MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
MICHALA BOBEKA
od 28. lipnja 2016. ( 1 )
Predmet C‑304/15
Europska komisija
protiv
Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske
„Povreda obveza — Direktiva 2001/80/EZ o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje — Članak 4. stavak 3. — Bilješka (3) Dijela A Priloga VI. — Doseg odstupanja — Elektrana Aberthaw — Prihvatljivost“
I – Uvod
1.
Direktiva 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje (u daljnjem tekstu: Direktiva) ( 2 ) primjenjuje se na uređaje za loženje nazivne toplinske snage 50 MW ili veće, neovisno o tome koriste li kruto, tekuće ili plinovito gorivo ( 3 ). Njezin cilj je smanjenje sumporova dioksida, dušikovih oksida i prašine koje ispuštaju takvi uređaji za loženje.
2.
Europska komisija je ispitivala usklađenost velikih uređaja za loženje, uključujući elektranu Aberthaw (Wales), sa zahtjevima Direktive. Zaključila je da je Ujedinjena Kraljevina (u daljnjem tekstu: UK) povrijedila zahtjeve iz članka 4. stavka 3., u vezi s Dijelom A Priloga VI. Direktivi, prema kojima države članice moraju značajno smanjiti emisije i koji utvrđuju graničnu vrijednost emisija za dušikove okiside (NOx) na 500 mg/Nm3.
3.
UK tvrdi da je elektrani Aberthaw bilo dopušteno emitiranje u zrak više od 500 mg/Nm3 NOx na temelju bilješke (3) Dijela A Priloga VI. Direktivi (u daljnjem tekstu: bilješka (3)). Ta bilješka određuje odstupanje od općenito primjenjive granične vrijednosti emisije uređaja za loženje koji sagorijevaju kruta goriva čiji je hlapljivi sadržaj manji od 10 %.
4.
Ovaj spor odnosi se na pravilno tumačenje bilješke (3): primjenjuje li se ona na elektranu Aberthaw?
II – Mjerodavno pravo
5.
Članak 4. stavak 3. Direktive 2001/80 određuje: „Ne dovodeći u pitanje Direktivu 96/61/EZ i Direktivu Vijeća 96/62/EZ od 27. rujna 1996. o procjeni i upravljanju kvalitetom zraka, države članice najkasnije do 1. siječnja 2008. ostvaruju značajno smanjenje emisija:
(a)
poduzimajući odgovarajuće mjere kako bi osigurale da sve uporabne dozvole za postojeće uređaje za loženje sadržavaju uvjete vezane za poštovanje graničnih vrijednosti emisija utvrđenih za nove uređaje stavkom 1.; ili
(b)
osiguravajući da postojeći uređaji za loženje podliježu nacionalnom planu smanjivanja emisije iz stavka 6. [...]”
6.
Dio A Priloga VI. Direktivi 2001/80 definira granične vrijednosti za NOx koje se primjenjuju u novim i postojećim uređajima za loženje u skladu s člankom 4. stavkom 1. i člankom 4. stavkom 3. Za uređaje za loženje s toplinskom učinkovitošću većom od 500 MWth određena je granična vrijednost od 500 mg/Nm3. U njemu je također određeno da se od 1. siječnja 2016. primjenjuje vrijednost od 200 mg/Nm3.
7.
Bilješka (3) Dijela A Prilogu VI. Direktivi određuje da „u slučaju uređaja za loženje koja su u 12-mjesečnom razdoblju koje završava 1. siječnja 2001. godine radila na i nastavila raditi na kruta goriva čiji je hlapljivi sadržaj manji od 10 %, primjenjuju se granične vrijednosti od 1200 mg/Nm3 do 1. siječnja 2018. godine.”
8.
Direktiva 2001/80 je preinačena i stavljena izvan snage od 1. siječnja 2016. Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) ( 4 ). Ta nova direktiva određuje niže granične vrijednosti emisija. Ona također više ne sadržava vrstu odstupanja navedenu u bilješki (3) Dijela A Prilogu VI. Direktivi 2001/80/EZ.
III – Postupak
9.
