MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE
ELEANOR SHARPSTON
od 6. travnja 2017. ( 1 )
Predmet C‑531/15
Elda Otero Ramos
protiv
Servicio Galego de Saúde
i
Instituto Nacional de la Seguridad Social
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Visoki sud Galicije, Španjolska))
(Socijalna politika – Direktiva 2006/54/EZ – Postupanje prema radnicima i radnicama – Članak 19. – Pravila kojima se prebacuje teret dokazivanja – Direktiva 92/85/EEZ – Članak 4. – Procjena za aktivnosti kod kojih postoji izlaganje sredstvima, procesima ili radnim uvjetima)
1.
Ovim zahtjevom za prethodnu odluku sud koji je uputio zahtjev, Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Visoki sud Galicije, Španjolska), traži smjernice u vezi s tumačenjem pravila na temelju kojih se teret dokazivanja prebacuje na tuženika u slučajevima u kojima tužitelj tvrdi da načelo jednakog postupanja nije bilo primijenjeno na njega na temelju spola. To prebacivanje tereta dokazivanja potječe iz Direktive 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada ( 2 ). Glavni postupak se odnosi na radnicu koja tvrdi da su tijekom razdoblja u kojem je dojila svoje dijete njezini radni uvjeti mogli imati nepovoljne posljedice na njezino zdravlje ili zdravlje njezina djeteta. Njezina je tužba podnesena u skladu s nacionalnim pravilima kojima je prenesena Direktiva 92/85/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica i radnica koje su nedavno rodile ili doje ( 3 ). Pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev od ovog Suda zahtijevaju da pruži smjernice o tome kako bi se tu direktivu trebalo tumačiti u vezi s pravilima Direktive 2006/54 o teretu dokazivanja.
Pravo Unije
Povelja Europske unije o temeljnim pravima
2.
U članku 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima ( 4 ) navodi se da ravnopravnost žena i muškaraca mora biti osigurana u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaću.
Direktiva 89/391
3.
Direktiva Vijeća 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu ( 5 ) definira prevenciju kao da znači „svi koraci ili mjere poduzeti ili planirani u svim fazama rada u poduzeću, čiji je cilj izbjeći ili smanjiti profesionalne rizike” ( 6 ). U Direktivi se navodi da posebno osjetljive rizične skupine moraju biti zaštićene od opasnosti koje ih posebno pogađaju ( 7 ) te se njome ovlašćuje zakonodavstvo Unije da donese pojedinačne direktive radi poticanja poboljšanja u radnoj okolini u pogledu zdravlja i sigurnosti radnika ( 8 ).
Direktiva 92/85
4.
Ciljevi Direktive 92/85 uključuju minimalne zahtjeve za poboljšanja, posebno u radnoj sredini, kako bi se zaštitila sigurnost i zdravlje radnika ( 9 ). Trudne radnice, radnice koje su nedavno rodile ili radnice koje doje treba smatrati specifičnim rizičnim skupinama ( 10 ). Takva zaštita ne smije stavljati žene na tržištu rada u nepovoljan položaj niti djelovati nauštrb direktiva o ravnopravnom položaju muškaraca i žena ( 11 ). Pri određenim aktivnostima može postojati opasnost od izlaganja radnica koje doje opasnim sredstvima, procesima ili radnim uvjetima. U relevantnim slučajevima takve rizike treba procijeniti i o rezultatu procjene obavijestiti radnice ( 12 ). U slučaju da ta procjena potvrdi postojanje rizika za sigurnost ili zdravlje radnica, zaštitu radnica treba pravno regulirati ( 13 ). Od radnica koje doje ne smije se zahtijevati da sudjeluju u aktivnostima za koje je procijenjena opasnost od izlaganja određenim posebno opasnim sredstvima ili radnim uvjetima koji ugrožavaju sigurnost i zdravlje ( 14 ).
5.
U članku 1. stavku 1. navodi se da je svrha Direktive 92/85, „koja je deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive [89/391], jest provođenje mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu trudnih radnica i radnica koje su nedavno rodile ili doje”.
6.
Radnica koja doji definirana je u članku 2. točki (c) kao „radnica koja doji u smislu nacionalnog prava i/ili nacionalnom prakse i koja o svojem stanju obavijesti svojeg poslodavca u skladu s tim zakonodavstvom i/ili praksom” ( 15 ).
7.
Kao što se zahtijeva člankom 3. stavkom 1., Komisija je sastavila smjernice o procjeni kemijskih, fizičkih i bioloških sredstava i industrijskih procesa koji se smatraju opasnima za sigurnost i zdravlje radnica u smislu članka 2. ( 16 ).
8.
U članku 4. stavku 1. navodi se da za sve aktivnosti kod kojih postoji osobita opasnost od izlaganja sredstvima, procesima ili radnim uvjetima navedenima u nepotpunom popisu u Prilogu I. ( 17 ), poslodavac u dotičnom poduzeću i/ili ustanovi procjenjuje vrstu, razmjer i trajanje izlaganja radnica u smislu članka 2. Tu se procjenu izrađuje kako bi se procijenilo svaku opasnost za sigurnost ili zdravlje i sve posljedice na, među ostalim, dojenje koje mogu imati dotične radnice, te odlučilo koje mjere treba poduzeti. U skladu s člankom 4. stavkom 2., dotične se radnice obavješćuju o rezultatima ove procjene i o svim mjerama koje treba poduzeti u vezi sa zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu. Smjernice služe kao osnova za tu procjenu.
9.
Članak 5. naslovljen je „Daljnje radnje nakon obavljenih procjena”. U njemu se navodi:
„1. Ako rezultati procjena iz članka 4. stavka 1. ukazuju na postojanje opasnosti za sigurnost i zdravlje ili posljedice na trudnoću ili dojenje radnica u smislu članka 2., poslodavac, ne dovodeći u pitanje članak 6. Direktive [89/391], poduzima potrebne mjere kako bi privremenom promjenom radnih uvjeta i/ili radnog vremena dotičnih radnica osigurao da se izbjegne izlaganje tih radnica takvim opasnostima.
2. Ako je promjena radnih uvjeta i/ili radnog vremena tehnički i/ili objektivno neizvediva, ili se ne može zahtijevati iz dokazano opravdanih razloga, poslodavac poduzima potrebne mjere kako bi dotičnu radnicu premjestio na drugo radno mjesto.
3. Ako je premještaj na drugo radno mjesto tehnički i/ili objektivno neizvediv, ili se ne može zahtijevati iz dokazano opravdanih razloga, dotičnoj radnici dodjeljuje se dopust u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili nacionalnom praksom za cijelo razdoblje potrebno da se zaštite njezina sigurnost i zdravlje.
[…]”
10.
Članak 11. stavak 1. glasi kako slijedi:
„Kako bi se radnicama u smislu članka 2. zajamčilo korištenje prava na sigurnost i zaštitu zdravlja koja im se priznaju ovim člankom, propisuje se da:
1. u slučajevima iz [članka 5.], u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili nacionalnom praksom moraju biti osigurana prava radnica u smislu članka 2. vezana za ugovor o radu, uključujući redovnu isplatu plaća i/ili pravo na odgovarajući doplatak;
[…]”
Direktiva 2006/54
11.
