15.5.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 151/9
Presuda Suda (drugo vijeće) od 15. ožujka 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio College van Beroep voor het Bedrijfsleven – Nizozemska) – Tele2 (Netherlands) BV, Ziggo BV, Vodafone Libertel BV protiv Autoriteit Consument en Markt (ACM)
(Predmet C-536/15) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Elektroničke komunikacijske mreže i usluge - Direktiva 2002/22/EZ - Članak 25. stavak 2. - Usluge davanja obavijesti o brojevima pretplatnika i telefonskih imenika - Direktiva 2002/58/EZ - Članak 12. - Telefonski imenici pretplatnika - Stavljanje na raspolaganje osobnih podataka pretplatnika u svrhu njihove objave u telefonskom imeniku odnosno njihovo korištenje u svrhu javno dostupne usluge davanja obavijesti o brojevima pretplatnika - Pretplatnikov pristanak - Razlika ovisno o državi članici u kojoj se pruža javno dostupna usluga davanja obavijesti o brojevima pretplatnika i/ili telefonskih imenika - Načelo nediskriminacije))
(2017/C 151/12)
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
College van Beroep voor het Bedrijfsleven
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Tele2 (Netherlands) BV, Ziggo BV, Vodafone Libertel BV
Tuženik: Autoriteit Consument en Markt (ACM)
uz sudjelovanje: European Directory Assistance NV
Izreka
1.
Članak 25. stavak 2. Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009., treba tumačiti na način da pojam „zahtjevi” iz tog članka podrazumijeva i zahtjev koji je podnio poduzetnik s poslovnim nastanom u državi članici različitoj od one u kojoj imaju poslovni nastan poduzetnici koji dodjeljuju brojeve telefona pretplatnicima, koji traži relevantne informacije kojima raspolažu ti poduzetnici u svrhu pružanja javno dostupnih usluga davanja obavijesti o brojevima pretplatnika i telefonskih imenika u toj državi članici i/ili u drugim državama članicama.
2.
Članak 25. stavak 2. Direktive 2002/22, kako je izmijenjena Direktivom 2009/136, treba tumačiti na način da mu se protivi to da poduzetnik koji dodjeljuje brojeve telefona pretplatnicima i koji je na temelju nacionalnog propisa obvezan pribaviti pristanak tih pretplatnika za korištenje njihovih podataka u svrhu pružanja usluga davanja obavijesti o brojevima pretplatnika i imenika upućuje taj zahtjev na način da navedeni pretplatnici različito izražavaju pristanak za to korištenje ovisno o državi članici u kojoj poduzetnici koji mogu tražiti informacije obuhvaćene tom odredbom pružaju usluge.
(1) SL C 27, 25. 1. 2016.
Full & Egal Universal Law Academy