MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
HENRIKA SAUGMANDSGAARDA ØEA
od 21. srpnja 2016. ( 1 )
Predmet C‑128/15
Kraljevina Španjolska
protiv
Vijeća Europske unije
„Tužba za poništenje — Ribarstvo — Uredba Vijeća (EU) br. 1367/2014 o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za određene dubokomorske riblje stokove — Tuponosi grenadir i grenadir — Rizik od lažnog prijavljivanja — Zajedničke ribolovne mogućnosti za obje vrste — Ključ raspodjele — Nacionalne kvote — Valjanost — Uredba (EU) br. 1380/2013 o zajedničkoj ribarstvenoj politici — Članak 2. stavak 2. — Predostrožni pristup — Članak 16. stavak 1. prva rečenica — Načelo relativne stabilnosti ribolovnih aktivnosti — Povreda“
I – Uvod
1.
Kraljevina Španjolska svojom tužbom zahtijeva poništenje Uredbe (EU) br. 1367/2014 (u daljnjem tekstu: pobijana uredba) ( 2 ) jer smatra da je Vijeće Europske unije prekoračilo granice svojih diskrecijskih ovlasti prilikom utvrđivanja i raspodjele zajedničke ukupne dopuštene ulove (TAC) tuponosnog grenadira (coryphaenoides rupestris) i grenadira (macrourus berglax), povrijedivši time načelo relativne stabilnosti, proporcionalnosti i jednakog postupanja.
2.
Zbog razloga koje ću iznijeti u nastavku, smatram da prvi tužbeni razlog za poništenje, koji se temelji na povredi načela relativne stabilnosti, treba prihvatiti, zbog čega ću se u ovom mišljenju ograničiti na preispitivanje tog prvog tužbenog razloga.
II – Pravni okvir
3.
Pravni okvir obuhvaća, s jedne strane, Uredbu (EU) br. 1380/2013 o zajedničkoj ribarstvenoj politici (ZRP) ( 3 ), kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 1385/2013 ( 4 ) (u daljnjem tekstu: Uredba o ZRP‑u) i, s druge strane, pobijanu uredbu.
A – Uredba o ZRP‑u
4.
Uvodne izjave 35. do 37. Uredbe o ZRP‑u glase kako slijedi:
„(35)
S obzirom na nezavidno gospodarsko stanje u ribarskoj industriji i ovisnost pojedinih priobalnih zajednica o ribolovu, neophodno je osigurati relativnu stabilnost ribolovnih aktivnosti dodjeljivanjem ribolovnih mogućnosti državama članicama na temelju predvidljivog udjela u stokovima za svaku državu članicu.
(36)
S obzirom na privremeno biološko stanje stokova, takva relativna stabilnost ribolovnih aktivnosti bi trebala zaštititi i uzeti u obzir posebne potrebe u područjima u kojima su lokalne zajednice posebno ovisne o ribarstvu i srodnim djelatnostima, kako je odlučilo Vijeće u svojoj Rezoluciji od 3. studenoga 1976., a posebno u njezinom Prilogu VII.
(37)
Stoga, koncept relativne stabilnosti bi trebalo shvatiti u tom smislu.”
5.
Članak 2. Uredbe o ZRP‑u, kojim se utvrđuju ciljevi ZRP‑a, glasi kako slijedi:
„1. ZRP osigurava da su aktivnosti u ribarstvu i akvakulturi dugoročno ekološki održive i da se njima upravlja na način koji je u skladu s ciljevima postizanja gospodarskih i društvenih koristi te koristi za zapošljavanje i doprinos dostupnosti zaliha hrane.
2. ZRP primjenjuje predostrožni pristup upravljanju ribarstvom i nastoji osigurati da iskorištavanje živih morskih bioloških resursa obnavlja i održava populacije izlovljavanih vrsta iznad razina koje mogu osigurati najviši održivi prinos.
[…]”
6.
Članak 4. stavak 1. točka 8. Uredbe o ZRP‑u „predostrožni pristup upravljanju ribarstvom“ definira kao „pristup prema kojem izostanak adekvatne znanstvene informacije ne bi trebao opravdati odgađanje ili nepoduzimanje mjera upravljanja za očuvanje ciljanih vrsta, povezanih ili ovisnih vrsta i neciljanih vrsta i njihova okoliša”.
7.
Članak 6. iz dijela III. Uredbe o ZRP‑u, pod naslovom „Mjere za očuvanje i održivo iskorištavanje morskih bioloških resursa“, utvrđuje sljedeće:
„1. U svrhu postizanja ciljeva ZRP‑a u vezi s očuvanjem i održivim iskorištavanjem morskih bioloških resursa iz članka 2., Unija donosi mjere očuvanja kako je određeno u članku 7.
2. U primjeni ove Uredbe Komisija se savjetuje s relevantnim savjetodavnim tijelima i relevantnim znanstvenim tijelima. Mjere očuvanja donose se uzimajući u obzir raspoložive znanstvene, tehničke i gospodarske savjete, uključujući, gdje je to relevantno, izvješća koja su sastavili STECF i druga savjetodavna tijela, savjete primljene od savjetodavnih vijeća i zajedničke preporuke država članica u skladu s člankom 18.
[…]”
8.
Članak 7. Uredbe o ZRP‑u, pod naslovom „Vrste mjera očuvanja”, utvrđuje:
„1. Mjere očuvanja i održivog iskorištavanja morskih bioloških resursa mogu uključivati, inter alia, sljedeće:
[…]
(e)
mjere o utvrđivanju i raspodjeli ribolovnih mogućnosti;
[…].”
9.
Članak 16. Uredbe o ZRP‑u, pod naslovom „Ribolovne mogućnosti”, propisuje:
„1. Ribolovne mogućnosti dodijeljene državama članicama osiguravaju relativnu stabilnost ribolovnih aktivnosti svake države članice za svaki riblji stok ili ribarstvo. Interesi svake države članice uzimaju se obzir prilikom dodjele novih ribolovnih mogućnosti.
[…]
4. Ribolovne mogućnosti utvrđuju se u skladu s ciljevima utvrđenima u članku 2. stavku 2. i u skladu s mjerljivim ciljevima, rokovima i granicama utvrđenima u skladu s člankom 9. stavkom 2. te članku 10. stavku 1. točkama (b) i (c).
[…]”
B – Pobijana uredba
10.
U uvodnim izjavama 1. do 4. i 7. pobijane uredbe navodi se sljedeće:
„(1)
Člankom 43. stavkom 3. [UFEU‑a] predviđeno je da Vijeće na prijedlog Komisije donosi mjere o utvrđivanju i raspodjeli ribolovnih mogućnosti.