U uvodnim izjavama Direktive 2006/54 navodi se, kao prvo, da su Direktivom Vijeća 97/80/EZ ( 18 ) utvrđene odredbe čija je svrha, među ostalim, provedba načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama ( 19 ). Kao drugo, iz odluka Suda jasno proizlazi da stavljanje žena u nepovoljniji položaj s obzirom na trudnoću i majčinstvo predstavlja izravnu diskriminaciju na temelju spola. Ovakvo bi postupanje stoga trebalo izričito obuhvatiti Direktivom 2006/54 ( 20 ). Kao treće, što se tiče načela jednakog postupanja, Sud dosljedno priznaje legitimnost zaštite biološkog stanja žene za vrijeme trudnoće i majčinstva te uvođenja mjera zaštite majčinstva kao sredstva za postizanje bitne jednakosti. Direktiva 2006/54 stoga ne bi smjela dovoditi u pitanje Direktivu 92/85 ( 21 ). Tako ciljevi Direktive 2006/54 uključuju zaštitu radnih prava žena na rodiljnom dopustu, bez pogoršanja uvjeta zbog korištenja tog dopusta te prava da uživaju sva poboljšanja radnih uvjeta na koje bi imale pravo za vrijeme svoje odsutnosti ( 22 ).
12.
Kao četvrto, uvodnim izjavama se priznaje da „[d]onošenje propisa o teretu dokaza igra značajnu ulogu u osiguravanju učinkovite provedbe načela jednakog postupanja. Stoga bi prema odluci Suda trebalo donijeti odredbe kojima bi se teret dokaza u slučajevima gdje postoji pretpostavka diskriminacije prebacio na tuženika, osim u postupcima u kojima sud ili drugo nacionalno nadležno tijelo istražuje činjenično stanje. Ipak, treba pojasniti da procjena činjenica iz kojih se može pretpostaviti postojanje izravne ili neizravne diskriminacije ostaje u nadležnosti odgovarajućeg nacionalnog tijela u skladu s nacionalnim pravom i praksom. Nadalje, države članice mogu u odgovarajućoj fazi postupka uvesti pravila dokaznog postupka koja su povoljnija za tuženika” ( 23 ).
13.
Članak 1. predviđa da je cilj Direktive 2006/54 „osigurati provedbu načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada”.
14.
U članku 2. stavku 1. točki (a) navedeno je da do izravne diskriminacije dolazi „ako osoba zbog svoga spola ima nepovoljniji tretman nego što ga ima ili bi ga imala druga osoba u usporedivoj situaciji”. Neizravna diskriminacija postoji „ako prividno neutralna odredba, kriterij ili postupak može na određeni način staviti u nepovoljniji položaj osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola, osim ako je ta odredba, kriterij odnosno postupak objektivno opravdan legitimnim ciljem i ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna” (članak 2. stavak 1. točka (b)). Prema članku 2. stavku 2. točki (c), „diskriminacija” uključuje „svaki nepovoljniji tretman žene u vezi s trudnoćom ili rodiljnim dopustom u smislu [Direktive 92/85]”.
15.
Posebne odredbe, koje uključuju zabranu diskriminacije na području jednakosti plaća te jednakog postupanja u sustavima strukovnog socijalnog osiguranja, utvrđene su u glavi II. Direktive 2006/54. Poglavlje 3. dio je glave II. i sadrži članak 14. kojim se zabranjuje diskriminacija u pogledu zapošljavanja, strukovnog osposobljavanja, napredovanja na poslu i radnih uvjeta.
16.
Članak 19., koji je dio glave III. („Horizontalne odredbe”), predviđa:
„1. Države članice poduzimaju potrebne mjere u okviru svojih pravosudnih sustava kako bi osigurale da, kad osobe koje se smatraju oštećenima zbog neprimjenjivanja načela jednakog postupanja pred sudom ili drugim nadležnim tijelom utvrde činjenice iz kojih se može pretpostaviti da je došlo do izravne ili neizravne diskriminacije, teret dokaza nepostojanja povrede načela jednakog postupanja bude na tuženiku.
2. Stavak 1. ne sprečava države članice da uvedu pravila dokaznog postupka koja su povoljnija za tuženika.
[…]
4. Stavci [1. i 2.] također se primjenjuju na:
(a)
slučajeve iz […], ako se radi o diskriminaciji na temelju spola, [Direktive 92/85] […]
[…]”
17.
U skladu s člankom 28., Direktiva 2006/54 ne dovodi u pitanje (Unijine i nacionalne) odredbe koje se tiču zaštite žena, posebno u pogledu trudnoće i majčinstva. Također je posebno navedeno da ona ne dovodi u pitanje, među ostalim, Direktivu 92/85.
Španjolsko zakonodavstvo
18.
Na temelju članka 26. stavka 1. Ley de Prevención de Riesgos Laborales (Zakon o sprečavanju profesionalnih rizika, u daljnjem tekstu: LPRL), procjena opasnosti za radnice, koje su trudne ili koje su nedavno rodile, mora obuhvatiti utvrđivanje vrste, razmjera i trajanja izlaganja sredstvima, procesima ili radnim uvjetima koji mogu imati nepovoljne posljedice na zdravlje radnice ili fetusa u svakoj djelatnosti za koju je vjerojatno da predstavlja posebnu opasnost. Ako rezultati te procjene ukazuju na postojanje opasnosti za sigurnost ili zdravlje ili moguće posljedice na trudnicu ili dojilju, poslodavac mora donijeti mjere koje su potrebne da se promjenom radnih uvjeta i radnog vremena dotične osobe izbjegne izlaganje toj opasnosti. Takve mjere uključuju po potrebi njihovo oslobađanje od noćnog rada ili rada u smjenama.
19.
U skladu s člankom 26. stavkom 2. tog zakona, ako promjena radnih uvjeta ili radnog vremena nije izvediva ili bi unatoč takvoj promjeni radni uvjeti imali nepovoljan učinak na zdravlje trudne radnice ili fetusa, ona mora obavljati drukčije zadaće koje odgovaraju njezinu stanju. Poslodavci moraju nakon savjetovanja s predstavnicima radnika utvrditi popis bezopasnih radnih mjesta. Premještaj na takvo radno mjesto mora biti proveden tamo gdje je to moguće. Međutim, člankom 26. stavkom 3. predviđeno je da, ako premještaj na drugo radno mjesto nije tehnički ili objektivni izvediv ili se ne može zahtijevati iz dokazano opravdanih razloga, dotična radnica može svoj ugovor staviti u mirovanje iz razloga što se nalazi u opasnosti tijekom trudnoće, i to za razdoblje potrebno da se zaštiti njezina sigurnost i zdravlje te sve dok joj nije moguće vratiti se na prethodno radno mjesto ili drugo radno mjesto koje odgovara njezinu stanju.
20.
U skladu s člankom 26. stavkom 4. tog zakona, radnica koja doji svoje dijete ulazi u područje primjene članka 26. stavaka 1. i 2., ako njezini radni uvjeti mogu imati nepovoljne posljedice na njezino zdravlje ili zdravlje njezina djeteta, a potvrdu u tom smislu izdaje zdravstveni odjel, među ostalim, Instituto Nacional de la Seguridad Social (Nacionalni institut za socijalnu sigurnost, u daljnjem tekstu: INSS), zajedno s izvješćem liječnika iz Servicio Nacional de Salud (Nacionalna zdravstvena služba) koji medicinski obrađuje radnicu ili njezino dijete. Dotična radnica može također staviti svoj ugovor u mirovanje na temelju članka 26. stavka 3. iz razloga opasnosti tijekom dojenja djeteta mlađeg od devet mjeseci ako je premještaj na drugo radno mjesto nemoguć u okolnostima njezina slučaja.
21.
Članak 135.a Ley General de la Seguridad Social (Opći zakon o socijalnoj sigurnosti) predviđa da u svrhu novčanog doplatka koji se plaća majci dojilji, za koju se smatra da se na radnom mjestu nalazi u opasnosti (u daljnjem tekstu: novčani doplatak), razdoblje mirovanja njezina ugovora predstavlja „zaštićeno stanje”, ako joj nije bilo moguće premjestiti se na drugo radno mjesto u skladu s člankom 26. stavkom 4. LPRL‑a.
