10.11.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 395/52
Tužba podnesena 28. srpnja 2014. – Larymnis Larko protiv Komisije
(Predmet T-575/14)
2014/C 395/65
Jezik postupka: grčki
Stranke
Tužitelj: Elliniki Metalleftiki kai Metallourgiki Larymnis Larko A.E. (Kallithea Attikis, Grčka) (zastupnik: B. Koulouris, odvjetnik)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi Odluku Komisije od 27. ožujka 2014. [SG-Greffe(2014) D/4621/28/03/2014] o državnoj potpori u korist dioničkog društva „Geniki Metalleftiki kai Metallourgiki Anonimi Eteria NEA LARKO” [NEA LARKO], broj SA.34572 (2013/C) (prijašnji 2013NN) koju je provela Helenska Republika, u dijelu u kojem se odnosi na mjere 2, 3, 4 i 6 koje, prema toj pobijanoj odluci, predstavljaju državnu potporu koja je nespojiva s unutarnjim tržištem;
—
naloži tuženiku snošenje postupovnih troškova tužitelja.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog tužbi tužitelj, kao prvo, tvrdi da ima očiti pravni interes zahtijevati poništenje pobijane odluke s obzirom na to da se ona izravno i pojedinačno odnosi na njega, na isti način kao i na njezine adresate i, kao drugo, ističe tri tužbena razloga:
1.
Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi obveze obrazloženja iz članka 296. UFEU-a
—
Tužitelj tvrdi sljedeće: a) kao što proizlazi iz same pobijane odluke, Komisija je donijela zaključke o predmetnim mjerama koje su provele grčka tijela, a da pritom nije raspolagala dovoljnim informacijama o njima. Konkretnije, kada je riječ o mjerama 2, 4 i 6 (državnim jamstvima za 2008., 2010. i 2011.), u pobijanoj se odluci izričito navodi da Komisija ne raspolaže informacijama o isteku tih jamstava. Osim toga, kada jer riječ o mjeri 3 (povećanje kapitala iz 2009.), Komisija priznaje da ne zna kada je proveden značajniji dio tog povećanja kapitala; b) pobijanoj odluci nedostaje obrazloženje zato što ona uopće ne definira tržište predmetnih proizvoda u svrhu određivanja je li društvo NEA LARKO stavljeno u povoljniji položaj, a drugi gospodarski subjekti u nepovoljniji tržišni položaj; c) ustvari, kada je riječ o mjerama 4 i 6, jedina koja je bila u povoljnijem položaju u predmetnom slučaju je Grčka država koja je, umjesto da društvu NEA LARKO-u vrati iznos poreza koji joj je ono platilo (porez na dobit i PDV), njemu dodijelila predmetna jamstva, uz dodatne troškove.
2.
Drugi tužbeni razlog temelji se na pogrešnoj ocjeni činjeničnog stanja (pogrešna ocjena činjenica) kao i na pogrešnom tumačenju i primjeni članka 296. stavka 2. UFEU-a i članka 107. stavka 1. UFEU-a
—
Tužitelj tvrdi sljedeće: a) grčka tijela su, kako glede gore navedenih jamstava (mjere 2, 4 i 6) tako i glede mjere 3 (povećanje kapitala NEA LARKO-a iz 2009.) postupala kao „razuman ulagač na tržištu”. Bilo koji razumni i racionalni profesionalni ulagač dodijelio bi jamstva društvu u kojem ima vlastite interese (kako što u predmetnom slučaju Grčka država ima u društvu NEA LARKO) za iznose koje pokrivaju vlastite odgovarajuće obveze u odnosu na vlastito poduzeće (u ovom slučaju obveze grčke države na povrat poreza na dobit i PDV-a NEA LARKO-u). Osim toga, u predmetnom slučaju je Grčka država očekivala ostvarenje dobiti od prodaje NEA LARKO-a. Potrebno je naglasiti da se predmetna jamstva nisu ostvarila i da b) se u pobijanoj odluci nije ispitalo veličinu nadziranog poduzeća niti je, s obzirom na tu veličinu i položaj NEA LARKO-a u čitavom sektoru tržišta proizvoda, ono moglo utjecati na unutarnje tržište „proizvoda”. Potrebno je naglasiti da je veličina NEA LARKO-a takva da državne potpore o kojima je riječ nisu ni na koji način mogle utjecati na unutarnje tržište.
3.
Treći tužbeni razlog temelji se na povredi načela proporcionalnosti
—
Tužitelj tvrdi da, čak i kada bi se prihvatilo da predmetna jamstva predstavljaju zabranjene državne potpore, pobijanu odluku treba poništiti zbog povrede načela proporcionalnosti prilikom utvrđivanja iznosa primljene potpore. Konkretnije, kada je riječ o tom utvrđivanju (mjere 2, 4 i 6), Komisija nije uzela u obzir činjenicu da predmetne mjere nisu ostvarene i da stoga nije pravno prihvatljivo od NEA LARKO-a (ili trećeg poduzeća) zahtijevati plaćanje istog iznosa jamstava koja nisu ostvarena s obzirom da je taj iznos bio pokriven i jamstvima grčke države, koja je predmetna jamstva u velikoj mjeri dodijelila za pokriće dugova NEA LARKO-a, zajmoprimca.
Full & Egal Universal Law Academy