22.12.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 462/25
Tužba podnesena 21. rujna 2014. – Servier i dr. protiv Komisije
(Predmet T-691/14)
(2014/C 462/39)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelji: Servier SAS (Suresnes, Francuska); Servier Laboratories Ltd (Wexham, Ujedinjena Kraljevina) i Les Laboratoires Servier SAS (Suresnes) (zastupnici: I. S. Forrester, QC, J. Killick, barrister, O. de Juvigny, odvjetnik, i M.-I. F. Utges Manley, solicitor)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
—
poništi u cijelosti ili djelomično članke 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. Odluke Komisije br. C (2014) 4955 final od 9. srpnja 2014. o postupku primjene članka 101. i članka 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije [AT.39.612– Périndopril (Servier)] u mjeri u kojoj se tiču društava Servier S.A.S, Les Laboratoires Servier i Servier Laboratories Limited;
—
podredno, iskoristi svoju neograničenu nadležnost kako bi znatno smanjio iznos novčanih kazni izrečenih društvima Servier S.A.S, Les Laboratoires Servier i Servier Laboratories Limited u članku 7. navedene odluke;
—
prizna društvima Servier S.A.S, Les Laboratoires Servier i Servier Laboratories Limited koristi koje bi proizašle iz potpunog ili djelomičnog poništenja odluke u okviru tužbe koju je podnio Biogaran;
—
donese sva rješenja koja Opći sud smatra potrebnim;
—
naloži Europskoj komisiji snošenje ukupnih troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedamnaest tužbenih razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu postupka, jer je istraga bila narušena potvrdom pretpostavke. Tužitelji tvrde da je, nakon što je uslijed sektorske istrage javno iznijela da je dotični sektor bio „jako loš”, Komisija pod svaku cijenu željela potvrditi taj postulat odlukom, makar iskrivljavanjem i ponovnom uspostavom činjenica tog slučaja.
2.
Drugi tužbeni razlog odnosi se na bitne povrede postupka, u mjeri u kojoj Savjetodavni odbor za pitanja ograničavajućih djelovanja i vladajućih položaja, čije mišljenje je obvezno prije donošenja bilo kakve odluke, u skladu s člankom 14. Uredbe (EZ) br. 1/2003 (1), nije bio sazvan na vrijeme, i u mjeri u kojoj su predstavnici samo triju država članica prisustvovali sastanku spomenutog odbora.
3.
Treći tužbeni razlog odnosi se na povredu prava na djelotvoran pravni lijek, jer je Komisija tužiteljima uputila odluku na 919 stranica, ne vodeći računa o vremenskim ograničenjima i formama koje treba poštovati pri podnošenju tužbe.
4.
Četvrti do dvanaesti tužbeni razlog odnose se na pogreške u ocjeni i pogrešnu primjenu prava, jer je Komisija pogrešno ocijenila sporazume o nagodbi između tužitelja s jedne strane, i Nichea, Matrixa, Teve, Krke i Lupina s druge strane, kao povrede članka 101. UFEU-a.
—
Tužitelji tvrde osobito da se, za određivanje sporazuma kao ograničenja „prema cilju”, Komisija oslonila na tri čimbenika definirana tako široko da su bili neučinkoviti za razlikovanje legitimnih sporazuma o nagodbi od zabranjenih sporazuma (postojanje prijenosa vrijednosti koji potiče proizvođača generičkih proizvoda da ugrozi bilo koju komercijalnu korist, ograničavanje tržišnog natjecanja, koje se može pripisati ikojem ograničenju komercijalne slobode proizvođača generičkih proizvoda, i mogućeg tržišnog natjecanja između stranaka koje se može pripisati odsustvu prepreke koja u potpunosti onemogućava ulazak proizvođača generičkog proizvoda na tržište).
—
Nadalje,, iskrivljavanjem legitimnog cilja i konteksta sporazuma (osobito zanemarujući, unatoč stvarnosti, postojanje ozbiljnih tehničkih i regulatornih teškoća koje sprječavaju ulazak proizvođača generičkih proizvoda na tržište, kao i postojanje paralelnih sudskih sporova), Komisija je počinila mnogobrojne pogreške u ocjeni rekavši u svom zaključku da sporazumi imaju za predmet ograničenje tržišnog natjecanja.
—
Naposljetku, analiza „učinaka” sporazuma bila je narušena proturječnostima u obrazloženju i činjenicom da Komisija nije koristila realističan protučinjenični scenarij. Osporavana odluka zapravo u potpunosti počiva na ex-ante analizi hipotetskih učinaka, gotovo reproducirajući svoju analizu prema cilju kršeći sudsku praksu, kako bi se donio zaključak o postojanju učinaka protivnih tržišnom natjecanju unatoč odsustvu ikakvog stvarnog učinka na tržište.
5.
Trinaesti podredni tužbeni razlog odnosi se na pogrešku u ocjeni i pogrešku koja se tiče prava, u mjeri u kojoj je Komisija umjetno odredila da sporazumi između tužitelja s jedne strane i Nichea, Matrixa, Teve, Krke i Lupina s druge, sadrže pet različitih povreda.
6.
Četrnaesti tužbeni razlog odnosi se na očitu pogrešku u ocjeni i pogrešku koja se tiče prava, u mjeri u kojoj je Komisija pogrešno i umjetno ograničila mjerodavno tržište gotovih proizvoda na jedinu molekulu perindoprila, isključujući petnaest drugih inhibitora konvertirajućeg enzima dostupnih na tržištu.
7.
Petnaesti tužbeni razlog odnosi se na očitu pogrešku u ocjeni, u mjeri u kojoj je Komisija pogrešno zaključila o postojanju vodećeg položaja tužitelja na mjerodavnom tržištu. Tužitelji tvrde da taj zaključak Komisije proizlazi iz umjetnog ograničavanja mjerodavnog tržišta samo na Perindopril.
8.
Šesnaesti tužbeni razlog odnosi se na očitu pogrešku u ocjeni i pogrešku koja se tiče prava, u mjeri u kojoj je Komisija pogrešno ocijenila tužitelje kao poduzetnike u vodećem položaju na tržištu „tehnologije”.
Tužitelji tvrde da je Komisija na nedovoljno jasan i, u svakom slučaju, pogrešan način definirala prethodno tržište „tehnologije” koje samo reproducira tržište gotovih proizvoda, te je pogrešno ocijenila da Servier drži vodeći položaj na tom hipotetskom tržištu.
9.
Sedamnaesti tužbeni razlog odnosi se na pogrešku u ocjeni i pogrešnu primjenu prava, u mjeri u kojoj je Komisija pogrešno smatrala da su tužitelji zlouporabili vodeći položaj pri zaključivanju sporazuma o nagodbi (Komisija je time istovremeno primijenila članke 101. i 102. UFEU-a na iste činjenice, u suprotnosti sa sudskom praksom), te pribavivši tehnologiju u nastajanju od jednog MSP-a.
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (Tekst značajan za EGP) (SL L 1, str. 1).
Full & Egal Universal Law Academy