14.12.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 414/11
Presuda Suda (četvrto vijeće) od 21. listopada 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Varhoven kasatsionen sad (Bugarska) – Bugarska) – Vasilka Ivanova Gogova protiv Ilije Dimitrova Ilieva
(Predmet C-215/15) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću - Uredba (EZ) br. 2201/2003 - Područje primjene - Članak 1. stavak 1. točka (b) - Dodjela, izvršavanje, prijenos, ograničenje ili oduzimanje roditeljske odgovornosti - Članak 2. - Pojam „roditeljske odgovornosti” - Spor između roditelja o putovanju njihova djeteta i izdavanju osobnih dokumenata - Prorogacija nadležnosti - Članak 12. - Pretpostavke - Prihvaćanje nadležnosti sudova pred kojima se vode postupci - Neupuštanje tuženika u postupak - Neosporavanje nadležnosti od strane tuženikovog zastupnika kojeg su po službenoj dužnosti odredili sudovi pred kojima se vode postupci))
(2015/C 414/14)
Jezik postupka: bugarski
Sud koji je uputio zahtjev
Varhoven kasatsionen sad (Bugarska)
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Vasilka Ivanova Gogova
Tuženik: Ilia Dimitrov Iliev
Izreka
1.
Tužba kojom jedan od roditelja zahtijeva od suda da nadomjesti suglasnost drugog roditelja za putovanje djeteta izvan države članice njegova boravišta i izdavanje putovnice na ime tog djeteta spada u materijalno područje primjene Uredbe br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000, iako odluku donesenu po toj tužbi trebaju uzeti u obzir tijela države članice čije je navedeno dijete državljanin u okviru upravnog postupka za izdavanje te putovnice.
2.
Članak 12. stavak 3. točku (b) Uredbe br. 2201/2003 treba tumačiti na način da se ne može smatrati da su nadležnost sudova pred kojima je pokrenut postupak za rješavanje zahtjeva u području roditeljske odgovornosti „izričito ili na neki drugi nedvosmisleni način prihvatile sve stranke u postupku”, u smislu te odredbe, isključivo na temelju toga što zastupnik ad litem, koji zastupa tuženika, a kojeg su po službenoj dužnosti odredili ti sudovi zbog nemogućnosti obavještavanja tuženika o aktu kojim se pokreće postupak, nije osporavao nadležnost tih sudova.
(1) SL C 236, 20. 7. 2015.
Full & Egal Universal Law Academy