MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
MACIEJA SZPUNARA
od 8. prosinca 2016. ( 1 )
Predmet C‑421/15 P
Yoshida Metal Industry Co. Ltd
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)
„Žalba — Žig Europske unije — Uredba (EZ) br. 207/2009 — Razlog za odbijanje ili poništenje registracije — Znakovi koji se sastoje isključivo od oblika proizvoda potrebnog za postizanje tehničkog rezultata — Članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka ii. — Ispitivanje razloga za odbijanje ili poništenje za skupinu proizvoda ili usluga — Članak 52. stavak 3. — Obrazloženje odluke žalbenog vijeća EUIPO‑a — Skupno obrazloženje za sve dotične proizvode — Novi razlog u fazi žalbenog postupka — Nedopuštenost“
Uvod
1.
Ovom žalbom Yoshida Metal Industry Co. Ltd (u daljnjem tekstu: Yoshida) zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 21. svibnja 2015., Yoshida Metal Industry/EUIPO ( 2 ), kojom je on odbio njegove tužbe za poništenje odluka prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) u vezi s postupcima za proglašavanje žiga ništavim između, s jedne strane, i‑Design AG, Bodum France i Bodum Logistics A/S (u daljnjem tekstu, zajedno: Pi‑Design i dr.) i, s druge strane, Yoshide ( 3 ).
2.
Pobijanom presudom, donesenom nakon vraćanja na ponovno suđenje nakon ukidanja ( 4 ) potvrđuje se ništavost dvaju figurativnih žigova koje je registrirala Yoshida.
3.
Nova žalba koju je podnijela Yoshida dovodi, osim pitanja je li se Opći sud uskladio s presudom donesenom po prvoj žalbi, do dodatnog aspekta koji se odnosi na postojanje uzroka ništavosti na koji se poziva za sve dotične proizvode, kao i na pitanje dovoljnog obrazloženja spornih odluka i pobijane presude o tom pitanju ( 5 ).
Pravni okvir
4.
Na temelju članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe (EZ) br. 207/2009 ( 6 ) odbijena je registracija znakova koji se sastoje isključivo od „oblika proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata”.
5.
Članak 52. stavak 1. točka (a) te uredbe propisuje da se žig Zajednice proglašava ništavim na zahtjev kad je žig Zajednice registriran protivno odredbama članka 7.
6.
Članak 52. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 određuje:
„Kad razlozi za ništavost postoje u odnosu na samo neke proizvode ili usluge za koje je žig Europske unije registriran, taj se žig proglašava ništavim u odnosu na samo te proizvode ili usluge. ”
Okolnosti spora
7.
Činjenice iz kojih proistječe spor, kako proizlaze iz točaka 1. do 15. pobijane presude mogu se sažeti na sljedeći način.
8.
Yoshida je 3. i 5. studenoga 1999. podnijela prijavu za registraciju dvaju žigova koji se sastoje od figurativnih znakova prikazanih u nastavku:
9.
Proizvodi za koje je podnesena prijava za registraciju obuhvaćeni su razredom 8 i 21 u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju sljedećem opisu:
—
razred 8: „Pribor za jelo, škare, noževi, vilice, žlice, brusevi za kose, vodiri [za bruseve], brusne palice za oštrenje noževa, pincete za riblje kosti”
—
razred 21: „Kuhinjski pribor i posude za kućanstvo ili za kuhinju (koji nisu od plemenitih metala ili presvučeni istima), miješalice, lopatice [kuhinjski pribor], stalci za noževe, lopatice za torte, lopatice za posluživanje torte”.
10.
Predmetni su žigovi registrirani 25. rujna 2002. i 16. travnja 2003.
11.
Pi‑Design i dr. su 10. srpnja 2007. podnijeli zahtjeve za proglašenje predmetnog žiga ništavim na temelju razloga navedenog u članku 7. stavku 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 40/94.
12.
Odlukama od 15. i 21. srpnja 2008. EUIPO‑v Odjel za poništaje odbio je te zahtjeve.
13.
Spornim odlukama, odlučujući o žalbi koju je podnio Pi‑Design i dr., prvo žalbeno vijeće EUIPO‑a poništilo je odluke Odjela za poništaje i proglasilo ništavost žigova na temelju članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 207/2009.
Postupci pred Općim sudom i Sudom te pobijana presuda
14.