22.
Sud koji je uputio zahtjev dodaje da je Ley Orgánica 3/2007, de 22 de marzo, para la igualdad efectiva de mujeres y hombres (Organski zakon 3/2007 od 22. ožujka 2007. o stvarnoj ravnopravnosti žena i muškaraca) uveo odredbe kojima je uređen položaj majki koje se nalaze u opasnosti tijekom razdoblja u kojem doje svoju djecu. Prije tog propisa njihov položaj nije bio uređen španjolskim pravom; zakonodavstvo je uvedeno radi usklađivanja s Direktivom 92/85, a osobito s člankom 5. stavkom 3. te direktive.
Činjenično stanje, postupak i prethodna pitanja
23.
Elda Otero Ramos zaposlena je kao medicinska sestra na odjelu hitne medicine Centro Hospitalario Universitario de A Coruña (Klinički bolnički centar, Coruña; u daljnjem tekstu: bolnica), koji je dio Servicio Galego de Saúde (Galicijska zdravstvena služba). Ona je 22. prosinca 2011. rodila kćer, koju je dojila.
24.
Dana 8. svibnja 2012. E. Otero Ramos zatražila je liječničku potvrdu od INSS‑a kojom se potvrđuje da je ona obuhvaćena definicijom radnice koja doji svoje dijete u smislu nacionalnih pravila te da je obavljanje njezinih dužnosti kao medicinske sestre u bolničkom odjelu hitne medicine dovodi u opasnost ( 24 ).
25.
Pri procjeni zahtjeva E. Otero Ramos razmotrene su sljedeće informacije: kao prvo, izjava direktora ljudskih resursa u bolnici u kojoj se navodi: i. da je ona medicinska sestra u odjelu hitne medicine; ii. da su njezini radni uvjeti uključivali rad u smjenama ujutro, popodne, navečer i po noći; iii. da je posebna opasnost koja je nastala u slučaju majke dojilje bila utvrđena u izvješću o preventivnoj medicini priloženom izjavi; i iv. da je njezino radno mjesto bilo „razvrstano kao neopasno na popisu radnih mjesta koji je sastavio poslodavac nakon savjetovanja s predstavnicima radnika”; kao drugo, izvješće liječnika u odjelu preventivne medicine za profesionalne rizike (navedeno pod gornjom točkom iii.) kojim je potvrđeno da je obavljena procjena za E. Otero Ramos i da je također ispitano liječničko izvješće koje je ona dostavila; liječnik je izjavio da je „sposobna”„izvršavati dužnosti u okviru svojeg radnog mjesta, pri čemu nema opasnosti za dojenje” ( 25 ).
26.
Dva dana kasnije, odlukom od 10. svibnja 2012., INSS je odbio zahtjev E. Otero Ramos iz razloga što nije bilo utvrđeno da njezini radni uvjeti imaju nepovoljne posljedice na njezino zdravlje (ili zdravlje njezina djeteta). Shodno tome joj je rečeno da ne bi bilo primjereno pokretati postupak za dobivanje novčanog doplatka ( 26 ).
27.
Dana 11. srpnja 2012. E. Otero Ramos osporila je odluku INSS‑a pred Juzgado de lo Social No 2, de A Coruña (Socijalni sud br. 2, Coruña) ( 27 ). Njezinoj tužbi priložen je dopis koji je potpisao njezin nadređeni u hijerarhiji, liječnik i voditelj bolničkog odjela za hitnu medicinu (u daljnjem tekstu: izvješće nadređenog u hijerarhiji). U tom je dopisu bilo navedeno da je medicinska sestra koja radi u bolničkom odjelu hitne medicine i koja doji u opasnosti da bude izložena fizičkim, kemijskim, biološkim i psihosocijalnim opasnostima za održavanje mogućnosti dojenja. Izvješće nadređenog u hijerarhiji sadržavalo je sljedeće pojedinosti u vezi s biološkim sredstvima. Medicinske su sestre, na primjer, izložene slučajevima gripe A, bakterijskih infekcija, višestruko otpornih mikroorganizama, HIV‑a i hepatitisa. Što se tiče fizičkih sredstava, pacijenti svih vrsta dolaze u bolnički odjel hitne medicine. Većina ima znatne poteškoće u kretanju koje je uzrokovala dob ili akutna ili kronična bolest. To za njegovateljsko osoblje predstavlja fizičko i posturalno opterećenje. Fizičko opterećenje se povećava ako su pacijenti u kritičnom stanju (pacijenti u komi, sa srčanim zastojem i smrtno bolesni). U odnosu na kemijska sredstva, postoji izloženost svim vrstama kemijske obrade jer se u odjelu hitne medicine liječe sve vrste bolesti. Postoje psihosocijalne opasnosti jer se na osoblje primjenjuje složen sustav rotacije smjena (rad u smjenama i noćni rad). Postoji i stres i opterećenje koji su uzrokovani odgovaranjem na promjenjive zahtjeve kojih ponekad može biti puno bez utvrđenog omjera medicinskih sestara u odnosu na pacijente. Kada postoji puno zahtjeva za liječenje, radnici se stalno moraju prilagođavati kako bi izvršavali svoje zadaće i organizirali svoj posao. Za radnice koje doje, rad u smjenama i noćne smjene mijenjaju proizvodnju prolaktina koji je odgovoran za proizvodnju mlijeka. Rad po neredovitom rasporedu i noćni rad može uzrokovati mastitis zbog promjene u ritmu ekstrakcije mlijeka.
28.
Tužba E. Otero Ramos odbijena je 24. listopada 2013. Prvostupanjski sud je odlučio da u skladu s nacionalnom sudskom praksom treba primijeniti strogi kriterij u pogledu ocjene dokaza o tome postoji li opasnost u svrhu odobravanja novčanog doplatka. E. Otero Ramos podnijela je žalbu sudu koji je uputio zahtjev i koji želi utvrditi ulazi li njezina situacija u područje primjene Direktive 2006/54. Ako je to tako, on traži smjernice o tome kako, osobito, članak 19. te direktive treba tumačiti s obzirom na odredbe Direktive 92/85. Shodno tome, sud koji je uputio zahtjev zatražio je prethodnu odluku u pogledu sljedećih pitanja:
„1. Mogu li se pravila o teretu dokazivanja utvrđena u članku 19. Direktive [2006/54] primijeniti na situaciju u kojoj postoji opasnost tijekom dojenja navedena u članku 26. stavku 4. u vezi s člankom 26. stavkom 3. [LPRL‑a], koji je donesen radi prenošenja članka 5. stavka 3. [Direktive 92/85] u španjolsko pravo?
2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, može li se za postojanje opasnosti za dojenje tijekom rada u svojstvu medicinske sestre na odjelu za hitnu medicinu, koje je utvrđeno putem izvješća izdanog od strane liječnika koji je ujedno i voditelj bolničkog odjela za hitnu medicinu na kojem je radnica zaposlena, zaključiti da predstavlja činjenice na temelju kojih se može pretpostaviti da postoji izravna ili neizravna diskriminacija u smislu članka 19. [Direktive 2006/54]?”
