EUR-Lex -  62014TN0380 - HR

11.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 261/37

Tužba podnesena 30. svibnja 2014. – Pshonka protiv Vijeća

(Predmet T-380/14)

2014/C 261/62

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Artem Viktorovych Pshonka (Moskva, Rusija) (zastupnici: C. Constantina i J.-M. Reymond, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

djelomično poništi, na temelju članka 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-a), Odluku Vijeća 2014/119/ZVSP od 5. ožujka 2014. i Uredbu Vijeća br. 208/2014 od 5. ožujka 2014., u dijelu u kojem se odnose na tužitelja i, konkretnije, naloži:

—

da se tužiteljevo ime ukloni s popisa iz Priloga I. Uredbe Vijeća br. 208/2014 od 5. ožujka 2014.;

—

da se tužiteljevo ime ukloni s popisa iz Priloga I. Odluke Vijeća 2014/119/ZVSP od 5. ožujka 2014.;

—

djelomično poništi, na temelju članka 263. UFEU-a, Uredbu Vijeća 2014/119/ZVSP od 5. ožujka 2014. i Uredbu Vijeća br. 208/2014 od 5. ožujka 2014., u mjeri u kojoj nisu u skladu sa zajedničkim prijedlogom;

—

Vijeću naloži snošenje vlastitih troškova, kao i da naknadi troškove tužitelju.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: nedostatak nadležnosti Vijeća i povreda nadležnosti zakonom ustanovljenog suda jer je:

—

usvajanje pobijane uredbe povrijedilo postupak uspostavljen člankom 215. stavkom 2. UFEU-a s obzirom na to da je uredba proširila primjenu mjera ograničavanja u usporedbi sa zajedničkim prijedlogom Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije, na kojem se uredba temelji;

—

uvrštenje tužitelja na popis dovelo je do stavljanja na stup srama pojedinca koji nije imao pošteno suđenje i kojeg nije osudio nadležni sud.

2.

Drugi tužbeni razlog: očita pogreška u ocjeni činjenica. Tužitelj da tvrdi da protiv njega nije pokrenuta nikakva istraga u vezi s pronevjerom ukrajinskih državnih sredstava i/ili njihovih nezakonitim prijenosom izvan Ukrajine prije ili u trenutku usvajanja osporavanih mjera. Štoviše, tužitelj navodi da čak i da je navodna istraga postojala ona ne bi imala nikakvu činjeničnu ili pravnu osnovu, nego bi bila isključivo politički motivirana. Konačno, tužitelj tvrdi da razlozi koje je Vijeće navelo za uvrštenje tužitelja na popis ne ispunjavaju uvjete zadane osporavanim mjerama i nisu poduprti nikakvim dokazima.

3.

Treći tužbeni razlog: povrede tužiteljevih temeljnih prava. Tužitelj tvrdi da:

—

Vijeće tužitelju nije pružilo osobne i posebne činjenične i pravne razloge povređujući članak 296. UFEU-a;

—

tužitelju nije dano pravo da svoja gledišta iznese Vijeću;

—

osporavane mjere tužitelja identificiraju kao odgovornog za zloupotrebu ukrajinskih državnih sredstava bez bilo kakve presude ili dokaza o tome, što predstavlja povredu tužiteljevog prava da se smatra nedužnim dok se dokaže da je kriv;

—

tužitelj nije bio obaviješten ni o kojem dokazu navedenom protiv njega, zbog čega ga nije mogao osporiti pred Sudom, što predstavlja povredu prava na učinkovit pravni lijek;

—

je tužitelj izravno lišen svojeg prava vlasništva;

—

osporavane sankcije nisu razmjerne u usporedbi s okolnostima predmeta i dostupnim dokazima i

—

način na koji je tužitelj opisan u osporavanim mjerama ozbiljno šteti njegovom ugledu.

Full & Egal Universal Law Academy