Komisija je 29. svibnja 2012. pokrenula EU Pilot kako bi istražila poštuju li se u slučajevima određenih velikih uređaja za loženje (osobito elektrane Aberthaw, u daljnjem tekstu: Aberthaw) granične vrijednosti emisije za NOx određene Direktivom. Tijekom postupka UK je naveo da na temelju bilješke (3) Dijela A Priloga VI. Direktivi za Aberthaw vrijedi viša granična vrijednost emisije od 1 200mg/Nm3 za NOx, dok je standardna granična vrijednost 500 mg/Nm3. Međutim, sadržaj hlapljivih tvari (u daljnjem tekstu: SHT) krutog goriva koje se 2009. koristilo u Aberthawu iznosio je 13.5 %, dok je u skladu s uvjetom navedenim u bilješci (3) SHT trebao biti manji od 10 %.
10.
UK je zatim obavijestio Komisiju da su granične vrijednosti emisije za NOx u Aberthawovoj dozvoli koju su izdala nacionalna tijela smanjene na 1100 mg/Nm3, dok se godišnja vrijednost hlapljivog sadržaja ugljena kretala između 11.39 % i 12.89 % od 2008. do 2011.
11.
Prema Komisijinu mišljenju Aberthaw nije ispunio uvjet da SHT bude manji od 10 %, sadržan u bilješci (3), ni u jednoj godini između 2008. i 2011. Stoga je Komisija smatrala da se na Aberthaw primjenjivala standardna granična vrijednost od 500 mg/Nm3, ali je ta elektrana nije dostigla.
12.
Slijedom toga, Komisija je UK‑u poslala službenu opomenu 21. lipnja 2013., u kojoj je navela da od 1. siječnja 2008. on na elektranu Aberthaw nije pravilno primijenio članak 4. stavak 3., u vezi s bilješkom (3) Dijela A Priloga VI. Direktivi te je stoga povrijedio obveze koje ima na temelju Direktive 2001/80.
13.
UK je odgovorio dopisom od 9. rujna 2013. u kojem je naveo da nije povrijedio obveze koje ima na temelju Direktive u odnosu na elektranu Aberthaw. Tvrdio je da je namjena odstupanja koje je bilo dogovoreno i uneseno u Direktivu u bilješku (3) bila njegova primjena na Aberthaw.
14.
Komisija u to nije bila uvjerena. Dana 16. listopada 2014. dala je obrazloženo mišljenje. Osobito je zauzela stav da u slučaju uređaja za loženje može biti dopušteno prekoračenje granične vrijednosti za emisiju samo ako on sagorijeva kruta goriva čiji je hlapljivi sadržaj SHT manji od 10 %.
15.
UK je odgovorio na obrazloženo mišljenje dopisom od 17. prosinca 2014. Objasnio da Aberthaw nastavlja ulagati u poboljšanje svoje učinkovitosti te da se očekuje da će se do kraja 2017. emisije NOx sniziti na 450 mg/Nm3. Također je izjavio da je u dozvoli koju su Aberthawu izdala britanska tijela 2013. granična vrijednost emisija za NOx još jednom smanjena na 1050 mg/Nm3.
16.
U tom kontekstu Komisija je Sudu podnijela tužbu. Ona od Suda zahtijeva da:
—
utvrdi da je UK, time što nije pravilno primijenio Direktivu 2001/80 na elektranu Aberthaw u Walesu, povrijedio obveze koje ima na temelju članka 4. stavka 3., u vezi s Dijelom A Priloga VI. Direktivi 2001/80, i
—
naloži UK‑u snošenje troškova.
17.
UK navodi da je cijelo vrijeme pravilno primjenjivao odredbe Direktive na Aberthaw i smatra da, slijedom toga, Komisijinu tužbu treba odbiti te joj naložiti snošenje troškova.
18.
Stranke su podnijele pisana očitovanja. Obje stranke iznijele su i usmena očitovanja na raspravi održanoj 21. travnja 2016.
IV – Procjena
19.