Tužbama podnesenim tajništvu Općeg suda 12. kolovoza i 15. rujna 2010., Yoshida je pokrenula postupke za poništenje spornih odluka, pozivajući se na jedini tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 207/2009.
15.
S dvije presude koje je donio 8. svibnja 2012., Yoshida Metal Industry/OHIM – Pi‑Design i dr. (Prikaz trokutaste površine s crnim točkama) eobjavljena, ( 7 ), i Yoshida Metal Industry/OHIM – Pi‑Design i dr. (Prikaz površine s crnim točkama) ( 8 ), Opći sud je prihvatio taj tužbeni razlog kao i te tužbe.
16.
Presudom od 6. ožujka 2014. ( 9 ) odlučujući o žalbi koju je podnio Pi‑Design i dr., Sud je ukinuo te presude zbog povrede istog članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. te je predmete vratio Općem sudu.
17.
Pobijanom je presudom Opći sud, odlučujući o žalbi, odbio jedini tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 207/2009, kao i tužbu u cijelosti te je Yoshidi naložio snošenje troškova postupka u oba stupnja.
Zahtjevi stranaka
18.
Svojom žalbom Yoshida zahtijeva ukidanje pobijane presude i spornih odluka:
—
u cijelosti, ili
—
podredno, u dijelu u kojem utvrđuju ništavost njegovih žigova za „bruseve i držače za bruseve” (razred 8.), i „posude za kućanstvo ili za kuhinju (koji nisu od plemenitih metala ili presvučeni istima) i stalci za noževe” (razred 21).
te da EUIPO‑u i Pi‑Design i dr. naloži snošenje troškova.
19.
EUIPO i Pi‑Design i dr. zahtijevaju odbijanje žalbe i da se Yoshidi naloži snošenje troškova.
Analiza
20.
U prilog svojoj žalbi žalitelj je istaknuo dva žalbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 207/2009, a drugi na povredi članka 52. stavka 3. te uredbe.
21.
Sukladno želji Suda, svoju ću analizu ograničiti na drugi žalbeni razlog.
Drugi žalbeni razlog koji se temelji na povredi članka 52. stavka 3. Uredbe br. 207/2009
22.
Ovaj se žalbeni razlog navodi u prilog podrednom dijelu žalbenog zahtjeva Yoshide kojim se traži ukidanje pobijane presude i spornih odluka u dijelu u kojima proglašavaju ništavost njezinih žigova za određene dotične predmete, odnosno „bruseve i držače za bruseve”, „kuhinjski pribor i posude za kućanstvo ili za kuhinju […] i stalke za noževe”. Taj se žalbeni razlog sastoji od dva dijela.
Prvi dio
23.
Prvim dijelom Yoshida iznosi da je Opći sud time što je propustio ispitati je li uzrok ništavosti naveden u ovom slučaju postojao za sve proizvode na koje se odnose osporeni žigovi, povrijedio članak 52. stavak 3. Uredbe br. 207/2009.
24.
Podsjećam da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, pitanje je li žig obuhvaćen razlozima za odbijanje ili za ništavost iz članka 7. Uredbe br. 207/2009 treba biti ocijenjeno in concreto u odnosu na dotične proizvode ili usluge ( 10 ). Osim toga, članak 52. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 predviđa da kad razlozi za ništavost postoje u odnosu na samo neke proizvode ili usluge, proglašavanje ništavosti proteže se samo na te proizvode ili usluge ( 11 ).
25.
Slijedi, s jedne strane, da se EUIPO‑ovo ispitivanje razloga za ništavost treba odnositi na svaki od proizvoda ili usluga na koje se žig odnosi. S druge strane, odluka EUIPO‑a kojom se primjenjuje takav razlog mora načelno biti obrazložena za svaki od navedenih proizvoda ili usluga ( 12 ).
26.
U ovom slučaju, nesporno je da sporne odluke potvrđuju postojanje razloga za ništavost iz članka 7. stavka 1. točke (e), podtočke ii. Uredbe br. 207/2009 za sve proizvode na koje se odnose predmetni žigovi.
27.
Osim toga, primjećujem da u prvom stupnju Yoshida nije iznijela tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 52. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 od strane žalbenog vijeća, ni tužbeni razlog koji se temelji na nedovoljnom obrazloženju spornih odluka o tom pitanju.
28.