(2)
Uredbom [o ZRP‑u] zahtijeva se donošenje mjera očuvanja, uzimajući u obzir raspoložive znanstvene, tehničke i gospodarske savjete, uključujući, kada je to relevantno, izvješća koja je sastavio Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo.
(3)
Zadaća je Vijeća donijeti mjere o utvrđivanju i raspodjeli ribolovnih mogućnosti, uključujući, prema potrebi, određene uvjete koji su s time funkcionalno povezani. Ribolovne mogućnosti trebalo bi raspodijeliti među državama članicama tako da se svakoj državi članici osigura relativna stabilnost ribolovnih aktivnosti za svaki stok ili ribarstvo i uvažavajući na odgovarajući način ciljeve [ZRP‑a] utvrđene Uredbom [o ZRP‑u].
(4)
[TAC‑ove] bi trebalo utvrditi na temelju dostupnih znanstvenih savjeta, uzimajući u obzir biološke i društveno‑gospodarske aspekte te istodobno osiguravajući pošten tretman različitim ribarskim sektorima, kao i s obzirom na mišljenja izražena tijekom savjetovanja s dionicima, a posebno u predmetnim regionalnim savjetodavnim vijećima.
[…]
(7)
U pogledu četiri stoka tuponosoga grenadira znanstveni savjeti i nedavne rasprave u okviru Komisije za ribarstvo sjeveroistočnog Atlantika (NEAFC) ukazuju na mogućnost da bi se ulovi te vrste mogli lažno prijavljivati kao ulovi grenadira. U tom je kontekstu primjereno utvrditi TAC koji obuhvaća obje vrste no kojim se istodobno omogućuje odvojeno prijavljivanje za svaku od njih.”
11.
U skladu s člankom 1. pobijane uredbe, njome se „za 2015. i 2016. utvrđuju godišnje ribolovne mogućnosti koje su na raspolaganju ribarskim plovilima Unije za riblje stokove određenih dubokomorskih vrsta u vodama Unije i u određenim vodama koje nisu vode Unije u kojima su potrebna ograničenja ulova”.
12.
Člankom 2. stavkom 1. pobijane uredbe osobito su utvrđene sljedeće definicije za potrebe njezine primjene:
„(c)
‚[TAC]’ znači količina koja se smije izloviti i iskrcati iz svakog ribljeg stoka svake godine;
(d)
‚kvota’ znači udjel TAC‑a koji je raspodijeljen Uniji ili državi članici.”
13.
Člankom 3. pobijane uredbe određuje se sljedeće:
„U Prilogu ovoj Uredbi navedeni su TAC‑ovi za dubokomorske vrste koje ulove ribarska plovila Unije u vodama Unije ili u određenim vodama koje nisu vode Unije, raspodjela tih TAC‑ova među državama članicama i, prema potrebi, uvjeti koji su s time funkcionalno povezani.“
14.
Članak 5. pobijane uredbe određuje:
„Riba koja potječe iz stokova za koje su utvrđeni TAC‑ovi zadržava se na plovilu ili iskrcava jedino ako su ulove ostvarila ribarska plovila koja plove pod zastavom države članice koja raspolaže kvotom i ako ta kvota nije iscrpljena.”
15.
Dio 2. Priloga pobijanoj uredbi naslovljen je „Godišnje ribolovne mogućnosti koje se primjenjuju na plovila Unije na područjima na kojima se primjenjuju TAC‑ovi, po vrsti i području (u tonama žive mase)”.
16.
Za vrste tuponosog grenadira i grenadira u vodama Unije i međunarodnim vodama zona V.b, VI. i VII. (u daljnjem tekstu: prvo predmetno područje upravljanja), u dijelu 2. Priloga pobijanoj uredbi utvrđeni su TAC‑ovi od 4010 tona za 2015. i od 4078 tona za 2016. Od tih TAC‑ova, Kraljevini Španjolskoj dodijeljene su kvote od 65 tona za 2015. i od 66 tona za 2016.
17.
Isto tako, navodi se da iskrcaji tuponosog grenadira ne smiju prelaziti 95 % kvote svake države članice.
18.
Za vrste tuponosog grenadira i grenadira u vodama Unije i međunarodnim vodama u zonama VIII., IX., X., XII. i XIV. (u daljnjem tekstu: drugo predmetno područje upravljanja), u dijelu 2. Priloga pobijanoj uredbi utvrđeni su TAC‑ovi od 3644 tona za 2015. i od 3279 tona za 2016. Od tih TAC‑ova, Kraljevini Španjolskoj dodijeljene su kvote od 2617 tona za 2015. i od 2354 tona za 2016.
19.
Također se navodi da iskrcaji tuponosog grenadira ne smiju prelaziti 80 % kvote svake države članice.
III – Okolnosti spora
20.
Iz očitovanja Vijeća i Komisije proizlazi da su tuponosi grenadir i grenadir dvije dubokomorske vrste koje se golim okom mogu razlikovati samo prema obliku glave. Nakon što im se ukloni glava i nakon što ih se zamrzne, gotovo ih je nemoguće razlikovati.
21.
Komisija navodi da tuponosi grenadir spada među ciljane vrste u dvama predmetnim područjima upravljanja i da je njegov ribolov u tim područjima od 2003. reguliran TAC‑om utvrđenim na razini Unije ( 5 ). Ta institucija dodaje da je grenadir rjeđi u tim područjima i da njegov ribolov prije donošenja pobijane uredbe nije podlijegao TAC‑u na razini Unije.
22.
Vijeće i Komisija navode da je radna skupina za biologiju i procjenu dubokomorskih ribolovnih resursa Međunarodnog vijeća za istraživanje mora (u daljnjem tekstu: ICES), koja se sastala od 4. do 11. travnja 2014., u svom izvješću iz 2014. (u daljnjem tekstu: izvješće radne skupine ICES‑a iz 2014.) navela da je obaviještena o znatnim ulovima grenadira posljednjih godina u području Hatton Bank, osobito španjolskih koćarica. Prema navodima tih institucija, u tom su izvješću također istaknute znatne razlike između podataka promatrača i službenih španjolskih podataka u vezi s iskrcajima tuponosog grenadira, što je dovelo do stanovite zabrinutosti u vezi s mogućnošću lažnog prijavljivanja različitih vrsta grenadira.
23.