U skladu s bilješkom (3) Dijela A Priloga VI. Direktivi, „u slučaju uređaja za loženje koja su u 12-mjesečnom razdoblju koje završava 1. siječnja 2001. godine radila na i nastavila raditi na kruta goriva čiji je hlapljivi sadržaj manji od 10 %, primjenjuju se granične vrijednosti od 1200 mg/Nm3 do 1. siječnja 2018. godine.”
20.
U prvom dijelu mišljenja (A) iznijet ću najlogičnije tumačenje dosega te odredbe. U drugom dijelu (B) osvrnut ću se na argumente koji se temelje na zakonodavnoj pozadini bilješke (3), koju je vrlo temeljito analizirala osobito vlada UK‑a.
A – Doseg bilješke (3)
21.
Komisija i UK se ne slažu u pogledu dvaju elementa tumačenja bilješke (3): prvi, udio ugljena s malim SHT‑om koji se zahtijeva radi ostvarivanja prava na odstupanje, s obzirom na cjelokupnu upotrebu goriva elektrane i drugi, razdoblje u odnosu na koje treba izračunati SHT elektrane kako bi ona i dalje ulazila u iznimku prema toj odredbi.
22.
Komisija tumači dva gore navedena elementa bilješke 3. na način da uređaj za loženje mora cijelo vrijeme raditi na mješavinu ugljena čiji je SHT manji od 10 %, mjeren kao godišnji prosjek.
23.
Vlada UK‑a smatra da bilješka (3) zahtijeva tek značajan udio ili de minimis količinu ugljena čiji je SHT manji od 10 %. Tvrdi da je elektrana Aberthaw cijelo vrijeme radila na mješavinu ugljena koja se uglavnom temeljila na antracitu čiji je SHT između 6 % i 15 %, uključujući značajan udio ugljena čiji je SHT manji od 10 %. Međutim, ona nikad nije radila isključivo na ugljen čiji je SHT manji od 10 %. UK nadalje objašnjava da elektrana nije mogla raditi na gorivo sastavljeno isključivo od ugljena čiji je SHT manji od 10 % jer je opasno raditi na ugljen čiji je SHT manji od 9 % i zato što je u praksi gotovo nemoguće održati SHT između 9 % i 10 %. Osim toga, UK tvrdi da je nemoguće nabavljati dovoljno zaliha ugljena za dosljedno ostvarenje godišnjeg SHT‑a manjeg od 10 %. Stoga osporava Komisijin način izračuna SHT‑a i smatra da bi ga, suprotno tomu, trebalo mjeriti svaki mjesec ili čak svakih 48 sati.
24.
Smatram da je stajalište Ujedinjene Kraljevine neodrživo.
25.
Kao prvo, kad je riječ o udjelu ugljena s malim SHT‑om koji se zahtijeva radi ostvarivanja prava na odstupanje određeno bilješkom (3), s obzirom na cjelokupnu upotrebu goriva elektrane, UK‑ov argument prema kojem je dovoljna upotreba „značajnog udjela” te vrste ugljena kao goriva elektrane, nema uporišta u tekstu.
26.
Izraz „radila na […] kruta goriva čiji je hlapljivi sadržaj manji od 10 %” dopušta samo dva moguća tumačenja koja ne iskrivljuju logično značenje njegova teksta: prvo, ili sav sagoreni ugljen mora imati SHT manji od 10 %. To bi zapravo značilo da se može upotrebljavati samo ugljen čiji je SHT manji od 10 % SHT. Drugo, prosjek upotrijebljene mješavine ugljena mora imati SHT manji od 10 %. Stoga elektrana ne treba sagorijevati isključivo ugljen čiji je SHT manji od 10 % kako bi imala pravo na odstupanje navedeno u bilješci (3). Samo prosjek, izračunan u odnosu na određeno razdoblje, mora biti ispod tog praga.
27.
