nisu postojale nikakve sumnje koje bi Komisija trebala utvrditi u postupku u skladu s čl. 108. st. 2. UFEU-a i čl. 4. st. 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1).
2.
Drugi tužbeni razlog: povreda čl. 108. st. 1. UFEU-a i načela pravne sigurnosti
—
Tužitelj u tom pogledu navodi da je Komisija povrijedila čl. 108. st. 1. UFEU-a i načelo pravne sigurnosti, zato što je, da bi preispitala svoju prethodnu odluku o tome je li EEG potpora, primijenila postupak koji se u skladu s čl. 4 st. 4. Uredbe br. 659/1999 primjenjuje na nove programe potpore, umjesto da je primijenila postupak za zatečene programe potpore u skladu s čl. 17. et seq. Uredbe br. 659/1999. U tom smislu osobito ističe da je Komisija Odlukom od 22. svibnja 2002. smatrala da EEG 2000 nije potpora u smislu čl. 107. st. 1. UFEU-a, zbog toga što nije došlo do prijenosa državnih sredstava. Izmjene EEG-a 2000 koje je unio EEG 2012 u usporedbi s Odlukom Komisije od 22. svibnja 2002. nisu bile bitne. Stoga je Komisija u postupku iz članka 108. st. 1. UFEU-a mogla istaknuti svoje izmijenjeno pravno mišljenje, bez posljedica za tužitelja.
3.
Treći tužbeni razlog: povreda članka 41. Povelje o temeljnim pravima i prava na saslušanje
—
Tužitelj zatim navodi da je tuženik donio pobijanu odluku, a da prethodno tužitelju nije pružio mogućnost da iznese svoje stajalište.
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u, SL L 83, str.1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.)
Full & Egal Universal Law Academy