O sadržaju izvješća radne skupine ICES‑a iz 2014. raspravljao je stalni odbor za upravljanje i znanstvena pitanja NEAFC‑a u rujnu 2014. Taj je stalni odbor osobito istaknuo da je razina prijavljenog ribolova grenadira u usporedbi s tuponosim grenadirom „iznenađujuća“ s obzirom na to da su ulovi grenadira uobičajeno bili manji. Od ICES‑a se tražilo da, koliko je to moguće, dostavi pojašnjenja o tim ribolovima; od njega se osobito tražilo da ispita jesu li u prijavljivanjima ulova mogle postojati pogreške ili pak postoji novi i brzorastući ribolov grenadira.
24.
Unija, koju je zastupala Komisija, Glavna uprava za pomorstvo i ribarstvo, Jedinica C2, jednako je tako od ICES‑a zahtijevala informacije o tome u rujnu 2014.
25.
Komisija je 3. listopada 2014. Vijeću predstavila prijedlog uredbe Vijeća o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za ribarska plovila Unije za određene dubokomorske riblje stokove za 2015. i 2016. Komisija je osobito predlagala da se za svako predmetno područje upravljanja utvrdi zajednički TAC za tuponosog grenadira i grenadira. Razina zajedničkog TAC‑a utvrđena je na temelju znanstvenog mišljenja ICES‑a o tuponosom grenadiru jer za grenadira nije postojalo takvo mišljenje. Isto tako, nacionalne kvote na koje su raspodijeljeni zajednički TAC‑ovi utvrđene su u skladu s načelom relativne stabilnosti samo za tuponosog grenadira.
26.
ICES je 7. studenoga 2014. u vezi sa zahtjevima NEAFC‑a i Unije podnio znanstveno mišljenje (u daljnjem tekstu: mišljenje ICES‑a od 7. studenoga 2014.). Iz tog mišljenja proizlazi da postoji nesigurnost u vezi sa sastavom prijavljenog ulova tuponosog grenadira i grenadira po ribljem stoku. Kad je riječ o raspodjeli i brojnosti dviju vrsta grenadira, ICES je upozorio da se najčešće nalaze u različitim hidrološkim okruženjima, s obzirom na to da grenadir obično obitava u borealnim vodama koje su hladnije.
27.
U mišljenju ICES‑a od 7. studenoga 2014. navodi se da su znatni ulovi grenadira prijavljeni u drugom predmetnom području upravljanja, kao i u dijelu prvog predmetnog područja upravljanja. Komercijalni ulov tuponosog grenadira opažen u potpodručjima VI. i XII. u prosjeku je za tri reda veličine veći od ulova grenadira. Ipak, ICES je naglasio da postoje znatne razlike, veće od jednog reda veličine, između relativnih omjera tuponosog grenadira i grenadira prijavljenih u službenim iskrcajima, s jedne strane, te opaženog ulova i znanstvenih istraživanja provedenih u područjima u kojima se trenutačno lovi grenadir, s druge strane.
28.
Unatoč tomu, u mišljenju ICES‑a od 7. studenoga 2014. navedeno je da informacije na temelju dostupnog istraživanja i prikupljenih podataka nisu dovoljno uvjerljive te da je njihov prostorni i vremenski doseg ograničen. ICES je stoga zaključio da je potrebno prikupiti više podataka o ulovu i ribolovnom naporu za grenadira ako NEAFC i Unija žele regulirati taj ribolov.
29.
Vijeće je u ponedjeljak, 10. studenoga 2014. raspravljalo o prijedlogu uredbe koji je Komisija predstavila 3. listopada 2014. Na temelju rasprava Vijeća, predsjedništvo je, u dogovoru s Komisijom, predložilo kompromisni tekst kojim se u biti željela povećati razina TAC‑ova koja je prvotno utvrđena za tuponosog grenadira, na način da se u obzir uzme njihovo proširenje na grenadire.
30.
Iz očitovanja Vijeća proizlazi da je u praksi taj dodatak izračunat na temelju prosječnog omjera između iskrcaja tuponosog grenadira i iskrcaja grenadira. U skladu s tim, uzimajući u obzir da je u znanstvenom mišljenju ICES‑a za tuponosog grenadira predložen TAC od 3794 tona i da je procijenjeni godišnji prosjek iskrcaja grenadira u tom području iznosio 5,7 % procijenjenog godišnjeg prosjeka iskrcaja tuponosog grenadira, za prvo predmetno područje upravljanja količina od 3794 tona povećana je za 216 tona (5,7 % od 3794 tona), čime je konačna količina povećana na 4040 tona. Isti je postupak primijenjen na drugo predmetno područje upravljanja u kojem je procijenjeni godišnji prosjek iskrcaja grenadira iznosio 25,6 % procijenjenog godišnjeg prosjeka iskrcaja tuponosog grenadira.
31.
Tako utvrđeni TAC‑ovi raspodijeljeni su među predmetnim državama članicama prema ključu raspodjele koji odgovara relativnoj stabilnosti za tuponosog grenadira. Stoga su kvote Kraljevine Španjolske iznosile 1,62 % i 71,8 % zajedničkih TAC‑ova utvrđenih za prvo odnosno drugo predmetno područje upravljanja.
32.
Na temelju tek neznatno izmijenjenog kompromisa predsjedništva, 15. prosinca 2014. postignut je politički dogovor. Potonji su poduprla sva izaslanstva, osim španjolskog i portugalskog, koja su podnijela izjavu koju je trebalo unijeti u zapisnik Vijeća. Kraljevina Španjolska u toj je izjavi osobito tvrdila da raspodjela zajedničkih TAC‑ova utvrđenih za tuponosog grenadira i grenadira ne poštuje načelo relativne stabilnosti utemeljeno na povijesnim ulovima svake države članice.
33.
Pobijana uredba u konačnici je donesena u skladu s tekstom koji je rezultat navedenog političkog dogovora i obavljena je u Službenom listu 20. prosinca 2014. Na snagu je stupila dan nakon objave.
IV – Zahtjevi stranaka
34.
Kraljevina Španjolska zahtijeva od Suda da:
—
poništi pobijanu uredbu i
—
naloži Vijeću snošenje troškova.
35.
Vijeće zahtijeva od Suda da:
—
odbije tužbu u cijelosti i
—
naloži Kraljevini Španjolskoj snošenje troškova.
36.
Odlukom predsjednika Suda od 1. srpnja 2015. Komisiji je dopuštena intervencija u potporu zahtjevu Vijeća.
V – Tužba
37.
Uvodno treba pojasniti doseg tužbe koju je podnijela Kraljevina Španjolska.