3. U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje, može li se za činjenicu da se radno mjesto radnice nalazi na popisu bezopasnih radnih mjesta koji je sastavio poslodavac nakon savjetovanja s predstavnicima radnika, te za činjenicu da je odjel dotične bolnice za preventivnu medicinu i sprječavanje profesionalnih rizika izdao potvrdu da je radnica radno sposobna, pri čemu nijedan od tih dokumenata ne sadržava druge informacije o razlozima za takve zaključke, smatrati da dokazuju, u svim slučajevima i bez mogućnosti osporavanja, da nije došlo do povrede načela jednakog postupanja u smislu članka 19. [Direktive 2006/54]?
4. U slučaju potvrdnog odgovora na drugo i niječnog odgovora na treće pitanje, nakon što se dokaže da obavljanje posla stvara opasnost za majku ili dojeno dijete, na kojoj je od stranaka – na radnici tužiteljici ili na tuženom poslodavcu – u skladu s člankom 19. [Direktive 2006/54], teret dokazivanja da (1) promjena radnih uvjeta ili radnog vremena nije izvediva ili da, unatoč takvoj promjeni, radni uvjeti mogu imati nepovoljne posljedice na zdravlje trudne radnice ili dojenog djeteta (članak 26. stavak 2. u vezi s člankom 26. stavkom 4. [LPRL‑a], kojim se prenosi članak 5. stavak 2. [Direktive 92/85]) te da je (2) premještaj radnice na drugo radno mjesto tehnički ili objektivno neizvediv ili da se takav premještaj ne može zahtijevati iz dokazano opravdanih razloga (članak 26. stavak 3. u vezi s člankom 26. stavkom 4. [LPRL‑a] kojim se prenosi članak 5. stavak 3. [Direktive 92/85])?”
29.
E. Otero Ramos, INSS, španjolska vlada i Europska komisija podnijeli su pisana očitovanja. Na raspravi održanoj 19. listopada 2016. iste su stranke, osim E. Otero Ramos, iznijele usmena očitovanja.
Ocjena
Uvodna razmatranja
30.
Cilj Direktive 92/85, donesene na temelju članka 118.a Ugovora o EEZ‑u (prethodnik članka 153. UFEU‑a), jest poticanje poboljšanja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu trudnih radnica i radnica koje su nedavno rodile ili doje ( 28 ). Ta je direktiva jedna od mjera donesenih u okviru Direktive 89/391 ( 29 ). Direktiva 92/85 prepoznaje, među ostalim, majke koje doje kao posebno osjetljivu rizičnu skupinu radnika koja mora biti zaštićena od opasnosti koje upravo njima prijete i za koje se moraju donijeti mjere u vezi sa zaštitom njihovog zdravlja i sigurnošću ( 30 ). Ta zaštita ne smije djelovati nauštrb direktiva o ravnopravnom položaju muškaraca i žena ( 31 ). Direktiva 2006/54 je jedan primjer potonje vrste mjera.
31.
Nije sporno da je u mjerodavnom razdoblju E. Otero Ramos bila obuhvaćena definicijom radnice koja doji u članku 2. stavku 2. točki (c) Direktive 92/85 te da je njezin poslodavac trebao stoga obaviti procjenu na temelju članka 4. stavka 1. te direktive u skladu sa smjernicama navedenim u članku 3. stavku 1.
32.
Sva četiri pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev povezana su utoliko što se temelje na pretpostavci da procjena u skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive 92/85, ako je obavljena ispravno i na temelju svih relevantnih dokaza, može ukazivati na opasnost za zdravlje ili sigurnost E. Otero Ramos ili na mogući učinak na njezino stanje kao majke koja doji. Iz te pretpostavke proizlazi da bi uvjeti za daljnje postupanje iz članka 5. Direktive 92/85 bili ispunjeni.
Prvo pitanje
Opće napomene
33.
Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev nastoji utvrditi ulazi li situacija o kojoj mora presuditi u područje primjene Direktive 2006/54. Konkretno, on se pita, leži li na E. Otero Ramos teret dokazivanja ili je taj teret prebačen na tuženika.
34.
U okviru prethodnog postupka, kojim je propisana suradnja između nacionalnih sudova i Suda, na ovom potonjem je da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će tom sudu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi. U tom smislu Sud mora, ako je to potrebno, preoblikovati postavljena pitanja. Osim toga, Sud je dužan tumačiti sve odredbe prava Unije koje nacionalni sudovi trebaju kako bi odlučili o tužbama koje su u tijeku pred njima, čak i ako navedene odredbe nisu izričito naznačene u pitanjima upućenim Sudu ( 32 ). Slijedom toga, iako prvo pitanje suda koji je uputio zahtjev izričito upućuje samo na članak 5. stavak 3. Direktive 92/85, ta okolnost ne sprječava ovaj Sud da mu pruži sve potrebne elemente tumačenja prava Unije, uključujući druge odredbe te direktive (ovdje konkretno članak 4.) koji mogu biti korisni kod odlučivanja u sporu koji je pred tim sudom, neovisno o tome je li se taj sud pozvao na to pravo u svojim pitanjima. U tom pogledu, na Sudu je da iz svih elemenata koje mu je dostavio nacionalni sud, posebno iz obrazloženja odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, izvuče elemente prava Unije koji zahtijevaju tumačenje uzimajući u obzir predmet spora ( 33 ).
35.
U odluci kojom se upućuje prethodno pitanje navedeno je da je INSS odlučio „ne izdati zatraženu potvrdu jer nije bilo dokazano da uvjeti na tužiteljičnom radnom mjestu imaju nepovoljne posljedice na njezino zdravlje (ili zdravlje njezina djeteta) […]”. Ipak prvo pitanje temelji se na pretpostavci da su postojali dokazi koji ukazuju na postojanje takve opasnosti ( 34 ).
36.
Direktiva 92/85 je uvela obvezu procjene opasnosti i obavještavanja o njima. Ako rezultati procjena obavljenih u skladu s člankom 4. stavkom 1. te direktive ukazuju na postojanje opasnosti za sigurnost i zdravlje ili posljedice na trudnoću ili dojenje radnica, članak 5. stavci 1. i 2. predviđaju da je poslodavac dužan privremeno promijeniti radne uvjete i/ili radno vrijeme radnica ( 35 ). Ako je to nemoguće u tim okolnostima, dotičnu se radnicu mora premjestiti na drugo radno mjesto. Člankom 5. stavkom 3. te direktive predviđeno je da se samo ako takav premještaj nije izvediv, radnici dodjeljuje dopust u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili nacionalnom praksom za cijelo razdoblje potrebno da se zaštite njezina sigurnost i zdravlje ( 36 ).
37.
Međutim, ako procjene obavljene u skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive 92/85 ne ukazuje na postojanje opasnosti, iz te odredbe u vezi s člankom 5. stavkom 1. Direktive 92/85 proizlazi da poslodavac tada nije dužan poduzeti daljnje radnje. Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da upravo zato što je na temelju bolničke procjene opasnosti iz članka 4. zaključeno da za E. Otero Ramos nije postojala opasnost još nije ispunjen uvjet iz članka 5. koji dovodi do razmatranja treba li radne uvjete E. Otero Ramos promijeniti, treba li je premjestiti na drugo radno mjesto i treba li joj dodijeliti dopust.
38.
Također je razvidno da E. Otero Ramos osporava bolničku procjenu i odluku INSS‑a o odbijanju njezina zahtjeva za novčani doplatak. Ona smatra da iz činjenica, kako su navedene u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje, jasno proizlazi da je njezine dužnosti kao medicinske sestre u bolničkom odjelu za hitnu medicinu doista dovode u opasnost i da bi očito bilo nemoguće uskladiti mogućnost dojenja njezina djeteta sa zahtjevima njezina radnog mjesta.
39.