Stoga, razlog koji je iznijela Yoshida u fazi žalbenog postupka treba shvatiti tako da prigovara Općem sudu da nije po službenoj dužnosti istaknuo navodni propust žalbenog vijeća EUIPO‑a da ispita razloge za ništavost u odnosu na sve predmetne proizvode i da dovoljno obrazloži svoje odluke o tom pitanju.
29.
Valja analizirati je li takav razlog, kojim se u bitnome prigovara Općem sudu da je propustio istaknuti tužbeni razlog po službenoj dužnosti, dopušten u stadiju žalbenog postupka.
– Dopuštenost
30.
Primjećujem da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se Općem sudu ne može prigovoriti da nije odlučio o tužbenom razlogu koji mu nije podnesen ( 13 ).
31.
Primjena tog načela dovodi do teškoća kada se radi o isticanju tužbenih razloga po službenoj dužnosti.
32.
Moglo bi se iznijeti da kada sud prvog stupnja može, ili čak mora, istaknuti tužbeni razlog po službenoj dužnosti, time što ga propušta istaknuti sam čini pogrešku koja se tiče prava koju Sud može sankcionirati u žalbenom postupku. Taj pristup može objasniti zašto Sud ponekad prihvaća ispitati takav razlog u stadiju žalbenog postupka ( 14 ).
33.
Međutim, iz objašnjenja danog u nedavnoj sudskoj praksi proizlazi da je žalbeni razlog koji se temelji na tome da je Opći sud propustio po službenoj dužnosti nadzirati obrazloženje odluke čije se poništenje traži nedopušten kada se odnosi na aspekte koji nisu bili istaknuti pred Općim sudom.
34.
Naime, Sud je odbacio kao nedopušten razlog koji se temelji na navodnom propustu Općeg suda da sankcionira nedovoljno obrazloženje takve odluke o pitanjima koja tužitelj nije izričito iznio u svojoj tužbi pred Općim sudom ( 15 ).
35.
Smatram da je to ograničenje koje je primjenjivo na žalbene razloge potpuno opravdano postupovnim načelima o žalbi pred Sudom. Naime, nadležnost Suda u okviru žalbe ograničena je u načelu na ocjenu pravnog rješenja koje je dano na temelju razloga raspravljenih pred prvostupanjskim sudovima ( 16 ). Ispitivanje osnovanosti osporenih ocjena nužno uključuje provjeru je li obrazloženje odluke čije se poništenje traži pred Općim sudom dovoljno. Međutim, bilo bi pretjerano zahtijevati da on po službenoj dužnosti nadzire obrazloženje takve odluke o aspektima koji pred njim nisu izneseni ( 17 ).
36.
Iz toga proizlazi da razlog koji se temelji na tome da Opći sud nije sankcionirao po službenoj dužnosti povredu obveze obrazlaganja koju je počinilo tijelo koje je autor akta, o pitanjima koja nisu izričito bila iznesena pred Općim sudom, jest nedopušten u stadiju žalbenog postupka.
37.
Prema mojem mišljenju, taj se pristup primjenjuje jednako na sporove o žigovima.
38.
Kada je riječ, konkretnije, o primjeni članka 52. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 od strane EUIPO‑a i Općeg suda, žalba se ne može odnositi na pitanje je li odluka žalbenog vijeća dovoljno obrazložena u pogledu dijela proizvoda ili usluga kada tužitelj taj aspekt nije izričito istaknuo pred Općim sudom.
39.
U tom pogledu nije dovoljno da je tužitelj općenito osporio primjenjivost razloga za odbijanje ili za ništavost za sve dotične proizvode ili usluge. Kako bi se mogao pozvati na neprimjenjivost takvog razloga za samo dio proizvoda ili tih usluga, on to mora učiniti izričito tijekom postupka pred Općim sudom.
40.
To rješenje se može izvući iz naše sudske prakse. Naime, Sud je već presudio da je, u mjeri u kojoj je takva odluka EUIPO‑a nedvojbeno upućivala na to da je razlog za odbijanje bio primjenjiv na sve predmetne proizvode, na tužitelju bilo da identificira, u svojoj tužbi pred Općim sudom kojom traži poništenje te odluke, one na koje se prema njegovu mišljenju ne mogu primijeniti ti razlozi za odbijanje ili ospori činjenicu da navedeni proizvodi predstavljaju homogenu kategoriju ( 18 ).
41.
