26.6.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 202/5
Presuda Suda (prvo vijeće) od 27. travnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal de grande instance de Perpignan – Francuska) – kazneni postupak protiv Noria Distribution SARL
(Predmet C-672/15) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2002/46/EZ - Usklađivanje zakonodavstava država članica u pogledu dodataka prehrani - Vitamini i minerali koji se mogu upotrebljavati u proizvodnji dodataka prehrani - Najveće dopuštene količine - Nadležnost država članica - Nacionalni propis koji utvrđuje te količine - Uzajamno priznavanje - Nepostojanje - Pravila koja treba poštovati i elementi koje treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja tih količina))
(2017/C 202/07)
Jezik postupka: francuski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunal de grande instance de Perpignan
Stranke glavnog postupka
Noria Distribution SARL
uz sudjelovanje: Procureur de la République, Union fédérale des consommateurs des P.O (Que choisir)
Izreka
1.
Odredbe Direktive 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. lipnja 2002. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na dodatke prehrani i odredbe UFEU-a koje se odnose na slobodu kretanja robe, treba tumačiti na način da im je protivan propis države članice, poput onog iz glavnog postupka, koji ne predviđa postupak za stavljanje na tržište te države članice dodataka prehrani čiji sadržaj hranjivih tvari prekoračuje najviše dnevne doze utvrđene tim propisom i koji se zakonito proizvode ili stavljaju na tržište u drugoj državi članici.
2.
Odredbe Direktive 2002/46 i odredbe UFEU-a koje se odnose na slobodu kretanja robe treba tumačiti na način da najveće količine iz članka 5. te direktive moraju biti utvrđene za svaki slučaj zasebno i uzimajući u obzir sve elemente iz članka 5. stavaka 1. i 2., osobito najveće ustanovljene dopuštene količine za dotične hranjive tvari, nakon znanstvene procjene rizika za javno zdravlje, koja nije utemeljena na općim ili hipotetskim razmatranjima, već na relevantnim znanstvenim podacima. Na sudu koji je uputio zahtjev je da ocijeni udovoljava li metoda utvrđivanja navedenih količina koje su predmet glavnog postupka tim zahtjevima.
3.
Odredbe Direktive 2002/46 i odredbe UFEU-a koje se odnose na slobodu kretanja robe treba tumačiti na način da im je protivno to da se znanstvena procjena rizika iz članka 5. stavka 1. točke (a) te direktive, koja treba prethoditi utvrđivanju najvećih dopuštenih količina o kojima osobito treba voditi računa prilikom utvrđivanja najvećih količina iz članka 5., provede isključivo na temelju nacionalnih znanstvenih mišljenja ako su na dan donošenja predmetne mjere također dostupna pouzdana i najnovija međunarodna znanstvena mišljenja koja zaključuju da postoji mogućnost utvrđivanja viših granica.
(1) SL C 90, 7. 3. 2016.
Full & Egal Universal Law Academy