16.2.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 56/25
Tužba podnesena 9. prosinca 2014. – Philip Morris protiv Komisije
(Predmet T-800/14)
(2015/C 056/36)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Philip Morris Ltd (Richmond, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici:K. Nordlander i M. Abenhaïm, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
proglasi tužbu za poništenje dopuštenom;
—
poništi Odluku Komisije Ares (2014) 3188066 od 29. rujna 2014. u djelu u kojem se njome odbija dati tužitelju potpuni pristup zatraženim dokumentima, međutim uz izuzetak izmijenjenih osobnih podataka koji se u njima nalaze;
—
naloži Komisiji plaćanje tužiteljevih troškova u ovom postupku.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Tužitelj traži poništenje Odluke Ares (2014) 3188066 od 29. rujna 2014., kojom je Komisija odbila odobriti tužitelju potpuni pristup devet internih dokumenata sastavljenih u okviru pripremnog posla koji je vodio do donošenja Direktive 2014/40/EU o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda (1) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).
U prilog tužbi tužitelj navodi tri tužbena razloga.
1.
Prvim tužbeni razlogom navodi da je Komisija povrijedila obvezu obrazloženja time što nije za svaki dokument i verziju objasnila koje je mjerodavno izuzeće od Uredbe (EZ) br. 1049/2001 (2) (u daljnjem tekstu: Uredba o transparentnosti) primijenila i na temelju kojih činjeničnih okolnosti i razmatranja. Oslanjajući se na iste općenite argumente kako bi opravdala svoje odbijanje na temelju zaštite sudskog postupka i pravnog savjetovanja, Komisija nije navela razloge zbog kojih bi otkrivanje zatraženih dokumenata „konkretno i stvarno” ugrozilo svaki od tih interesa. Konkretnije, u pobijanoj odluci nije objašnjeno je li opravdanje navedeno za svako mjerodavno odbijanje „sudski postupak” ili „pravno savjetovanje”.
2.
Drugim tužbenim razlogom navodi da je Komisija prekršila članak 4. stavak 2. drugu alineju Uredbe o transparentnosti kada nije pokazala kako bi otkrivanje u svakom slučaju „konkretno i stvarno” ugrozilo zaštitu „pravnog savjetovanja” ili „sudskog postupka”. Što se tiče zaštite „pravnog savjetovanja”, sva Komisijina apstraktna opravdanja su bila odbačena u sudskoj praksi i Komisija nije dala nikakvo konkretno objašnjenje koje bi pokazalo zašto bi u ovom slučaju potpuno otkrivanje zatraženih dokumenata „konkretno i stvarno” ugrozilo zaštitu pravnog savjetovanja. Što se tiče „sudskog postupka”, Komisija ponovno nije objasnila zašto bi, konkretno, otkrivanje „konkretno i stvarno” ugrozilo zaštitu „sudskog postupka”. A fortiori, Komisija nije provela detaljnu i specifičnu ocjenu toga bi li prevladavajući javni interes mogao opravdati otkrivanje zatraženih dokumenata.
3.
Trećim tužbenim razlogom navodi da je Komisija prekršila drugi podstavak članka 4. stavka 3. Uredbe o transparentnosti kada nije pokazala da relevantni dokumenti/verzije sadrže „mišljenja za internu upotrebu” , kada nije pokazala na koji bi način otkrivanje tih dokumenata „konkretno i stvarno” ugrozilo postupak odlučivanja i kada nije ispravno odvagala interes na koji se poziva u odnosu na prevladavajući javni interes za otkrivanje.
(1) Direktiva 2014/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive 2001/37/EZ (SL 2014, L 127/1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 49.).
(2) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145/43) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)
Full & Egal Universal Law Academy