U ovom slučaju, u okviru tužbe pred Općim sudom, Yoshida je samo osporila primjenu razloga za ništavost na općenit način i nije posebno navela njegovu primjenu za određeni dio dotičnih proizvoda, odnosno „bruseve i držače za bruseve”, „kuhinjski pribor i posude za kućanstvo ili za kuhinju” i „stalke za noževe”.
42.
Posljedično, u stadiju žalbenog postupka Yoshida ne može prigovoriti Općem sudu da nije ispitao taj aspekt po službenoj dužnosti ni da je propustio sankcionirati navodni nedostatak obrazloženja spornih odluka o tom pitanju.
43.
Različito bi bilo, po mojem mišljenju, u slučaju da nije žalbeno vijeće prvi put utvrdilo postojanje razloga za ništavost za te proizvode ( 19 ) već Opći sud. Naime, u tom slučaju, nedovoljno obrazloženje presude Općeg suda, s obzirom na članak 52. stavak 3. Uredbe br. 207/2009, moglo bi valjano biti istaknuto u stadiju žalbenog postupka ( 20 ).
44.
To međutim nije slučaj u ovom predmetu, s obzirom na to da je Opći sud tek potvrdio odluke žalbenog vijeća EUIPO‑a kojima se utvrđuje ništavost žigova Yoshide za sve dotične proizvode.
45.
Prvo dio ovog žalbenog razloga stoga je po mojem mišljenju nedopušten.
– Podredno, o meritumu
46.
Čak i kad bi Sud smatrao da je ovaj dio drugog žalbenog razloga dopušten, smatram da je u svakom slučaju neosnovan.
47.
Kao prvo želim podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, obrazloženje treba biti jasno i nedvosmisleno iznesena argumentacija institucije koja je donijela akt, na način da se zainteresiranim stranama omogući da se upoznaju s razlozima donesene mjere, a nadležnom sudu da izvrši kontrolu. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve činjenične i pravne okolnosti s obzirom na to da se pitanje je li obrazloženje akta dovoljno treba ocjenjivati ne samo u odnosu na svoju formulaciju već i na svoj kontekst i na sva pravna pravila kojima se uređuje predmetno pravno područje ( 21 ).
48.
Sud je već presudio da je nadležno tijelo, kada odbije registraciju žiga, dužno navesti u svojoj odluci zaključak do kojeg je došlo za svaki od proizvoda ili usluga na koji se odnosi. Međutim, kada je isti razlog za odbijanje ili ništavost istaknut za kategoriju ili skupinu proizvoda ili usluga, nadležno tijelo može iznijeti i tek skupno obrazloženje za sve dotične proizvode ili usluge ( 22 ).
49.
Ta mogućnost nadležnog tijela u području žigova uzima u obzir činjenicu da se prijave za registraciju često odnose na brojne proizvode ili usluge ( 23 ).
50.
Isti pristup usvojio je Sud u pogledu ispitivanja EUIPO‑ovih razloga za odbijanje ili ništavost ( 24 ).
51.
Kako ne bi povrijedilo pravo na djelotvorni sudski nadzor, mogućnost da iznese skupno obrazloženje za sve dotične proizvode ili usluge proteže se samo na proizvode ili usluge koje povezuje dovoljno izravna i konkretna veza, na način da čine dovoljno homogenu kategoriju ili skupinu proizvoda ( 25 ).
52.
Smatram da je taj uvjet u potpunosti ispunjen u ovom slučaju.
53.
Primjećujem da su svi proizvodi na koje se osporeni žigovi odnose, odnosno „pribor za jelo, škare, noževi, vilice, žlice, brusevi za kose, vodiri [za bruseve], brusne palice za oštrenje noževa, pincete za riblje kosti” i „kuhinjski pribor i posude za kućanstvo ili za kuhinju (koji nisu od plemenitih metala ili presvučeni istima), miješalice, lopatice [kuhinjski pribor], stalci za noževe, lopatice za torte, lopatice za posluživanje torte”, kuhinjski pribor ( 26 ).
54.
Po mojem mišljenju ti proizvodi čine dovoljno homogenu skupinu u svrhu ispitivanja razloga za ništavost na koji se poziva.
55.
Naime, iz obrazloženja spornih odluka ( 27 ) proizlazi da osporeni znakovi predstavljaju drške proizvoda za koje je podnesena prijava za registraciju. To obrazloženje se temelji na pretpostavci da svi dotični proizvodi, odnosno različit kuhinjski pribor, mogu imati dršku.