38.
Iako ona u svojoj tužbi formalno zahtijeva poništenje pobijane uredbe u cijelosti, tužbeni razlozi za poništenje koje je istaknula odnose se samo na odredbe priloga toj uredbi o utvrđivanju i raspodjeli zajedničkih TAC‑ova za vrste tuponosog grenadira i grenadira ( 6 ) (u daljnjem tekstu: pobijane odredbe), kao što je Vijeće ispravno istaknulo. Kraljevina Španjolska na raspravi je potvrdila da je doseg njezine tužbe ograničen na te odredbe.
39.
Kraljevina Španjolska ističe tri tužbena razloga za poništenje koji se odnose na povredu načela relativne stabilnosti, povredu načela proporcionalnosti i povredu načela zabrane diskriminacije.
40.
U okviru prvog tužbenog razloga za poništenje, Kraljevina Španjolska navodi da je Vijeće počinilo dvije pogreške utvrdivši ribolovne mogućnosti za tuponosog grenadira i grenadira.
41.
U skladu s prvim dijelom tog prvog tužbenog razloga, odluka Vijeća o utvrđivanju zajedničkih TAC‑ova za obje vrste grenadira temeljila se na sadržajno netočnim dokazima.
42.
U skladu s drugim dijelom tog prvog tužbenog razloga, ključ raspodjele koji je Vijeće primijenilo na zajedničke TAC‑ove utvrđene za tuponosog grenadira i grenadira ne poštuje načelo relativne stabilnosti. Iz razloga koje ću iznijeti u nastavku, Sudu predlažem da prihvati drugi dio prvog tužbenog razloga i, posljedično, poništi pobijane odredbe.
43.
Prije nego što započnem s preispitivanjem obaju dijelova, najprije želim pojasniti prirodu odnosa između Uredbe o ZRP‑u i pobijane uredbe. Uredba o ZRP‑u utvrđuje opći sustav ZRP‑a, uključujući ciljeve i obveze koje zakonodavac Unije treba poštovati u tom području. S druge strane, pobijana uredba predstavlja posebnu mjeru koju je zakonodavac donio radi postizanja ciljeva iz Uredbe o ZRP‑u, a koja se sastoji u utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za određene dubokomorske riblje stokove za 2015. i 2016 ( 7 ).
44.
Stoga između ta dva instrumenta postoji hijerarhija na način da pobijana uredba treba poštovati ciljeve i obveze utvrđene Uredbom o ZRP‑u, kao što to potvrđuje uvodna izjava 3. pobijane uredbe. Iz toga proizlazi da je Vijeće, nakon što je donijelo potonju, imalo obvezu poštovati načelo relativne stabilnosti iz članka 16. stavka 1. prve rečenice Uredbe o ZRP‑u, što nijedna od stranaka nije dovela u pitanje.
A – Prvi dio prvog tužbenog razloga u kojem se navodi da je odluka Vijeća o utvrđivanju zajedničkih TAC‑ova za tuponosog grenadira i grenadira utemeljena na sadržajno netočnim dokazima
45.
Kraljevina Španjolska tvrdi da, suprotno onome što je navedeno u uvodnoj izjavi 7. pobijane uredbe, znanstveno mišljenje NEAFC‑a nije bilo uvjerljivo po pitanju potrebe utvrđivanja zajedničkog TAC‑a za tuponosog grenadira i grenadira.
46.
Kraljevina Španjolska podsjeća da su Unija i NEAFC od ICES‑a zatražili mišljenje o tome mogu li, s jedne strane, te dvije vrste zajedno obitavati u predmetnim područjima upravljanja i, s druge strane, postoji li mogućnost da su ulovi tuponosog grenadira bili lažno prijavljeni kao ulovi grenadira.
47.
Prema navodima Kraljevine Španjolske, u mišljenju ICES‑a od 7. studenoga 2014. istaknuto je da se na temelju raspoloživih podataka nije moguće očitovati o postojanju ribolova grenadira.
48.
Kraljevina Španjolska iz toga zaključuje da je Vijeće prekoračilo svoju marginu prosudbe utvrdivši zajedničke TAC‑ove za tuponosog grenadira i grenadira, jer je u mišljenju ICES‑a od 7. studenoga 2014. navedeno da raspoloživi podaci ne dokazuju da su te dvije vrste prisutne u predmetnim područjima upravljanja i da ih je stoga moguće zajedno loviti.
49.
Smatram da taj argument treba odbiti kao neosnovan zbog razloga koje ću iznijeti u nastavku.
50.
Kao prvo, valja podsjetiti na ustaljenu sudsku praksu u skladu s kojom Vijeće prilikom utvrđivanja TAC‑ova i raspodjele ribolovnih mogućnosti među državama članicama treba ocijeniti složeno gospodarsko stanje. U takvim okolnostima, diskrecijsko pravo Vijeća ne odnosi se isključivo na prirodu i doseg odredaba koje treba donijeti, nego u određenoj mjeri i na utvrđivanje osnovnih podataka. Sud se pri nadzoru izvršavanja takve ovlasti treba ograničiti na preispitivanje sadrži li ono očitu pogrešku ili zlouporabu ovlasti odnosno je li dotično tijelo očito prekoračilo granice svojih diskrecijskih ovlasti ( 8 ).
51.
Kao drugo, članak 2. stavak 2. Uredbe o ZRP‑u utvrđuje da „ZRP primjenjuje predostrožni pristup upravljanju ribarstvom“. U skladu s definicijom iz članka 4. stavka 1. točke 8. te uredbe, taj pristup podrazumijeva da izostanak adekvatne znanstvene informacije ne bi trebao opravdati odgađanje ili nepoduzimanje mjera upravljanja za očuvanje ciljanih vrsta, povezanih ili ovisnih vrsta i neciljanih vrsta i njihova okoliša. Osim toga, članak 16. stavak 4. te uredbe navodi da se ribolovne mogućnosti utvrđuju u skladu s ciljevima utvrđenima u članku 2. stavku 2.
52.
Iz tih odredaba zaključujem da Vijeće, kada djeluje na prijedlog Komisije ( 9 ), ima ovlast, čak i ako ne raspolaže adekvatnim znanstvenim informacijama, usvajati mjere upravljanja koje su potrebne za očuvanje neke vrste i, osobito, mjere koje ograničavaju ribolovne mogućnosti.
53.
