23.3.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 96/21
Tužba podnesena 24. prosinca 2014. – Deutsche Telekom protiv Komisije
(Predmet T-827/14)
(2015/C 096/27)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Deutsche Telekom AG (Bonn, Njemačka) (zastupnici: K. Apel i D. Schroeder, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
u cijelosti ili djelomično, u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja, poništi Odluku Komisije C(2014) 7465 final od 15. listopada 2014. u predmetu AT.39523 – Slovak Telekom, ispravljenu Odlukom Komisije C(2014) 10119 final od 16. prosinca 2014.,
—
podredno, ukine ili smanji novčane kazne koje su izrečene tužitelju,
—
naloži Komisiji snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog: očite pogreške u ocjeni činjeničnog stanja i pogreške koje se tiču prava te povreda prava tužitelja na saslušanje prilikom utvrđivanja zlouporabe
—
Tužitelj ističe da Komisija nije pravilno utvrdila uskraćivanje isporuke jer nije ispitala nužnost relevantnog uzvodnog inputa.
—
Tužitelj nadalje navodi da Komisija tužitelju nije omogućila saslušanje u vezi s činjeničnim stanjem i metodama kojima je utvrdila smanjenje marži dotičnog poduzeća.
—
Osim toga ističe se da je Komisija kod smanjenja marži primijenila pogrešnu metodologiju te da je pogrešno obračunala dugoročne prosječne granične troškove.
2.
Drugi tužbeni razlog: očite pogreške u ocjeni činjeničnog stanja i pogreške koje se tiču prava prilikom utvrđivanja trajanja povrede
—
Tužitelj ovdje ističe da Komisija nije smjela odrediti početak povrede već od objave referentne ponude i u svakom slučaju nije smjela uračunati 2005. u razdoblje povrede.
3.
Treći tužbeni razlog: očite pogreške u ocjeni činjeničnog stanja i pogreške koje se tiču prava prilikom pripisivanja povrede tužitelju jer Komisija nije dokazala stvarno izvršavanje odlučujućeg utjecaja tužitelja na dotično poduzeće
—
Tužitelj ističe da Komisija tužitelju nije smjela pripisati protutržišno postupanje dotičnog poduzeća jer tužitelj i to poduzeće nisu činili gospodarsku jedinicu.
—
Osobito smatra da Komisija nije dokazala da je tužitelj zaista izvršavao odlučujući utjecaj na dotično poduzeće. Usto tvrdi da tužitelju nisu bile poznate navodne zlouporabe dotičnog poduzeća.
—
Tužitelj nadalje ističe da je Komisija pri svome pokušaju dokazivanja stvarnog izvršavanja odlučujućeg utjecaja osobito povrijedila pretpostavku nedužnosti prilikom tumačenja činjeničnog stanja.
—
Naposljetku među ostalim ističe da Komisija nije dokazala da je navodno izvršavanje odlučujućeg utjecaja bilo značajno.
4.
Četvrti tužbeni razlog: pogreška koja se tiče prava izricanjem zasebne novčane kazne tužitelju
—
Prema mišljenju Komisije, dotično poduzeće i tužitelj bili su dio jednog te istog poduzeća i to tijekom cijelog trajanja povrede kao i u trenutku određivanja novčane kazne, ali već i u trenutku povrede tužitelja koja je uzeta kao dokaz za njegov recidiv, a koju je Komisija sankcionirala 2003. Stoga tužitelj smatra da mu Komisija nije smjela izreći zasebnu novčanu kaznu jer se načelo individualizacije kazne i sankcija odnosi samo na poduzeće kao takvo, a ne na pravne osobe koje mu pripadaju.
5.
Peti tužbeni razlog: očite pogreške u ocjeni činjeničnog stanja i pogreške koje se tiču prava prilikom određivanja visine novčane kazne
—
Ovdje se ističe da Komisija prilikom izračuna osnovnog iznosa nije smjela poći od prometa dotičnog poduzeća s dotičnim proizvodima u 2010., nego je trebala uzeti u obzir prosječni godišnji promet u razdoblju od 2005. do 2010.
—
Nadalje smatra da Komisija prilikom uzimanja u obzir trajanja povrede ni u kojem slučaju nije smjela uzeti u obzir 2005. godinu.
Full & Egal Universal Law Academy