56.
Po mojem mišljenju, žalbeno vijeće dovoljno je navelo razloga zbog kojih je postojala veza između predmetnih proizvoda koja opravdava njihovo zajedničko ispitivanje. Razlozi spornih odluka, iako lakonski, dosljedni su i omogućavaju Yoshidi shvatiti obrazloženje žalbenog vijeća EUIPO‑a u odnosu na sve dotične proizvode, a Općem sudu da izvrši nadzor tog obrazloženja.
57.
Valja razlikovati pitanje obrazloženja od pitanja koje se tiče osnovanosti navedenih odluka ( 28 ). Ispunjena je obveza obrazlaganja, s obzirom na to da iz jasnih i nedvosmislenih razloga istih proizlazi da je žalbeno vijeće smatralo da su svi predmetni proizvodi tvorili homogenu skupinu zato što imaju zajedničku karakteristiku. Pitanje je li žalbeno vijeće pogrešno smatralo, kako navodi tužitelj, da su svi proizvodi imali tu zajedničku karakteristiku ulazi u osnovanost navedenih odluka.
58.
U tom pogledu, Yoshidinim argumentom, prema kojem određeni dotični proizvodi nemaju dršku, želi se zapravo dovesti u pitanje osnovanost obrazloženja žalbenog vijeća o novom aspektu, koji nije iznesen pred Općim sudom i koji se uostalom tiče činjeničnog elementa. Taj je argument stoga nedopušten u fazi žalbenog postupka.
59.
U svakom slučaju, taj argument nije razvijen na uvjerljiv način. S jedne strane, što se tiče „bruseva” ili „kuhinjskog pribora i posuda za kućanstvo ili za kuhinju”, koji obuhvaćaju lonce ili ćupove, Yoshida ne objašnjava zašto ti proizvodi ne bi mogli imati dršku.
60.
S druge strane, kada je riječ o „vodirima [za bruseve] ” i „stalcima za noževe”, kako je ispravno primijetio EUIPO, radi se o proizvodima koji se ne upotrebljavaju samostalno u odnosu na bruseve ili noževe i koji ne mogu tvoriti različitu kategoriju ili skupinu proizvoda u svrhu ispitivanja razloga za odbijanje ili za ništavost. Konačno, čak i pod pretpostavkom da se „stalci za noževe” mogu smatrati zasebnom grupom od „noževa”, zajedničko rješenje bi se nametnulo u svakom slučaju ( 29 ).
61.
Zbog svih tih razloga, smatram da je prvi dio drugog žalbenog razloga nedopušten, ili, u svakom slučaju, neosnovan.
Drugi dio
62.
Yoshida smatra da se obrazloženje Općeg suda ne može primijeniti na određene dotične proizvode, odnosno na one koji nemaju dršku.
63.
Primjećujem da nadzor poštovanja obveze obrazlaganja od strane Općeg suda treba razlikovati od materijalne zakonitosti pobijane presude ( 30 ). U ovom slučaju, iako se poziva na navodnu nepravilnost u obrazloženju pobijane presude, Yoshida ustvari osporava osnovanost činjeničnih utvrđenja Općeg suda, koji su isključeni iz nadzora u fazi žalbenog postupka ( 31 ).
64.
Stoga je, po mojem mišljenju, ovaj žalbeni razlog također nedopušten.
Zaključak
65.
S obzirom na prethodno izneseno, predlažem Sudu da odbaci drugi žalbeni razlog kao nedopušten ili u svakom slučaju odbije kao djelomično nedopušten a djelomično neosnovan.
( 1 ) Izvorni jezik: francuski
( 2 ) T‑331/10 RENV i T‑416/10 RENV, neobjavljeno, EU:T:2015:302, u daljnjem tekstu: pobijana presuda.
( 3 ) Odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 20. svibnja 2010. (predmeti R 1235/2008‑1 i R 1237/2008‑1, u daljnjem tekstu: sporne odluke).
( 4 ) Presuda od 6. ožujka 2014., Pi‑Design i dr./Yoshida Metal Industry (C‑337/12 P do C‑340/12 P, neobjavljena, EU:C:2014:129).
( 5 ) Primjećujem da je u drugoj žalbi koja je u postupku iznesena slična problematika (vidjeti predmet OHIM/Unibail Management, C‑513/14 P, trenutno u tijeku pred Sudom).