Stoga Vijeće, suprotno tvrdnjama Kraljevine Španjolske, ima ovlast usvojiti zajednički TAC za tuponosog grenadira i grenadira čak i ako ne raspolaže „uvjerljivim“ znanstvenim informacijama o postojanju i ulovu tih dviju vrsta u predmetnim područjima upravljanja.
54.
Kao treće, smatram da takvo tumačenje potvrđuje tekst članka 6. stavka 2. Uredbe o ZRP‑u, u skladu s kojim se mjere očuvanja donose uzimajući u obzir raspoložive znanstvene, tehničke i gospodarske savjete. Obveza „uzimanja u obzir“ tih savjeta, prema mojem mišljenju, ne podrazumijeva obvezu suzdržavanja od djelovanja ako mišljenje nije uvjerljivo.
55.
Sud je u vezi s tim, u sličnim okolnostima, već ustvrdio da nije nužno da mjere očuvanja budu potpuno sukladne sa znanstvenim mišljenjima te da nepostojanje ili neuvjerljivost takvog mišljenja ne može spriječiti Vijeće u donošenju mjera koje smatra potrebnim za ostvarenje ciljeva ZRP‑a ( 10 ).
56.
Kao četvrto, valja istaknuti da su Komisija i Vijeće raspolagali znanstvenim mišljenjima, odnosno izvješćem radne skupine ICES‑a iz 2014. i mišljenjem ICES‑a od 7. studenoga 2014., u skladu s kojima su u predmetnim područjima upravljanja prijavljeni znatni ulovi grenadira ( 11 ).
57.
Međutim, iz tih mišljenja nije proizlazilo jesu li ta prijavljivanja odražavala pojavu novog ribolova grenadira ili praksu lažnog prijavljivanja ulova tuponosog grenadira. Navedena praksa prijavljivanja ulova tuponosog grenadira kao ulova grenadira predstavljala je rizik da TAC‑ovi utvrđeni za tuponosog grenadira ostanu bez korisnog učinka. Taj je rizik bio još veći zbog toga što, kao što su istaknuli Vijeće i Komisija, a čemu se Kraljevina Španjolska nije usprotivila, tuponosog grenadira i grenadira nije moguće razlikovati golim okom nakon što im se ukloni glava i nakon što ih se zamrzne ( 12 ).
58.
Kao što su naveli Vijeće i Komisija, pobijanom je uredbom utvrđen zajednički TAC za tuponosog grenadira i grenadira s ciljem sprječavanja tog rizika. Ta namjera jasno proizlazi iz uvodne izjave 7. te uredbe.
59.
U tim okolnostima, i uzimajući u obzir široku marginu prosudbe zakonodavca Unije u području ZRP‑a te njegovu obvezu primjene načela predostrožnosti ( 13 ), smatram da Vijeće, suprotno tvrdnjama Kraljevine Španjolske, nije prekoračilo granice svojih diskrecijskih ovlasti donošenjem zajedničkih TAC‑ova za tuponosog grenadira i grenadira.
60.
Stoga, smatram da prvi dio prvog tužbenog razloga za poništenje treba odbiti kao neosnovan.
B – Drugi dio prvog tužbenog razloga u kojem se navodi da ključ raspodjele koji je Vijeće primijenilo na zajedničke TAC‑ove utvrđene za tuponosog grenadira i grenadira ne poštuje načelo relativne stabilnosti
61.
Kraljevina Španjolska u drugom dijelu svog prvog tužbenog razloga navodi da ni Komisija ni Vijeće nisu uzeli u obzir povijesne ulove grenadira za utvrđivanje ključa raspodjele koji je primijenjen na zajedničke TAC‑ove utvrđene za tu vrstu i za tuponosog grenadira. Stoga tvrdi da nacionalne kvote utvrđene pobijanim odredbama krše načelo relativne stabilnosti prema kojem se u obzir mora uzeti raspodjela povijesnih ulova među flotama svake države članice u vezi sa svakom predmetnom vrstom.
62.
Naime, Kraljevina Španjolska smatra da su zajedničke ribolovne kvote koje su joj dodijeljene za tuponosog grenadira i grenadira trebale biti više, s obzirom na to da je španjolska flota imala znatan udio u ulovu grenadira za razdoblje 2009. – 2013. Smatra da šteta koju je španjolska flota pretrpjela zbog navodne povrede načela relativne stabilnosti iznosi 346926 eura.
63.
Ni Vijeće ni Komisija nisu osporili činjenicu da prilikom utvrđivanja spornih zajedničkih TAC‑ova nisu uzeti u obzir povijesni ulovi grenadira. Naime, nije sporno da su se zajednički TAC‑ovi državama članicama dodijelili prema ključu raspodjele koji je odražavao relativnu stabilnost samo za tuponosog grenadira ( 14 ).
64.
Stoga još valja utvrditi je li načelo relativne stabilnosti, kao što to tvrdi Kraljevina Španjolska, zakonodavca Unije obvezivalo da za potrebe raspodjele zajedničkih TAC‑ova uzme u obzir povijesne ulove grenadira.
65.
U vezi s tim valja napomenuti da Uredba o ZRP‑u ne utvrđuje pojam relativne stabilnosti. Međutim, u skladu s njezinom uvodnom izjavom 36., relativna stabilnost ribolovnih aktivnosti „trebala [bi] zaštititi i uzeti u obzir posebne potrebe u područjima u kojima su lokalne zajednice posebno ovisne o ribarstvu i srodnim djelatnostima”.
66.
Osim toga, Sud je u više navrata pozvan da protumači pojam relativne stabilnosti. On je u vezi s tim ustvrdio da je cilj nacionalnih kvota svakoj državi članici zajamčiti dio TAC‑ova utvrđenih u okviru ZRP‑a, koji se osobito utvrđuje na temelju ulova od kojih su tradicionalne ribolovne aktivnosti, lokalne zajednice ovisne o ribarstvu i srodne djelatnosti imale koristi prije uspostave sustava kvota ( 15 ).
67.
Smatram da iz prethodno navedenog proizlazi da načelo relativne stabilnosti obvezuje zakonodavca Unije da uzme u obzir povijesne ulove država članica prilikom utvrđivanja odgovarajućih kvota za svaku od njih nakon što je utvrđen TAC. Osim toga, u slučaju utvrđivanja zajedničkog TAC‑a za različite vrste, zakonodavac Unije treba uzeti u obzir povijesne ulove svake predmetne vrste. Ta obveza istovremeno proizlazi iz teksta članka 16. stavka 1. prve rečenice Uredbe o ZRP‑u ( 16 ), sudske prakse Suda ( 17 ) i logike na kojoj se temelji načelo relativne stabilnosti ( 18 ).