Prvi korak u postupku utvrđenom u Direktivi 92/85 jest utvrditi u skladu s člankom 4. postoji li opasnost za zdravlje ili sigurnost radnice obuhvaćene člankom 2. Kako bi se utvrdilo je li procjena položaja E. Otero Ramos bila ispravna, morat će se razmotriti činjenična pitanja, za što je nadležan sud koji je uputio zahtjev. Međutim, točno tumačenje zahtjeva iz članka 4. stavka 1. Direktive 92/85 u nadležnosti je Suda.
40.
Prvo prethodno pitanje mora se shvatiti na način da se njime traže smjernice: i. o tumačenju članka 4. Direktive 92/85; ii. (ako odluku utemeljenu na procjeni iz te odredbe pobija dotična radnica) o tome je li teret dokazivanja na tužiteljici ili tuženiku u svrhu članka 19. Direktive 2006/54; i iii. (ako je takvo pobijanje uspješno i postojanje opasnosti za dotičnu radnicu je utvrđeno) o tome mora li tada poslodavac utvrditi prikladne korake koje treba poduzeti u skladu s člankom 5. Direktive 92/85.
Direktiva 92/85
41.
Nesporno je između stanaka da je potrebno utvrditi je li odluka INSS‑a da nije postojala opasnost za E. Otero Ramos bila utemeljena na ispravnom tumačenju njezine situacije.
42.
U skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive 92/85, poslodavac „mora […] procjen[iti] vrstu, razmjer i trajanje izlaganja radnica u smislu članka 2.” u odnosu na „sve aktivnosti kod kojih postoji osobita opasnost od izlaganja sredstvima, procesima ili radnim uvjetima” navedenima u netaksativnom popisu u Prilogu I. Tu se procjenu obavlja kako bi se „procijeni[l]o svaku opasnost za sigurnost ili zdravlje i sve posljedice na trudnoću ili dojenje […]” i „odluči[l]o koje mjere treba poduzeti” ( 37 ).
43.
Ovaj tekst treba tumačiti u vezi sa smjernicama navedenima u članku 3. stavku 1. Direktive 92/85, za koje se u članku 3. stavku 2. navodi da trebaju „poslužiti kao osnova za procjene iz članka 4. stavka 1.”. Iz tih smjernica vrlo jasno proizlazi da je za općenitu i paušalnu procjenu radnog mjesta, uvjeta određenog radnog mjesta i općeg stanja zdravlja prosječne radnice, koja je trudna, nedavno je rodila ili koja želi dojiti, malo vjerojatno da će ispuniti zahtjeve iz članka 4. stavka 1.
44.
Stoga smjernice naglašavaju da „neke opasnosti na radnom mjestu mogu imati posljedice na zdravlje i sigurnost novih i trudnih majki i njihove djece”. U njima se primjećuje da kvantitativna i kvalitativna procjena opasnosti „predstavlja najosjetljiviji stadij u postupku po tome što osoba koja obavlja procjenu mora biti stručna i kod primjene prikladnih metoda uzeti u obzir relevantne informacije, uključujući informacije koje potječu od same trudnice ili njezinih savjetnika, kako bi mogla zaključiti obuhvaća li utvrđena opasnost situaciju koja je opasna za radnice” ( 38 ). Procjenom opasnosti u obzir se mora uzeti preventivne aspekte [Direktive 89/391]” ( 39 ). Procjena opasnosti je „posebne naravi jer je osmišljena za stanje koje se stalno mijenja i razlikuje od pojedinca do pojedinca”. Osim toga, ona ne utječe jedino na samu ženu, već i na nerođeno dijete i dijete koje se doji. […] Jednokratna procjena možda neće biti dovoljna jer je trudnoća dinamičan postupak, a ne statično stanje. Nadalje, ne samo tijekom raznih stadija trudnoće, već i nakon poroda različite opasnosti mogu u raznim omjerima imati posljedice na ženu i njezino nerođeno ili tek rođeno dijete. Radne uvjete treba uzeti u obzir kod liječničkih savjeta, izvješća i potvrda. Ovo je osobito relevantno za uvjete pojedinca […] Kod procjene opasnosti u obzir treba uzeti liječnički savjet i potrebe pojedine žene”. [neslužbeni prijevod] ( 40 ) Smjernicama se naglašava da su poslodavci dužni provjeravati opasnosti, ističući da „postoje razne opasnosti [različite od opasnosti tijekom same trudnoće] koje treba razmotriti za radnice koje su nedavno rodile ili doje. Poslodavci moraju osigurati da radnice koje doje nisu izložene opasnostima koje mogu štetno utjecati na zdravlje ili sigurnost sve dok i dalje doje” ( 41 ).
45.
Smjernice također sadržavaju dvije detaljne tablice. Prva je naslovljena „Procjena općih opasnosti i povezane situacije” koje se „odnose na većinu trudnih žena, novih majki ili majki koje doje” ( 42 ). Druga je naslovljena „Procjena posebnih opasnosti (i načini izbjegavanja opasnosti)”. U njezinu se uvodu ističe: „Budući da je trudnoća dinamično stanje koje se stalno mijenja i razvija, isti radni uvjeti ne moraju dovesti do istih zdravstvenih i sigurnosnih pitanja za različite žene u različitim stadijima trudnoće, i ponovno nakon povratka na radno mjesto nakon rođenja djeteta ili tijekom dojenja. Neka od ovih pitanja su predvidljiva i primjenjuju se općenito […] Druga će ovisiti o pojedinačnoj situaciji i osobnoj povijesti bolesti”. U tablici se potom ispituje naizmjence fizička, biološka ( 43 ), kemijska sredstva i radne uvjete ( 44 ).
46.
U odluci kojom se upućuje prethodno pitanje navodi se da je radno mjesto E. Otero Ramos razvrstano kao „neopasno” i da je ona opisana kao radno „sposobna”. Ovo mi djeluje kao da ukazuje na to da njezin poslodavac možda nije u svojem pristupu u cijelosti uzeo u obzir njezinu pojedinačnu situaciju. Kao prvo, nejasno je je li se razvrstavanjem njezina radnog mjesta kao medicinske sestre na odjelu hitne medicine kao „neopasnog” utvrdilo da je to radno mjesto neopasno za trudne radnice ili radnice koje su nedavno rodile ili je li njime posebno uzeta u obzir situacija majke koja doji ( 45 ). Kao drugo, ne postoje naznake za to je li obavljena procjena opasnosti s kojima bi se sama E. Otero Ramos mogla kao majka koja doji suočiti kod obavljanja tog posla, kao što su moguće posljedice po laktaciju ili je li postojala vjerojatnost od mastitisa ili infekcije. Kao treće, nema informacija o tome je li obavljena procjena u pogledu postojanja opasnosti od izloženosti fizičkim, biološkim i kemijskim sredstvima navedenima u Prilogu I. Direktivi 92/85.
47.
Kao četvrto, bolnička procjena zapravo se sastoji od izjave da je E. Otero Ramos bila „sposobna” izvršavati dužnosti koje su dio njezina radnog mjesta jer ne postoji opasnost za dojenje. Međutim, podsjećam da je procjena preventivna mjera čiji je cilj zaštita majki koje doje ( 46 ); i da je izvještajem nadređenog u hijerarhiji stvorena poprilično različita slika radnog mjesta medicinske sestre na odjelu za hitnu medicinu (ukazujući, primjerice, na to da radnici mogu doći u kontakt s pacijentima koji su zaraženi hepatitisom) ( 47 ).
48.