Smatram da je razumno samo potonje tumačenje: mješavina ugljena sagorena u elektrani mora imati prosječni sadržaj hlapljive tvari manji od 10 %. Argumenti u prilog tom mišljenju nisu samo sistemski, ( 5 ) veći operativni. Točno je da je vlada UK‑a pojašnjavala da bi bilo teško, ako ne i nemoguće osigurati da sve pojedinačne pošiljke ugljena imaju isti SHT. S druge strane, operater elektrane trebao bi moći osigurati da mješavina ugljena koju ista sagorijeva ima određene značajke tijekom određenog razdoblja.
28.
Kao drugo, kad je riječ o razdoblju u odnosu na koje treba izračunati SHT, najlogičnije značenje bilješke (3) je da prosjek SHT‑a treba izračunati na godišnjoj osnovi.
29.
U bilješci (3) navodi se 12-mjesečno razdoblje koje završava 1. siječnja 2001. – odnosno, skupni prosjek u 2000. – za ostvarivanje prava na odstupanje uopće. Točno je da u bilješci (3) nije navedeno ništa glede točnog razdoblja koje je relevantno za daljnju primjenu iste iznimke. Međutim, ne mogu zamisliti primjereniji zaključak od korištenja unutarnje (i na taj način najbliže moguće) analogije unutar iste rečenice: isti godišnji prosjek bi se analogijom također trebao primijeniti na godine koje slijede radi procjene toga „nastav[lj]a [li elektrana] raditi”, u skladu s tekstom bilješke, na kruta goriva čiji je SHT manji od 10 %.
30.
Zato predlažem da se bilješku (3) tumači na način da se zahtjev da SHT bude manji od 10 % odnosi na godišnji prosjek SHT‑a mješavine ugljena koju sagorijevaju elektrane.
31.
Kao što to navodi Komisija, zahtjev za 10 % je najviši prag. Samo one elektrane koje su u 12-mjesečnom razdoblju koje završava 1. siječnja 2001. godine radile i nastavile raditi na kruta goriva čiji je godišnji prosjek hlapljivog sadržaja manji od 10 % mogu imati pravo na odstupanje navedeno u bilješci (3).
32.
UK je na raspravi izričito priznao da u slučaju Aberthawa to nije tako. Ta elektrana nikada nije radila na mješavinu ugljena čiji je godišnji prosjek SHT‑a bio manji od 10 %, bilo u 12-mjesečnom razdoblju koje završava 1. siječnja 2001. bilo u godinama koje su slijedile. Slijedom toga, zapravo nije sporno da, kad bi se bilješku (3) tumačilo na gore naveden način, Aberthaw ne bi imao pravo na odstupanje navedeno u bilješci (3).
B – Uloga zakonodavne pozadine
33.
Vlada UK‑a tvrdi da je bilješka (3) Direktive bila sastavljena posebno za elektranu Aberthaw. UK ustraje na argumentu da bi bilješku (3) valjalo pobliže odrediti kao prilagođenu odredbu koja nameće posebnu i primjerenu graničnu vrijednost emisije za NOx s obzirom na značajke Aberthawa i sličnih elektrana.
34.
UK osobito tvrdi da je elektrana Aberthaw jedinstvena među UK‑ovim elektranama na ugljen. Navodno je izgrađena posebno s ciljem izgaranja ugljena s malim SHT‑om radi upotrebe vrste ugljena koja prevladava u Južnom Walesu – odnosno antracita koji u pravilu ima mali SHT između 6 % i 15 % – dok ugljen koji se upotrebljava u klasičnim elektranama na ugljen obično ima SHT između približno 20 i 35 %. Budući da ugljen s malim SHT‑om teže izgara, za njega je potreban posebno oblikovan kotao, za razliku situacije u klasičnim elektranama na ugljen. Emisije NOx koje proizvode ti posebni kotlovi su uvijek više. Stoga nije moguće da Aberthaw poštuje stroge pragove emisija NOx.
35.
UK tvrdi da je bilješka (3) posebno namijenjena Aberthawu zbog njegova velikog gospodarskog značaja za regiju Južnog Walesa, osobito stoga što preostali velški rudnici ugljena ovise o njemu kao jedinom kupcu ugljena koji iskapaju, s obzirom na to da ugljen s malim SHT‑om nije primjeren za većinu drugih tržišta.
36.