68.
Stoga, budući da u obzir nisu uzeti povijesni ulovi grenadira prilikom utvrđivanja kvota koje pripadaju svakoj državi članici, nakon što su utvrđeni zajednički TAC‑ovi za tu vrstu i za tuponosog grenadira, Vijeće je povrijedilo načelo relativne stabilnosti.
69.
Valja istaknuti da su Vijeće i Komisija izričito priznali da su povijesni ulovi jedan od elemenata koje treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja ključa raspodjele TAC‑a među državama članicama. Unatoč tomu, te dvije institucije navode različite argumente na temelju kojih žele dokazati da pobijane odredbe nisu protivne načelu relativne stabilnosti ili, ako jesu, da je moguća povreda opravdana.
70.
Kao prvo, tvrde da cilj očuvanja tuponosog grenadira opravdava to da se zajednički TAC utvrđen za tu vrstu i za grenadira raspodijeli uzimajući u obzir cilj relativne stabilnosti samo za tuponosog grenadira.
71.
Smatram da je ta tvrdnja neosnovana zbog razloga koje ću iznijeti u nastavku. S jedne strane, takvom se tumačenju protive relevantne odredbe Uredbe o ZRP‑u. U skladu s člankom 16. stavkom 4. te uredbe, cilj očuvanja treba poštovati prilikom utvrđivanja ribolovnih mogućnosti ( 19 ). Suprotno tome, navedeni cilj nije relevantan prilikom raspodjele ribolovnih mogućnosti. Naime, članak 16. stavak 1. navedene uredbe utvrđuje da načelo relativne stabilnosti treba poštovati prilikom svake raspodjele ribolovnih mogućnosti među državama članicama, iako u tom kontekstu ne spominje cilj očuvanja ( 20 ).
72.
S druge strane, i s praktičnog aspekta, očuvanje vrste kao što je to tuponosi grenadir jamči se utvrđivanjem TAC‑a za tu vrstu, a ne raspodjelom tog TAC‑a državama članicama. Naime, kad je riječ o očuvanju vrste, potpuno je nevažno lovi li tuponosog grenadira brod koji vijori španjolsku zastavu ili brod koji vijori bilo koju drugu zastavu.
73.
Ukratko, ta dva cilja odgovaraju različitim fazama, fazi utvrđivanja i fazi raspodjele ribolovnih mogućnosti, na način da cilj očuvanja ne može opravdavati povredu načela relativne stabilnosti u fazi raspodjele.
74.
Isto tako, valja napomenuti da je Vijeće spriječilo rizik prekomjernog izlova tuponosog grenadira zbog povećanja razine spornih TAC‑ova ( 21 ) ograničenjem iskrcaja tuponosog grenadira na 95 % odnosno 80 % kvota dodijeljenih svakoj državi članici ( 22 ).
75.
Kao drugo, Vijeće tvrdi da prilikom proširenja spornih TAC‑ova na grenadira nije imalo obvezu izmijeniti ključ raspodjele utvrđen za tuponosog grenadira jer, prema njegovu mišljenju, to proširenje nije podrazumijevalo utvrđivanje novih ribolovnih mogućnosti u smislu članka 16. stavka 1. druge rečenice Uredbe o ZRP‑u, nego održavanje postojećih ribolovnih mogućnosti.
76.
U vezi s tim valja podsjetiti da članak 16. stavak 1. druga rečenica Uredbe o ZRP‑u utvrđuje da se prilikom dodjele novih ribolovnih mogućnosti u obzir uzimaju interesi svake države članice ( 23 ). Tako se obveza uzimanja u obzir interesa svake države članice isključivo odnosi na nove ribolovne mogućnosti.
77.
Suprotno tome, članak 16. stavak 1. prva rečenica Uredbe o ZRP‑u ne uvodi razliku između novih i postojećih ribolovnih mogućnosti. Stoga se obveza poštovanja načela relativne stabilnosti odnosi kako na nove tako i na postojeće ribolovne mogućnosti ( 24 ).
78.
Iz prethodno navedenog proizlazi da je Vijeće u svakom slučaju imalo obvezu poštovati načelo relativne stabilnosti prilikom utvrđivanja spornih TAC‑ova za tuponosog grenadira i grenadira, neovisno o tome jesu li ti TAC‑ovi okvalificirani kao nove ili postojeće ribolovne mogućnosti ( 25 ).
79.
U vezi s tim, Vijeće se također poziva na sudsku praksu Suda prema kojoj, s jedne strane, zahtjev za relativnu stabilnost treba shvatiti na način da podrazumijeva očuvanje fiksnog postotka za svaku državu članicu i prema kojoj se, s druge strane, prvotno utvrđeni ključ raspodjele treba primjenjivati sve do donošenja uredbe o izmjeni ( 26 ) .
80.
Smatram da se u ovom predmetu teško može zanijekati da je donesena „uredba o izmjeni“ u smislu prethodno navedene sudske prakse, s obzirom na to da je Vijeće donijelo uredbu o izmjeni TAC‑ova utvrđenih za tuponosog grenadira kako bi ih proširilo na grenadira. Stoga se Vijeće ne može pozivati na tu sudsku praksu i tvrditi da se i dalje treba primjenjivati prvotno utvrđeni ključ raspodjele za tuponosog grenadira, iako je sporne TAC‑ove izmijenio na način da ih je proširio na grenadira.
81.
U tom se smislu okolnosti ovog predmeta u bitnome razlikuju od okolnosti predmetâ u kojima je Sud, poštujući načelo relativne stabilnosti, potvrdio praksu Vijeća da ne mijenja prvotno utvrđeni ključ raspodjele. Naime, nijedan od tih predmeta nije se odnosio na izmjenu postojećeg TAC‑a kojom bi ga Vijeće proširilo na drugu vrstu riba ( 27 ).
82.
Kao treće, Vijeće i Komisija tvrde da su morali upotrijebiti kriterij raspodjele utvrđen za tuponosog grenadira jer nisu postojali pouzdani podaci o ulovima grenadira u predmetnim područjima upravljanja.
83.
Taj mi se argument ne čini uvjerljivim iz razloga koje ću iznijeti u nastavku.
84.
Kao prvo, nije sporno da su Vijeće i Komisija raspolagali podacima o ulovima grenadira u predmetnim područjima upravljanja, koji su osobito bili navedeni u izvješću radne skupine ICES‑a iz 2014. i u mišljenju ICES‑a od 7. studenoga 2014. ( 28 ), što je Vijeće izričito priznalo na raspravi.
