28.8.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 283/3
Presuda Suda (peto vijeće) od 29. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Amsterdam – Nizozemska) – Izvršenje europskog uhidbenog naloga izdanog protiv Daniela Adama Popławskog
(Predmet C-579/15) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima - Okvirna odluka 2002/584/PUP - Europski uhidbeni nalog i postupci predaje između država članica - Razlozi za moguće neizvršenje - Članak 4. točka 6. - Obveza države članice izvršenja da izvrši kaznu u skladu s odredbama svojeg domaćeg prava - Prenošenje - Obveza usklađenog tumačenja))
(2017/C 283/04)
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
Rechtbank Amsterdam
Stranke glavnog postupka
Daniel Adam Popławski
uz sudjelovanje: Openbaar Ministerie
Izreka
1.
Članak 4. točku 6. Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica treba tumačiti na način da mu se protivi zakonodavstvo države članice kojim se prenosi ta odredba, a koje – u slučaju da predaju stranog državljanina koji ima dozvolu stalnog boravka na području te države članice traži druga država članica radi izvršenja kazne oduzimanja slobode koja je tom državljaninu izrečena sudskom odlukom koja je postala pravomoćna – s jedne strane, ne dopušta takvu predaju, a, s druge strane, predviđa samo obvezu pravosudnih tijela prve države članice da obavijeste pravosudna tijela druge države članice da su spremna preuzeti izvršenje te presude a da na datum odbijanja predaje nije osigurano stvarno preuzimanje izvršenja i da se, nadalje, u slučaju da se to preuzimanje kasnije pokaže nemogućim, takvo odbijanje ne može dovesti u pitanje.
2.
Odredbe Okvirne odluke 2002/584 nemaju izravan učinak. Međutim, nadležni nacionalni sud, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenom metoda tumačenja koje su njime priznate, mora protumačiti nacionalne odredbe o kojima je riječ u najvećoj mogućoj mjeri s obzirom na tekst i svrhu te okvirne odluke, što u predmetnom slučaju znači da u slučaju odbijanja izvršenja europskog uhidbenog naloga izdanog radi predaje osobe protiv koje je u državi članici izdavateljici izrečena pravomoćna presuda kojom se ona osuđuje na kaznu oduzimanja slobode pravosudna tijela države članice izvršenja imaju obvezu zajamčiti stvarno izvršenje kazne izrečene toj osobi.
3.
Članak 4. točku 6. Okvirne odluke 2002/584 treba tumačiti na način da ne dopušta državi članici da odbije izvršenje europskog uhidbenog naloga izdanog radi predaje osobe protiv koje je donesena pravomoćna presuda kojom je se osuđuje na kaznu oduzimanja slobode samo zbog toga što ta država članica namjerava protiv te osobe pokrenuti kazneni postupak u vezi s istim djelima kao što su ona zbog kojih je ta presuda izrečena.
(1) SL C 27, 25. 1. 2016.
Full & Egal Universal Law Academy