Komisija smatra da bilješka (3) sadržava odstupanje koje nije posebno namijenjeno Aberthawu, već općenito ograničenom broju elektrana koje se nalaze na područjima u kojima antracit iz lokalnih izvora ima prirodno mali hlapljiv sadržaj kao što su one u UK‑u, ali i Španjolskoj.
37.
Iz materijala dostavljenog Sudu teško je nedvojbeno zaključiti da je odstupanje navedeno u bilješci (3) bilo posebno namijenjeno Aberthawu.
38.
Kao prvo, odstupanje je prvotno bilo osmišljeno za nove elektrane, a ne za postojeće. To je očito iz usporedbe Direktive 2001/80 i njezine prethodnice, Direktive Vijeća 88/609/EEZ ( 6 ). Prilog VI. Direktivi 88/609 postavio je različite granične vrijednosti emisija za NOx ovisno o vrsti goriva koje elektrana koristi i dopustio je do 1300 mg/Nm3 za kruta goriva čiji je SHT manji od 10 %. Međutim, ništa ne upućuje na to da su autori Priloga VI. Direktivi 88/609 imali na umu Aberthaw (postojeću elektranu), s obzirom na to da se odstupanje sadržano u Prilogu VI. toj direktivi primjenjivalo samo na nove, a ne i postojeće elektrane.
39.
Kao drugo, iz travaux préparatoires (pripremnih radova) Direktive ne proizlaze novi dokazi da je bilješka (3) bila odredba prilagođena za Aberthaw. Sudu o tome nije podnesen nijedan nepobitni dokaz. U svojim se očitovanjima vlada UK‑a oslonila na velik broj dokumenata pojedinaca, članova Europskog parlamenta, ili raznih UK‑ovih službenika koji su sudjelovali u zakonodavnom postupku povodom kojeg je donesena Direktiva. Međutim, ti se materijali sastoje samo od dopisa, bilješki tih pojedinaca i zapisa rasprava u Europskom parlamentu. Nijedan od tih dokumenata ne odražava službeno stajalište EU institucije uključene u zakonodavni postupak, a za koje bi se moglo smatrati da predstavlja jasnu zakonodavnu namjeru EU institucije shvaćene kao cjeline.
40.
Konačno, Direktiva u drugim odredbama izričito navodi posebna postrojenja na koje se primjenjuje odstupanje od graničnih vrijednosti emisija određenih Direktivom. To se osobito tako odnosi na „dva postrojenja na Kreti i Rodu” na koje se primjenjuje posebna granična vrijednost (Dio B Priloga VI.). Istu se zakonodavnu tehniku moglo upotrijebiti u posebnoj situaciji Aberthawa. Međutim, zakonodavac je odabrao to ne učiniti.
41.
U svakom slučaju, koja god da je bila zakonodavna namjera, smatram da ona u predmetnom slučaju nije odlučujuća.
42.
Općenito, na temelju ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da zakonodavna pozadina i zakonodavna namjera imaju određenu važnost prilikom tumačenja kako sekundarnog ( 7 ) tako i, odnedavno, primarnog ( 8 ) prava.
43.
Međutim, naglasak treba staviti na riječ „tumačenje”, a ne na sudske „nove verzije”. Argument koji se temelji na zakonodavnoj namjeri je dopušten i koristan argument u slučajevima tekstualne nesigurnosti ili dvosmislenosti. Međutim, smatram da tumača može voditi samo do točke koju dopušta sama dvosmislenost teksta; tumačenje mora ostati u granicama pisanog teksta i njegove moguće semantičke nejasnoće.
44.
Stoga, i da se utvrdi da je bilješka (3) bila posebno namijenjena Aberthawu, što u ovom postupku nije dokazano, takav bi zaključak možda mogao biti relevantan za moguće poništenje ( 9 ) takve hipotetski mrtvorođene odredbe. Međutim, smatram da to ne bi moglo dovesti do sudske nove verzije jasne brojke, broja ili postotka koje je zakonodavac odabrao i unio u zakonski tekst. To bi dovelo do tumačenja contra legem, odnosno tumačenja koje je suprotno jasnom tekstu odredbe, koji je Sud odredio kao vanjsku granicu bilo kojeg tumačenja ( 10 ).