( 6 ) Uredba Vijeća od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.) Primjećujem da su u ovom slučaju, primjenjive materijalne odredbe one iz Uredbe br. 207/2009, s obzirom na to da je pravni okvir utvrđen na dan donošenja odluke žalbenog vijeća EUIPO‑a. U svakom slučaju, kako članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka ii. Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.) tako i njegov članak 51. stavak 3. (koji odgovara članku 52. stavku 3. Uredbe br. 207/2009) sastavljeni su u biti na sličan način.
( 7 ) T‑331/10, EU:T:2012:220
( 8 ) T‑416/10, neobjavljena, EU:T:2012:222
( 9 ) Presuda od 6. ožujka 2014., Pi‑Design i dr./Yoshida Metal Industry (C‑337/12 P do C‑340/12 P, neobjavljena, EU:C:2014:129)
( 10 ) Presuda od 9. rujna 2010., OHMI/Borco‑Marken‑Import Matthiesen (C 265/09 P, EU:C:2010:508, t. 35. i navedena sudska praksa)
( 11 ) Slična je odredba predviđena u članku 13. Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, od 22. listopada 2008., o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2008., L 299, str. 25.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.) (bivši članak 13. Prve direktive 89/104/EEZ Vijeća, od 21. prosinca 1988., o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima, SL 1989., L 40, str. 1.).
( 12 ) Vidjeti u tom smislu, u vezi članka 13. Direktive 89/104, presudu od 15. veljače 2007., BVBA Management, Training en Consultancy (C‑239/05, EU:C:2007:99, t. 34.) i u pogledu Uredbe br. 207/2009, rješenje od 18. ožujka 2010., CFCMCEE/OHIM (C‑282/09 P, EU:C:2010:153, t. 37 do 41.).
( 13 ) Vidjeti u tom smislu osobito presude od 8. prosinca 2011., Chalkor/Komisija (C‑386/10 P, EU:C:2011:815, t. 70.), i od 22. listopada 2015, AC‑Treuhand/Komisija (C‑194/14 P, EU:C:2015:717, t. 55.).
( 14 ) Vidjeti rješenje od 9. veljače 2012., Deutsche Bahn/OHIM (C‑45/11 P, neobjavljeno, EU:C:2012:69, t. 61.), i presudu od 19. lipnja 2014, FLS Plast/Komisija (C‑243/12 P, EU:C:2014:2006, t. 48) u kojem je Sud odlučio da Opći sud nije po službenoj dužnosti ispravno istaknuo nedostatak obrazloženja sporne odluke.
( 15 ) Presude od 26. studenoga 2013., Gascogne Sack Deutschland/Komisija (C‑40/12 P, EU:C:2013:768, t. 46. do 55. i 61. do 64.) te od 17. rujna 2015., Total/Komisija (C‑597/13 P, EU:C:2015:613, t. 21. i 22.).
( 16 ) Presuda od 26. studenoga 2013., Gascogne Sack Deutschland/Komisija (C‑40/12 P, EU:C:2013:768, t. 52.). Također vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika Wahla u predmetu Total/Komisija (C‑597/13 P, EU:C:2015:207, t. 118. do 128.).
( 17 ) Vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika Wahla u predmetu Total/Komisija (C‑597/13 P, EU:C:2015:207, t. 118. do 128.).
( 18 ) Rješenje od 11. prosinca 2014., FTI Touristik/OHIM (C‑253/14 P, neobjavljeno, EU:C:2014:2445, t. 49). Ističem da je u tom predmetu tužitelj pred Općim sudom osporio primjenjivost razloga za odbijanje za dio proizvoda i usluga, ali nije dovoljno razvio taj argument. Posljedično, predmetni žalbeni razlog nije bio odbačen kao nedopušten već odbijen kao neosnovan.
( 19 ) Primjećujem da Opći sud ima ovlast izmjene odluke žalbenog vijeća EUIPO‑a, na temelju članka 65. stavka 3. Uredbe br. 207/2009.
( 20 ) Vidjeti za takvu situaciju u okviru ispitivanja relativnog razloga za odbijanje, presudu od 17. listopada 2013., Isdin/Bial‑Portela (C‑597/12 P, EU:C:2013:672, t. 28. 29.).
( 21 ) Presuda od 21. listopada 2004., KWS Saat/OHIM (C‑447/02 P, EU:C:2004:649, t. 65.)