85.
Ta je činjenica još manje sporna jer je Vijeće dodatak TAC‑ovima koji su prvotno bili utvrđeni samo za tuponosog grenadira, u svrhu uzimanja u obzir njihovog proširenja na grenadira, izračunalo na temelju prosječnog omjera između iskrcaja grenadira i iskrcaja tuponosog grenadira ( 29 ).
86.
Valja dodati da je Vijeće, prilikom provođenja svojih diskrecijskih ovlasti spomenutih u točki 50. ovog mišljenja, u svakom slučaju moglo tumačiti podatke o povijesnim ulovima grenadira kojima je raspolagalo. Tako je osobito moglo ocijeniti pouzdanost tih podataka i po potrebi o tome tražiti dodatne informacije od Kraljevine Španjolske. Nakon njihove ocjene, također je moglo isključiti one podatke za koje je opravdano sumnjalo da se temelje na prijevarnim ili lažnim prijavljivanjima.
87.
Međutim, smatram da te diskrecijske ovlasti, koje su ograničene obvezom poštovanja načela relativne stabilnosti, Vijeću nisu dopuštale da u potpunosti zanemari podatke o povijesnim ulovima grenadira kojima je raspolagalo prilikom utvrđivanja ključa raspodjele zajedničkih TAC‑ova utvrđenih za tu vrstu i za tuponosog grenadira.
88.
S obzirom na prethodno navedeno, smatram da pobijane odredbe treba poništiti jer zajedničke TAC‑ove za tuponosog grenadira i grenadira utvrđuju protivno načelu relativne stabilnosti.
89.
Budući da drugi dio prvog tužbenog razloga treba prihvatiti, nije potrebno ispitivati utemeljenost drugih dvaju razloga koje je Kraljevina Španjolska istaknula u prilog svojoj tužbi.
C – Održanje učinaka pobijanih odredaba
90.
Iako Vijeće to nije zahtijevalo, smatram da je potrebno zadržati učinke pobijanih odredaba za slučaj da ih Sud odluči poništiti ( 30 ).
91.
U vezi s tim valja podsjetiti da Sud, u skladu s člankom 264. stavkom 2. UFEU‑a, ako to smatra potrebnim, može navesti koji se učinci poništenog akta moraju smatrati konačnima.
92.
U ovom predmetu, poništenje pobijanih odredaba o utvrđivanju i raspodjeli zajedničkih TAC‑ova za tuponosog grenadira i grenadira moglo bi imati znatne negativne posljedice na očuvanje tih vrsta, s obzirom na to da bi njihov ribolov prestao biti reguliran od donošenja presude do stupanja na snagu novih odredaba o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za navedene vrste.
93.
Stoga smatram da se učinci tih odredaba trebaju zadržati sve do stupanja na snagu, u razumnom roku koji ne smije biti dulji od šest mjeseci od dana donošenja presude, novih odredaba o utvrđivanju i raspodjeli ribolovnih mogućnosti za tuponosog grenadira i grenadira u skladu s načelom relativne stabilnosti.
VI – Zaključak
94.
Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, Sudu predlažem da:
—
prihvati tužbu i, posljedično, poništi odredbe iz Priloga Uredbi Vijeća (EU) br. 1367/2014 od 15. prosinca 2014. o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za ribarska plovila Unije za određene dubokomorske riblje stokove za 2015. i 2016., kojima se utvrđuju i raspodjeljuju godišnje ribolovne mogućnosti za vrste tuponosi grenadir (coryphaenoides rupestris) i grenadir (macrourus berglax) u vodama Unije i međunarodnim vodama zona V.b, VI. i VII., s jedne strane, i u vodama Unije i međunarodnim vodama zona VIII., IX., X., XII. i XIV., s druge strane;
—
zadrži učinke tih odredaba sve do stupanja na snagu, u razumnom roku koji ne smije biti dulji od šest mjeseci od dana donošenja presude, novih odredaba o utvrđivanju i raspodjeli ribolovnih mogućnosti za tuponosog grenadira i grenadira u skladu s načelom relativne stabilnosti, i
—
naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova, a Europskoj komisiji snošenje vlastitih troškova.
( 1 ) Izvorni jezik: francuski
( 2 ) Uredba Vijeća od 15. prosinca 2014. o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za ribarska plovila Unije za određene dubokomorske riblje stokove za 2015. i 2016. (SL 2014., L 366, str. 1.).
( 3 ) Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (SL 2013., L 354, str. 22.).
( 4 ) Uredba Vijeća оd 17. prosinca 2013. o izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 850/98 i (EZ) br. 1224/2009 i uredbi (EZ) br. 1069/2009, (EU) br. 1379/2013 i (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća zbog izmjene statusa departmana Mayotte u odnosu na Europsku uniju (SL 2013., L 354, str. 86.).
( 5 ) Vidjeti Uredbu Vijeća (EZ) br. 2340/2002 od 16. prosinca 2002. o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za dubokomorske riblje stokove za 2003. i 2004. (SL 2002., L 356, str. 1.).
( 6 ) Vidjeti t. 15. do 19. ovog mišljenja.
( 7 ) Radi iscrpnosti, navest ću da je pobijana uredba obuhvaćena područjem primjene ZRP‑a, kako je definirano člankom 1. Uredbe o ZRP‑u.
( 8 ) Presude od 19. veljače 1998., NIFPO i Northern Ireland Fishermen’s Federation (C‑4/96, EU:C:1998:67), t. 41. i 42.; od 5. listopada 1999., Španjolska/Vijeće (C‑179/95, EU:C:1999:476), t. 29.; od 25. listopada 2001., Italija/Vijeće (C‑120/99, EU:C:2001:567), t. 44., i od 30. ožujka 2006., Španjolska/Vijeće (C‑87/03 i C‑100/03, EU:C:2006:207), t. 38.
( 9 ) U vezi s tim vidjeti članak 43. stavak 3. UFEU‑a: „Vijeće na prijedlog Komisije usvaja mjere o utvrđivanju cijena, nameta, potpora i količinskih ograničenja te o utvrđivanju i raspodjeli mogućnosti ribolova”.
( 10 ) Vidjeti po analogiji presudu od 24. studenoga 1993., Mondiet (C‑405/92, EU:C:1993:906), t. 30. i 31.
( 11 ) Vidjeti t. 22. do 28. ovog mišljenja.
( 12 ) Vidjeti t. 20. ovog mišljenja.
( 13 ) Vidjeti t. 50. i 51. ovog mišljenja.