Sud koji je uputio zahtjev, kao jedini sud nadležan za utvrđivanje činjenica, mora provjeriti je li bolnička procjena bila u skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive 92/85. Ako sud koji je uputio zahtjev zaključi da to nije bilo tako, sljedeći korak je razmatranje je li zahtjev E. Otero Ramos obuhvaćen područjem primjene Direktive 2006/54 i, ako jest, primjenjuje li se članak 19. te direktive. Nadalje, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje može se zaključiti da će sud koji je uputio zahtjev željeti također razmotriti je li se E. Otero Ramos moglo zaštititi mjerama donesenima u skladu s člankom 5. Direktive 92/85.
Direktiva 2006/54
49.
INSS i Španjolska tvrde da ovaj predmet nije obuhvaćen područjem primjene Direktive 2006/54. E. Otero Ramos i Komisija imaju suprotno mišljenje.
50.
Ja se također ne slažem s restriktivnim tumačenjem Direktive 2006/54 koje INSS i španjolska vlada zagovaraju.
51.
U skladu s člankom 1., cilj Direktive 2006/54 jest osigurati provedbu načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada.
52.
Točno je da su žene koje uzimaju rodiljni dopust na temelju članka 8. Direktive 92/85 „u posebnoj poziciji zbog koje im je potrebna posebna zaštita, ali koja nije usporediva ni s pozicijom muškarca ni s pozicijom žene koja radi” ( 48 ). Međutim, iz toga ne proizlazi, kao što to INSS i Španjolska predlažu, da su sve radnice obuhvaćene člankom 2. Direktive 92/85 izvan područja primjene Direktive 2006/54.
53.
Pojmovi izravne i neizravne diskriminacije definirani su u članku 2. stavku 1. točkama (a) i (b) Direktive 2006/54. Nadalje, članak 2. stavak 2. točka (c) predviđa da diskriminacija na temelju spola uključuje „svaki nepovoljniji tretman žene u vezi s trudnoćom ili rodiljnim dopustom u smislu Direktive 92/85”.
54.
Radnica koja doji definirana je u članku 2. točki (c) Direktive 92/85 upućivanjem na nacionalno pravo i/ili praksu. Sud koji je uputio zahtjev navodi da u skladu s člankom 26. stavkom 1. LPRL‑a: „procjena opasnosti […] mora uključivati utvrđivanje vrste, razmjera i trajanja izlaganja radnica, koje su trudne ili koje su nedavno rodile, sredstvima, procesima ili radnim uvjetima koji mogu imati nepovoljne posljedice na zdravlje radnice […] u svakoj djelatnosti za koju je vjerojatno da predstavlja posebnu opasnost”. Na temelju članka 26. stavka 4. LPRL‑a ta se odredba također primjenjuje na radnicu „[…] tijekom razdoblja dojenja ako radni uvjeti mogu imati nepovoljne posljedice na zdravlje dotične žene ili njezina djeteta, a potvrdu u tom smislu […]” izdaju nadležna tijela. U procesnoj građi kojom Sud raspolaže nema daljnjih naznaka o tome kako se na temelju nacionalnog prava i/ili prakse određuje „razdoblje dojenja”.
55.
Sud je više puta presudio da, „što se tiče zaštite žena u vezi s trudnoćom i majčinstvom, […] ostavivši državama članicama pravo da zadrže ili uvedu odredbe koje imaju za svrhu osigurati tu zaštitu, [predmetna direktiva] priznaje opravdanost, s obzirom na načelo jednakog postupanja prema spolovima, zaštite biološkog stanja žene tijekom i nakon trudnoće, s jedne strane, odnosno zaštite posebnog odnosa između žene i djeteta u razdoblju nakon poroda, s druge strane” ( 49 ).
56.
Čini mi se da je u pravnom i činjeničnom pogledu ( 50 ) stanje majke koja doji „u vezi s” trudnoćom i majčinstvom. Iz članka 5. stavka 3. Direktive 92/85 jasno proizlazi da će svakoj radnici obuhvaćenoj člankom 2. biti dodijeljen dopust ako je njezin premještaj na drugo radno mjesto neizvediv ili neopravdan. Proizlazi da je dakle stanje majke koja doji obuhvaćeno riječima „žene u vezi s trudnoćom ili rodiljnim dopustom” u članku 2. stavku 2. točki (c) Direktive 2006/54 ( 51 ).
57.
Riječi „svaki nepovoljniji tretman” uključuje propust da se zahtjeve iz članka 4. stavka 1. Direktive 92/85 pravilno primijeni na ženu koja doji. Ako se to dogodi, dotična osoba je lišena zaštite koju bi trebala dobiti na temelju te odredbe te je izložena opasnostima. Ovo posebno zato što poslodavac tada neće poduzeti potrebne preventivne mjere iz članka 5. te direktive radi zaštite njezine sigurnosti i zdravlja. Takav nepovoljan tretman predstavlja izravnu diskriminaciju na temelju spola.
58.
Dodajem da se u članku 28. (i uvodnoj izjavi 24.) Direktive 2006/54 navodi da njezine odredbe „ne dovode u pitanje” pravila u vezi sa zaštitom žena, osobito u pogledu trudnoće i majčinstva. Uobičajeno značenje tih riječi ukazuje na to da Direktiva 92/85 postoji zajedno s mjerama koje su utvrđene Direktivom 2006/54 radi provedbe načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada. Prava u vezi sa sigurnošću i zdravljem na temelju Direktive 92/85 nisu stoga Direktivom 2006/54 umanjena, a još manje ukinuta.
59.
Jesu li ovdje ispunjeni uvjeti za primjenu članka 19. stavka 1. Direktive 2006/54?
60.
Smatram da je odgovor potvrdan.
61.
E. Otero Ramos očito se smatra oštećenom osobom u smislu te odredbe. Ističe diskriminaciju na temelju spola jer njezin poslodavac, tvrdi, nije postupio u skladu s Direktivom 92/85. U članku 19. stavku 4. točki (a) Direktive 2006/54 izričito se navodi da se pravila o prebacivanju tereta dokazivanja iz članka 19. stavka 1. primjenjuju na takve slučajeve.
62.
Propust da se obavi procjenu u skladu sa zahtjevima iz članka 4. stavka 1., Priloga I. i smjernica propisanih u članku 3. stavku 1. Direktive 92/85 predstavlja nepovoljniji tretman radnice koja doji ( 52 ). Takav je tretman uključen u definiciju diskriminacije u članku 2. stavku 2. točki (c) Direktive 2006/54, obuhvaćen je upućivanjem na Direktivu 92/85 u članku 19. stavku 4. točki (a) Direktive 2006/54 i predstavlja diskriminaciju na temelju spola u smislu te odredbe. Proizlazi da se članak 19. stavak 1. Direktive 2006/54 primjenjuje na takve zahtjeve.
63.
Kada majka podnese zahtjev za izdavanje potvrde i njezin poslodavac obavi procjenu opasnosti iz članka 4. stavka 1. Direktive 92/85 (prvi stadij u postupku odobravanja zaštite na temelju te direktive), pravila iz članka 19. stavka 1. Direktive 2006/54 još se ne primjenjuju. To je zato što je taj postupak u nadležnosti poslodavca. Međutim, ta pravila postaju relevantna kada odluka koja uslijedi bude osporena pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
64.
Teret dokazivanja tada je na dotičnoj osobi, to jest ovdje na E. Otero Ramos, radi dokazivanja da se radi o slučaju gdje postoji pretpostavka diskriminacije ( 53 ). U glavnom postupku tužiteljica bi trebala podnijeti dokaze (kao što su oni sadržani u dopisu njezina nadređenog u hijerarhiji) ( 54 ) iz kojih uvjerljivo proizlazi da je članak 4. stavak 1. Direktive 92/85 bio pogrešno protumačen i/ili nepravilno primijenjen. Teret dokazivanja tada se prebacuje na tuženika u nacionalnom postupku.
