14.7.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 223/31
Tužba podnesena 30. travnja 2014. – Ineos Manufacturing Njemačka i dr. protiv Komisije
(Predmet T-280/14)
2014/C 223/36
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelji: Ineos Manufacturing Njemačka GmbH (Köln, Njemačka), Ineos Phenol GmbH (Gladbeck, Njemačka) i Ineos Vinyls Njemačka GmbH (Wilhelmshaven, Njemačka) (zastupnici: C. Arhold, N. Wimmer, F. Wesche, L. Petersen i T. Woltering, Rechtsanwälte)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
—
poništi Odluku Europske komisije od 18. prosinca 2013. o pokretanju formalnog ispitnog postupka u predmetu o državnim potporama SA.33995 (2013/C) (ex 2013/NN) – poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i ograničavanje nameta na temelju EEG-a u korist energetski intenzivnih poduzeća;
—
tuženiku naloži snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog tužbi tužitelji ističu četiri tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog: povreda članka 107. stavka 1. i članka 108. UFEU-a zbog pogrešne klasifikacije posebnog sustava naknada
—
Tužitelji tvrde da odluka o pokretanju ispitnog postupka povređuje članak 107. stavak 1., članak 108. UFEU-a i članak 13. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1) jer namet predviđen Zakonom o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) nije dodjela državnih sredstava niti je ograničenje nameta na temelju EEG-a za energetski intenzivna poduzeća odricanje od državnih sredstava.
—
S tim u vezi navode da je Komisija kao temelj za svoje ispitivanje uzela nove parametre razlikovanja nespojive s načelima dosadašnje sudske prakse. Točnije, u potpunosti je odbila uzeti u obzir kriterij stvarne ovlasti raspolaganja koja pripada državnim tijelima, a koji je prema ustaljenoj sudskoj praksi potreban da bi se nešto klasificiralo kao državna sredstva i smatrala je dovoljnim što državni zakonodavac utječe na novčane tokove između privatnih osoba i što tijela vlasti nadziru poštuju li privatne osobe zakonske odredbe.
—
Nadalje, Komisiju obvezuje odluka kojom EEG 2000, zbog toga što nije bilo prijenosa državnih sredstava, svrstala pod potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, čime je pravno pogrešno klasificirala EEG 2012 kao novi protupravno uvedeni sustav potpora.
—
Usto Komisija nije dovoljno ispitala i time nije spoznala da su iznimke za energetski intenzivna poduzeća prema cilju, naravi i unutarnjoj strukturi EEG 2012 opravdane te da stoga nisu selektivna prednost.
2.
Drugi tužbeni razlog: povreda članka 108. stavka 1. UFEU-a i članaka 18. i 19. Uredbe br. 659/1999 zbog propusta predlaganja odgovarajućih mjera
—
Tužitelji u tom pogledu ističu da je Komisija pri ispitivanju EEG 2012 u svakom slučaju trebala primijeniti postupak za postojeće potpore u skladu s člankom 108. stavkom 1. UFEU-a i člancima 17. do 19. Uredbe br. 659/1999 i da je umjesto toga što je zbog klasifikacije EEG 2012 kao nove nepriopćene potpore sudionike na tržištu izložila znatnim ekonomskim rizicima, Njemačkoj prije pokretanja formalnog ispitnog postupka trebala predložiti odgovarajuće mjere.
3.
Treći tužbeni razlog: povreda prava na saslušanje
—
Tužitelji također navode da ih je Komisija u svakom slučaju trebala saslušati prije donošenja odluke s tako ozbiljnim pravnim učincima.
4.
Četvrti tužbeni razlog: nedovoljno obrazloženje
—
Tužitelji zaključno ističu da je odluka o otvaranju ispitnog postupka na bitnim mjestima nedovoljno obrazložena.
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.)
Full & Egal Universal Law Academy