45.
Očito je da su te granice tumačenja u ovom slučaju dosegnute. Može se razumno tvrditi da postoji dvosmislenost glede tumačenja načina na koji i razdoblja u odnosu na koje se izračunava SHT, kao što sam istaknuo u prethodnom dijelu. Međutim, ne postoji dvosmislenost glede praga od 10 %. Deset posto znači 10 posto.
46.
Posljedično, analiza zakonodavne pozadine bilješke (3) ne može izmijeniti zaključak o tome da UK nije pravilno primijenio članak 4. stavak 3., u vezi s bilješkom (3) Dijelom A Priloga VI. Direktivi na elektranu Aberthaw te da je stoga povrijedio obveze koje ima na temelju Direktive 2001/80.
V – Troškovi
47.
U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija postavila zahtjev da se Ujedinjenoj Kraljevini naloži snošenje troškova i da ona nije uspjela u postupku, Ujedinjenoj Kraljevini se nalaže snošenje troškova.
VI – Zaključak
48.
S obzirom na sve gore navedeno, predlažem Sudu da:
1.
Utvrdi da Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske nije na elektranu Aberthaw u Walesu pravilno primijenila članak 4. stavak 3., u vezi s bilješkom (3) Dijela A Priloga VI. Direktivi 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje te je slijedom toga povrijedila obveze koje ima na temelju Direktive 2001/80;
2.
Naloži Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske snošenje troškova.
( 1 ) Izvorni jezik: engleski
( 2 ) SL 2001., L 309, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku poglavlje 15., svezak 29., str. 33.)
( 3 ) Vidjeti članak 1. Direktive.
( 4 ) SL 2010., L 334, str. 17. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 15., str. 159.)
( 5 ) Direktiva upotrebljava i poziva se na prosjeke pri izračunu određenih vrijednosti u više drugih odredaba kao što su na primjer članak 4. stavak 6., članak 5., članak 8. stavak 3., članak 14. stavak 4. i bilješka (2) Dijela A Priloga VI. Direktivi.
( 6 ) Direktiva Vijeća od 24. studenoga 1988. o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje (SL 1988., L 336, str. 1.)
( 7 ) Vidjeti u tom smislu presudu od 19. travnja 2007., Farrell (C‑356/05, EU:C:2007:229, t. 24.); od 21. lipnja 2012., Wolf Naturprodukte (C‑514/10, EU:C:2012:367, t. 26.) i od 23. veljače 2010.Ibrahim i Secretary of State for the Home Department (C‑310/08, EU:C:2010:80, t. 46. do 47.).
( 8 ) Vidjeti u tom smislu presude od 12. travnja 2005., Komisija/Ujedinjena Kraljevina (C‑61/03, EU:C:2005:210, t. 29.); od 27. studenoga 2012., Pringle (C‑370/12, EU:C:2012:756,t. 132. i sljedeće); od 3. listopada 2013., Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Parlament i Vijeće(C‑583/11 P, EU:C:2013:625, t. 59.) i od 16. lipnja 2015., Gauweiler i dr. (C‑62/14, EU:C:2015:400, t. 100.).
( 9 ) UK taj put nikad nije iskoristio što donekle iznenađuje uzimajući u obzir to da sada odlučno tvrdi da Aberthaw na temelju načina na koji je sastavljeno odstupanje nikad ne bi mogao ostvariti pravo na njega zbog strukturnih uvjeta vezanih za funkcioniranje elektrane koji su se uvijek razlikovali od ostalih elektrana.
( 10 ) Vidjeti presude od 14. srpnja 1994., Faccini Dori (C‑91/92, EU:C:1994:292, t. 24.); od 8. prosinca 2005., ESB/Njemačka (C‑220/03, EU:C:2005:748, t. 31.) i od 15. srpnja 2010., Komisija/Ujedinjena Kraljevina (C‑582/08, EU:C:2010:429, t. 33.).
Full & Egal Universal Law Academy