65.
Cilj pravila o teretu dokazivanja je osiguravanje učinkovite provedbe načela jednakog postupanja ( 55 ). Kao što je Sud već istaknuo, cilj koji se nastoji ostvariti pravilima Unije kojima je uređena jednakost žena i muškaraca je u odnosu na prava trudnica i žena koje su rodile i doje zaštititi te žene prije i nakon što rode ( 56 ). Taj cilj, koje je osnova i Direktive 92/85 i Direktive 2006/54, ne može se ostvariti ako pobijanja odluka o uskraćivanju zaštite zahtijevaju od dotične žene da dokaže da je u opasnosti.
66.
U okolnostima u kojima poslodavac žene obavi procjenu iz članka 4. stavka 1. Direktive 92/85 i utvrdi da ona nije u opasnosti, čini mi se da se od dotične žene ne može zahtijevati da sama obavi podrobnu procjenu opasnosti kako bi uvjerljivo opovrgnula procjenu svojeg poslodavca. Ona vjerojatno neće imati pristup potrebnim specijalistima medicine rada da procijene njezino radno mjesto, njezine radne uvjete i opasnosti kojima ona i/ili njezino dijete mogu biti izloženi, niti će imati pristup sredstvima za financiranje takve procjene. Takav bi pristup oslabio zaštitu koju ona uživa na temelju Direktive 92/85. Smatram da je namjena članka 19. Direktive 2006/54 upravo uređivanje takve situacije.
67.
To stajalište podupire, osim toga, načelo ravnopravnosti muškaraca i žena utvrđeno u članku 23. Povelje u skladu s kojim ravnopravnost mora biti osigurana „u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaću”. Riječi „u svim područjima” idu u prilog tumačenja članka 19. stavka 1. Direktive 2006/54 kojim se osigurava učinkovita provedba prava osoba koje su zaštićene Direktivom 92/85.
68.
Sud koji je uputio zahtjev pita znači li činjenica da se na temelju španjolskog prava novčanu pomoć koja se isplaćuje u skladu s člankom 11. stavkom 1. Direktive 92/85 majci koja doji kada joj je odobrena odsutnost s posla kvalificira kao davanje iz sustava socijalne sigurnosti, da takav mehanizam ne može ući u područje primjene zabrane diskriminacije iz članka 14. Direktive 2006/54. On smatra da bi razdoblje odsutnosti – ako bi ga trebao financirati poslodavac radnice – bilo obuhvaćeno tom zabranom.
69.
Smatram da kvalificiranje davanja dostupnog na temelju nacionalnih sustava ne utječe na primjenjivost pravila kojima je uređen teret dokazivanja u članku 19. Direktive 2006/54. Ako bi trebalo napraviti razliku prema tome je li odsutnost financirana od strane poslodavca ili državnog sustava socijalne sigurnosti, područje primjene Direktive 2006/54 razlikovalo bi se ovisno o mehanizmima u raznim državama članicama ( 57 ). Takav ishod ne bi bio u skladu sa zahtjevima ujednačenog tumačenja prava Unije. Iz tog bi ga se razloga trebalo odbiti ( 58 ). U okolnostima kao što su one o kojima je riječ u glavnom postupku sud koji je uputio zahtjev mora ocijeniti činjenice i primijeniti relevantne odredbe Direktive 2006/54 ( 59 ).
70.
Stoga zaključujem da na prvo pitanje treba odgovoriti na način da kada se obavlja procjenu iz članka 4. stavka 1. Direktive 92/85, treba ispitati pojedinačnu situaciju radnice koja doji kako bi se utvrdilo postoji li u skladu s tom odredbom, Prilogom I. i smjernicama utvrđenima u članku 3. stavku 1. te direktive opasnost za njezinu sigurnost i zdravlje ili sigurnost i zdravlje djeteta. Propust da se ispravno obavi takvu procjenu predstavlja nepovoljniji tretman dotične radnice i diskriminaciju u svrhu članka 2. stavka 2. točke (c) Direktive 2006/54. Takav tretman predstavlja diskriminaciju na temelju spola u smislu članka 19. stavka 4. točke (a) Direktive 2006/54 i stoga ulazi u područje primjene pravila koja su utvrđena u članku 19. stavku 1. te direktive i kojima se teret dokazivanja prebacuje na tuženika. Sud koji je uputio zahtjev mora provjeriti proizlazi li diskriminatoran tretman iz činjenica u sporu koji se pred njim vodi. Ako je u okviru nacionalnog postupka potrebno da taj sud utvrdi je li u skladu s člankom 5. Direktive 92/85 trebalo poduzeti daljnje radnje (i ako jest, koje) radi zaštite sigurnosti i zdravlja dotične radnice, odredbe članka 19. Direktive 2006/54 primjenjuju se na takvu procjenu.
Drugo, treće i četvrto pitanje
Dopuštenost
71.
Drugo do četvrtog pitanja temelji se na pretpostavci da je odgovor na prvo pitanje potvrdan. Sud koji je uputio zahtjev nastoji u bitnome saznati kako se u takvim slučajevima primjenjuju pravila kojima se prebacuje teret dokazivanja.
72.
Španjolska tvrdi da su drugo, treće i četvrto pitanje nedopuštena jer sud koji je uputio zahtjev u stvari traži savjet u vezi s ocjenom činjenica u predmetu E. Otero Ramos.
73.
Ne slažem se s time.
74.
Doduše, na nacionalnom je sudu, a ne na ovom Sudu, da utvrdi predstavljaju li okolnosti u predmetu E. Otero Ramos diskriminaciju u svrhu Direktive 2006/54. Međutim, drugim do četvrtim pitanjem sud koji je uputio zahtjev ne traži od Suda provođenje takve ocjene. Umjesto toga, on traži smjernice za tumačenje članka 19. te direktive kako bi relevantna pravna pravila mogao ispravno primijeniti na dokaze kojima raspolaže.
75.
Stoga su drugo, treće i četvrto pitanje dopuštena.
Drugo pitanje
76.
Drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita je li izvješće nadređenog u hijerarhiji E. Otero Ramos (ravnatelj bolničkog odjela za hitnu medicinu), koje je podneseno u potporu njezinu zahtjevu, dostatno da se utvrdi pretpostavku o postojanju diskriminacije ( 60 ).
77.
INSS i Španjolska tvrde da je izvješće nadređenog u hijerarhiji nebitno. Kao prvo, oni smatraju da će nadređeni u hijerarhiji automatski imati predrasuda u korist radnice koja nastoji ishoditi predmetno davanje. Kao drugo, oni ističu da izvješće nije sastavio specijalist medicine rada.
78.
Nijedan argument ne smatram uvjerljivim.
79.
Relevantnost i važnost koju treba pridodati izvješću nadređenog u hijerarhiji stvar je suda koji odlučuje u predmetu. Međutim, ima li nadređeni u hijerarhiji predrasuda u korist (ili protiv) određene radnice može se utvrditi samo ako su relevantni dokazi podneseni u tom smislu. Iz statusa nadređenog i postojanja hijerarhijskog radnog odnosa s dotičnom osobom ne može se zaključiti da posebne predrasude postoje. U odnosu na drugi dio, iako nadređeni u hijerarhiji nije specijalist medicine rada, izvješće je ipak sastavio liječnik koji ima neposredno saznanje o pojedinačnoj situaciji tužiteljice i njezinu radnom mjestu. Nadređeni u hijerarhiji može dati relevantne dokaze o tužiteljičnim dužnostima te općim i posebnim opasnostima kojima ona može biti izložena.
80.
