1.12.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 431/43
Tužba podnesena 14. listopada 2014. – Aalberts Industries protiv Komisije i Suda Europske unije
(Predmet T-725/14)
(2014/C 431/67)
Jezik postupka: nizozemski
Stranke
Tužitelj: Aalberts Industries NV (Utrecht, Nizozemska) (zastupnici: R. Wesseling i M. Tuurenhout, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija i Sud Europske unije
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
Europsku uniju, zastupanu po Sudu ili Europskoj komisiji, osudi na naknadu štete u korist društvu Aalberts Industries, nastale zbog povrede njegovih prava, i to u iznosu od 1 0 41 863 eura za imovinsku štetu i 5 0 40 000 eura za neimovinsku štetu ili u pravičnom iznosu koji utvrdi Opći sud, uvećano u oba slučaja za kompenzacijske kamate za razdoblje od 13. siječnja 2010. do dana objave presude o ovoj tužbi po kamatnoj stopi koju je ESB odredio za glavne poslove refinanciranja, a koja je vrijedila za razdoblje o kojem je riječ, uvećano za dva postotna boda ili odgovarajuću kamatu koju utvrdi Opći sud;
—
Europskoj uniji, zastupanoj po Sudu ili Europskoj komisiji, naloži snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Tužitelj ističe da je Opći sud u postupku Aalberts Industries N. V. i dr./Komisija (T-385/06), koji je tužitelj pokrenuo protiv Odluke Komisije C(2006) 4180 final od 20. rujna 2006. u postupku na temelju članka 81. [UEZ-a] i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/F-1/38.121 – cijevni nastavci), povrijedio njegovo pravo na odlučivanje u razumnom roku.
Tužitelj ističe da je postupak trajao četiri godine i tri mjeseca iako odlučivanje Općeg suda o njegovoj tužbi s obzirom na sve okolnosti slučaja nije smjelo trajati duže od tri godine. Opći sud je povrijedio članak 47. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, koji sudovima Unije nameće obvezu da o predmetima odluče u razumnom roku, te članak 6. stavak 1. EKLJP-a, koji svakom pojedincu daje pravo da se njegov slučaj ispita u razumnom roku.
Tužitelj je zbog činjenice da Opći sud nije završio postupak o tužbi unutar razdoblja od tri godine pretrpio stvarnu i izvjesnu imovinsku štetu. Tu štetu čine troškovi koji su mu nastali zbog refinanciranja bankarskog jamstva nakon što je postupanje po tužbi trajalo dulje od tri godine.
Tužitelj je pretrpio neimovinsku štetu jer je predodžba da je on član kartela zbog predugog trajanja postupka pred Općim sudom dugo postojala. Naknada štete u iznosu od 5 % izvorno utvrđene novčane kazne odgovara naknadi štete koju je Sud u usporedivim slučajevima znatnog prekoračenja roka smatrao prikladnom prilikom ocjene novčanih kazni u kartelnim postupcima.
S obzirom na sve navedeno, tužitelj tvrdi da postoji izravna uzročna veza između tražene naknade štete i povrede pravne norme koju je počinila Unija, a koja ima za cilj pojedincu dodijeliti prava. Stoga su ispunjene pretpostavke za izvanugovornu odgovornost Unije u skladu s člankom 340. stavkom 2. UFEU-a.
Full & Egal Universal Law Academy