15.9.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 315/70
Tužba podnesena 4. kolovoza 2014. – Aduanas y Servicios Fornesa protiv Komisije
(Predmet T-580/14)
2014/C 315/115
Jezik postupka: španjolski
Stranke
Tužitelj: Aduanas y Servicios Fornesa, SL (Lleida, Španjolska) (zastupnik: I. Toda Jiménez, odvjetnik)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi pobijanu odluku;
—
prizna i utvrdi pravo tužitelja na otpust carina u iznosu od 2 4 53 003,38 eura koje se od njega zahtijevaju u Odluci o izuzimanju od 27. lipnja 2011. koju je donijela Dependencia Regional de Aduanas e Impuestos Especiales de la delegación Especial de Cataluña (Regionalni ured Katalonije za carinu i trošarine) u vezi s porezom predviđenim u Tarifa Exterior Comunidad za fiskalne godine 2006., 2007. i 2008., i
—
naloži tuženiku snošenje troškova ovog postupka za poništenje.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U ovom postupku tužitelj traži poništenje Odluke Komisije od 15. travnja 2014., donesene u predmetu REM 02/2012, kojom je tužitelju uskraćen otpust carina koje se od njega zahtijevaju u vezi s radnjama uvoza „šećernog sirupa s dodanim bojilima”, za koji je isprva prijavljeno da je prepravljen u Andori, u kojima je tužitelj posredovao kao carinski zastupnik i neizravni zastupnik uvoznika.
U prilog svojoj tužbi tužitelj navodi dva tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 239. Carinskog zakonika s obzirom da je Komisija pogrešno procijenila posebni položaj i nije ocijenila činjenice koje su relevantne za odluku.
—
U tom smislu se navodi da carinski zastupnik nije bio upoznat s postupkom proizvodnje uvezenog proizvoda, što je bio ključni čimbenik za zahtijevanje plaćanja carina, da je djelovanje uvoznika bilo složeno i skriveno od carinskog zastupnika, da mu španjolska carina nije priopćila svoje sumnje o ponašanju uvoznika niti je poduzela ikakve preventivne mjere, da su andorske vlasti dva puta potvrdile potvrde EUR-1 o uvozima te također da su prva ispitivanja španjolske carine potvrdila da proizvodi imaju pravo na povlašteno postupanje.
2.
Drugi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 239. Carinskog zakonika Zajednice s obzirom da ne postoji „prijevara” niti „očiti nemar” koji isključuju zahtijevani otpust duga.
—
U tom smislu tužitelj tvrdi da Komisija samo nabraja niz mogućih postupanja koje je carinski zastupnik navodno mogao poduzeti, a koja su ga mogla navesti da posumnja u zakonitost radnji uvoza. Ipak, iz toga ne proizlazi nikakva „prijevara” niti „očiti nemar” carinskog zastupnika, stoga ništa ne priječi otpust duga.
—
Tužitelj također ističe dobru vjeru i pažnju koju je carinski zastupnik pokazivao u svakome trenutku.
Full & Egal Universal Law Academy