( 22 ) Presuda od 15. veljače 2007., BVBA Management, Training en Consultancy (C‑239/05, EU:C:2007:99, t. 38.)
( 23 ) Mišljenje nezavisne odvjetnice Sharpston u predmetu BVBA Management, Training en Consultancy (C‑239/05, EU:C:2006:450, t. 42. i 43.)
( 24 ) Vidjeti rješenja od 6. veljače 2009., MPDV Mikrolab/OHIM (C‑17/08 P, neobjavljeno, EU:C:2009:64, t. 34.); od 9. prosinca 2009., Prana Haus/OHIM (C‑494/08 P, neobjavljeno, EU:C:2009:759, t. 46) ; od 18. ožujka 2010., CFCMCEE/OHIM (C‑282/09 P, EU:C:2010:153, t. 37. i 38.) ; od 21. ožujka 2012., Fidelio/OHIM (C‑87/11 P, neobjavljeno, EU:C:2012:154, t. 43); presuda od 17. listopada 2013., Isdin/Bial‑Portela (C‑597/12 P, EU:C:2013:672, t. 27), kao i brojna sudska praksa Općeg suda, osobito presude od 27. travnja 2016., Niagara Bottling/EUIPO (NIAGARA) (T‑89/15, neobjavljena, EU:T:2016:244, t. 31), i od 12. svibnja 2016., Zuffa/EUIPO (ULTIMATE FIGHTING CHAMPIONSHIP) (T‑590/14, neobjavljenu, EU:T:2016:295, t. 26).
( 25 ) Vidjeti u tom smislu presudu od 15. veljače 2007., BVBA Management, Training en Consultancy (C‑239/05, EU:C:2007:99, t. 36.), i rješenje od 18. ožujka 2010., CFCMCEE/OHIM (C‑282/09 P, EU:C:2010:153, t. 40), kao i brojnu sudsku praksu Općeg suda, osobito presude od 16. listopada 2014., Larrañaga Otaño/OHIM (GRAPHENE) (T‑458/13, EU:T:2014:891, t. 26.), i od 2. travnja 2009., Zuffa/OHIM (ULTIMATE FIGHTING CHAMPIONSHIP) (T‑118/06, EU:T:2009:100, t. 28.) i od 16. listopada 2014., Larrañaga Otaño/OHIM (GRAPHENE) (T‑458/13, EU:T:2014:891, t. 26.).
( 26 ) Nevažna je činjenica da proizvodi ulaze u dva različita razreda, odnosno razrede 8. i 21. kako je Yoshida naglasila u svojoj žalbi, s obzirom da je klasifikacija u okviru Nicanskog sporazuma izvršena čisto u administrativnu svrhu.
( 27 ) Vidjeti točke 30., 34. do 36. i 40. spornih odluka.
( 28 ) Vidjeti presudu od 2. Travnja 1988., Komisija/Sytraval i rink's France (C‑367/95 P, EU:C:1998:154, t.67).
( 29 ) Opći sud je opetovano odlučivao da kada se zajedničko korištenje dviju kategorija proizvoda zahtijeva ili barem implicira zbog njihovih nerazdvojivih karakteristika , žalbeno vijeće na njih može primijeniti zajedničko rješenje. Vidjeti presude od 2. prosinca 2008., Ford Motor/OHIM (FUN), (T‑67/07, EU:T:2008:542, t. 44.), i od 8. rujna 2010., Wilfer/OHIM (Prikaz glave gitare) (T‑458/08, neobjavljena, EU:T:2010:358, t. 66).
( 30 ) Vidjeti u tom smislu presudu od 2. travnja1998. Komisija/Sytraval i Brink's France (C‑367/95 P, EU:C:1998:154, t. 67.) i mišljenje nezavisnog odvjetnika Légera u predmetu Belgija/Komisija (C‑197/99 P, EU:C:2001:658, t. 39. i 40.).
( 31 ) Sud je već utvrdio nedopuštenost žalbenog razloga na temelju toga što kategorija dotičnih proizvoda i usluga, odabrana za ispitivanje apsolutnog razloga za odbijanje, nije predstavljala homogenu skupinu. Vidjeti rješenje od 7. srpnja 2011., MPDV Mikrolab/OHIM (C‑536/10 P, neobjavljeno, EU:C:2011:469, t. s 34 et 38).
Full & Egal Universal Law Academy