( 14 ) Vidjeti t. 25. i 31. ovog mišljenja.
( 15 ) Presude od 14. prosinca 1989., Agegate (C‑3/87, EU:C:1989:650), t. 24.; od 14. prosinca 1989., Jaderow i dr. (C‑216/87, EU:C:1989:651), t. 23., i od 19. veljače 1998., NIFPO i Northern Ireland Fishermen’s Federation (C‑4/96, EU:C:1998:67), t. 47.
( 16 ) „Ribolovne mogućnosti dodijeljene državama članicama osiguravaju relativnu stabilnost ribolovnih aktivnosti svake države članice za svaki riblji stok ili ribarstvo“ (moje isticanje).
( 17 ) Presuda od 18. travnja 2002., Španjolska/Vijeće (C‑61/96, C‑132/97, C‑45/98, C‑27/99, C‑81/00 i C‑22/01, EU:C:2002:230), t. 39.: „Za potrebe primjene načela relativne stabilnosti, ribolovne mogućnosti za svaki riblji stok, definiran kao ribe određene vrste na određenom zemljopisnom području, valja utvrditi zasebno. Naime, članak 8. stavak 4. točka (ii) Uredbe br. 3760/92 utvrđuje da relativna stabilnost ribolovnih aktivnosti treba biti osigurana svakoj državi članici ‚za svaki riblji stok o kojemu je riječ’”.
( 18 ) Budući da je raspodjela povijesnih ulova među državama članicama drukčija za svaku vrstu, uzimanje u obzir povijesnih ulova samo jedne od dviju vrsta obuhvaćenih zajedničkim TAC‑om ne bi omogućilo jamčenje relativne stabilnosti ribolovnih aktivnosti u vezi s drugom vrstom.
( 19 ) Tim ciljem očuvanja također se treba voditi prilikom donošenja mjera očuvanja iz članka 7. Uredbe o ZRP‑u, u skladu s člankom 6. stavkom 1. te uredbe.
( 20 ) Vidjeti sličnost s presudom od 24. studenoga 1993., Mondiet (C‑405/92, EU:C:1993:906), t. 50. Sud je u njoj presudio da se mjera kojom se ograničava mogućnost upotrebe mreža stajaćica ne može smatrati protivnom načelu relativne stabilnosti jer se to načelo odnosi samo na raspodjelu među državama članicama količine raspoloživog ulova za Uniju za svaki predmetni riblji stok.
( 21 ) Vidjeti t. 29. i 30. ovog mišljenja.
( 22 ) Vidjeti t. 17. i 19. ovog mišljenja.
( 23 ) U vezi s obvezom uzimanja u obzir interesa svake države članice prilikom dodjele novih ribolovnih mogućnosti, vidjeti presudu od 8. studenoga 2007., Španjolska/Vijeće (C‑141/05, EU:C:2007:653), t. 87. i sljedeće.
( 24 ) Drugim riječima, obveza uzimanja u obzir interesa svake države članice prilikom dodjele novih ribolovnih mogućnosti dodaje se obvezi da se prilikom dodjele ribolovnih mogućnosti zajamči relativna stabilnost ribolovnih aktivnosti, a ne zamjenjuje je. Tumačenje prema kojem se načelo relativne stabilnosti ne primjenjuje za dodjelu novih ribolovnih mogućnosti, nego samo za dodjelu postojećih dovelo bi do nelogičnog rezultata, što bi imalo za posljedicu da se ključ raspodjele protivan načelu relativne stabilnosti može poništiti samo ako ribolovne mogućnosti o kojima je riječ prestanu biti nove i postanu postojeće.
( 25 ) Podredno valja dodati da je tvrdnja Vijeća, prema kojoj su sporni TAC‑ovi ograničeni na očuvanje postojećih ribolovnih mogućnosti, u suprotnosti s činjenicom da oni po prvi put uključuju vrstu grenadir na način da, prema mojem mišljenju, predstavljaju nove ribolovne mogućnosti. Međutim, to pojašnjenje ni na koji način ne utječe na obvezu koju ima Vijeće da iz prethodno navedenih razloga poštuje načelo relativne stabilnosti iz članka 16. stavka 1. prve rečenice Uredbe o ZRP‑u.
( 26 ) Vidjeti, osobito, presude od 16. lipnja 1987., Romkes (46/86, EU:C:1987:287), t. 17.; od 13. listopada 1992., Portugal i Španjolska/Vijeće (C‑63/90 i C‑67/90, EU:C:1992:381), t. 26.; od 30. ožujka 2006., Španjolska/Vijeće (C‑87/03 i C‑100/03, EU:C:2006:207), t. 27., i od 8. studenoga 2007., Španjolska/Vijeće (C‑141/05, EU:C:2007:653), t. 86.
( 27 ) U okviru tih predmeta, Sud je osobito isključio postojanje obveze Vijeća da izmijeni ključ raspodjele u slučaju da druge države članice nisu iscrpile svoje kvote (vidjeti presude od 16. lipnja 1987., Romkes, C‑46/86, EU:C:1987:287, t. 14.; od 13. listopada 1992., Portugal i Španjolska/Vijeće (C‑63/90 i C‑67/90, EU:C:1992:381, t. 38), nakon što Uniji pristupe nove države članice (vidjeti presude od 13. listopada 1992., Portugal i Španjolska/Vijeće, C‑63/90 i C‑67/90, EU:C:1992:381, t. 31. do 35., i od 30. ožujka 2006., Španjolska/Vijeće, C‑87/03 i C‑100/03, EU:C:2006:207, t. 28. do 32.) ili kada se povećaju ribolovne mogućnosti (vidjeti presude od 13. listopada 1992., Portugal i Španjolska/Vijeće, C‑63/90 i C‑67/90, EU:C:1992:381, t. 27. do 30., i od 13. listopada 1992., Španjolska/Vijeće, C‑73/90, EU:C:1992:384, t. 27. do 29.).
( 28 ) Vidjeti t. 22. do 28. i 56. do 58. ovog mišljenja.
( 29 ) Vidjeti t. 29. i 30. ovog mišljenja.
( 30 ) Sud je tu mogućnost da po službenoj dužnosti zadrži učinke poništenih odredaba upotrijebio u presudama od 7. rujna 2006., Španjolska/Vijeće (C‑310/04, EU:C:2006:521), t. 138. do 141., i od 22. listopada 2013., Komisija/Vijeće (C‑137/12, EU:C:2013:675), t. 78. do 81.
Full & Egal Universal Law Academy