Sud koji je uputio zahtjev trebao bi to izvješće razmotriti s obzirom na smjernice navedene u članku 3. stavku 1. Direktive 92/85. Biološke i fizičke opasnosti navedene u izvještaju nadređenog u hijerarhiji navedene su i u smjernicama ( 61 ). Iako je u konačnici na tom sudu da u skladu s nacionalnim postupovnim pravilima utvrdi konkretnu vrijednost izvješća nadređenog u hijerarhiji, ispravu te vrste ne treba odmah zanemariti na temelju pretpostavke da je njezin sadržaj sporan zbog predrasuda i nedostatka stručnosti.
81.
Stoga bi kod utvrđivanja jesu li zahtjevi iz članka 4. stavka 1. Direktive 92/85 bili ispunjeni u ovom predmetu sud koji je uputio zahtjev trebao ispitati izvješće nadređenog u hijerarhiji u vezi s radnim mjestom dotične radnice. Na tom je sudu da utvrdi pruža li to izvješće informacije o pojedinačnoj situaciji radnice koju bi trebalo uzeti u obzir u njegovoj ocjeni.
Treće pitanje
82.
Trećim pitanjem nastoji se utvrditi dokazuje li, bez mogućnosti pobijanja, izjava poslodavca da je radno mjesto razvrstano kao „neopasno”, u vezi s tvrdnjom da je dotična radnica radno „sposobna”, da nije prekršeno načelo jednakog postupanja u smislu članka 19. Direktive 2006/54.
83.
U svojoj odluci kojom se upućuje prethodno pitanje sud koji je uputio prethodno pitanje navodi da određene odluke španjolskih sudova pokazuju da se „postupno uvodi strogi kriterij u pogledu ocjene dokaza u vezi s postojanjem relevantne opasnosti u svrhu dodjele doplatka”.
84.
Znači li takav pristup zapravo da se u takvim slučajevima primjenjuje neoboriva pretpostavka tako da nikakvo pobijanje ne može (u praksi) uspjeti, pitanje je nacionalnog prava koje sud koji je uputio zahtjev mora provjeriti.
85.
Ako bi to bilo tako, takav ishod prema mojem mišljenju nije u skladu s člankom 19. stavkom 1. Direktive 2006/54 ( 62 ). Kao prvo, on je u suprotnosti s ciljem osiguravanja učinkovite provedbe načela jednakog postupanja. Kao drugo, on je u suprotnosti s člankom 23. Povelje jer se njime posebno ranjivu skupinu žena, to jest onih koje ulaze u područje primjene Direktive 92/85, ne štiti od nepovoljnog tretmana na temelju spola. Kao treće, teško je zamisliti da bi takav pristup mogao biti proporcionalan način za ocjenu dokaza u takvim slučajevima. Kao četvrto, ciljeve Direktive 2006/54 mogu ugroziti nacionalna pravila kojima se osobi, koja se smatra oštećenom uslijed propusta da se primijeni načelo jednakog postupanja, prekomjerno otežava da pobija takve odluke ( 63 ). Upravo bi neoboriva pretpostavka u korist tuženika bila takvo pravilo.
86.
Stoga zaključujem da su nespojiva s člankom 19. Direktive 2006/54 ona pravila nacionalnog prava kojima se prekomjerno otežava osobi, koja se smatra oštećenom uslijed povrede načela jednakog postupanja, da pobija to stajalište. Na nacionalnom je sudu da provjeri je li to tako.
Četvrto pitanje
87.
Četvrto pitanje temelji se na pretpostavci da je ispravno obavljena ocjena na temelju članka 4. stavka 1. Direktive 92/85 mogla ukazati na opasnost za majku koja doji i da je stoga potrebno razmotriti koje je radnje trebalo poduzeti radi zaštite njezine sigurnosti i zdravlja na temelju članka 5.
88.
Ta se pretpostavka ne odražava u onome kako je sud koji je uputio zahtjev opisao činjenično stanje u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje. Međutim, sud koji je uputio zahtjev nije naveo da je takvo pitanje izvan okvira glavnog postupka ( 64 ). Stoga ću odgovor na četvrto pitanje predložiti kako bi se sudu koji je uputio zahtjev pružilo sve elemente potrebne za rješavanje spora koji se pred njim vodi.
89.
Teret dokazivanja bio bi na tuženiku ako sud koji je uputio zahtjev zaključi da je postojala opasnost za E. Otero Ramos i da postane potrebno da se u okviru tog postupka utvrdi koje je daljnje radnje trebalo poduzeti u svrhu članka 5. Direktive 92/85. E. Otero Ramos bi i dalje bila „oštećena” osoba u svrhu članka 19. stavka 1. Direktive 2006/54 jer se smatralo da nema pravo na dopust i na doplatak koji se isplaćuje radnicama koje doje tijekom razdoblja odsutnosti s posla.
90.
Ako rezultati procjene obavljene u skladu s člankom 4. Direktive 92/85 „ukazuju na postojanje opasnosti za sigurnost i zdravlje ili posljedice na trudnoću ili dojenje radnica u smislu članka 2.”, članak 5. stavci 1. i 2. te direktive predviđaju da je poslodavac dužan privremeno promijeniti radne uvjete i/ili radno vrijeme, ili, ako je to tehnički i/ili objektivno neizvedivo, ili se ne može zahtijevati iz dokazano opravdanih razloga, premjestiti dotičnu radnicu na drugo radno mjesto da se izbjegne izlaganje te radnice takvim opasnostima. Člankom 5. stavkom 3. predviđeno je da se, samo ako takav premještaj također nije izvediv, radnici dodjeljuje dopust u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili nacionalnom praksom za cijelo razdoblje potrebno da se zaštite njezina sigurnost i zdravlje ( 65 ).
91.
Ako ocjena daljnjih radnji u skladu s člankom 5. Direktive 92/85 predstavlja dio glavnog postupka, teret dokazivanja na temelju članka 19. stavka 1. Direktive 2006/54 i dalje je na tuženiku.
Zaključak
92.
S obzirom na sva prethodna razmatranja, smatram da Sud treba na pitanja koja je uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Španjolska) odgovoriti na sljedeći način:
1.
U svrhu članka 4. stavka 1. Direktive Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje, kada se obavlja procjenu treba ispitati pojedinačnu situaciju radnice koja doji kako bi se utvrdilo postoji li u skladu s tom odredbom, Prilogom I. i smjernicama utvrđenima u članku 3. stavku 1. te direktive opasnost za njezinu sigurnost i zdravlje ili sigurnost i zdravlje djeteta. Propust da se ispravno obavi takvu procjenu predstavlja nepovoljniji tretman dotične radnice i diskriminaciju u svrhu članka 2. stavka 2. točke (c) Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada. Takav tretman predstavlja diskriminaciju na temelju spola u smislu članka 19. stavka 4. točke (a) Direktive 2006/54 i stoga ulazi u područje primjene pravila utvrđenih u članku 19. stavku 1. te direktive i kojima se teret dokazivanja prebacuje na tuženika.
–
Sud koji je uputio zahtjev mora provjeriti proizlazi li diskriminatoran tretman iz činjenica u sporu koji se pred njim vodi.
–
Ako je u okviru nacionalnog postupka potrebno da taj sud utvrdi je li u skladu s člankom 5. Direktive 92/85 trebalo poduzeti daljnje radnje (i ako jest, koje) radi zaštite sigurnosti i zdravlja dotične radnice, odredbe članka 19. Direktive 2006/54 primjenjuju se na takvu procjenu.
2.
Radi utvrđivanja jesu li zahtjevi iz članka 4. stavka 1. Direktive 92/85 bili ispunjeni u ovom predmetu, sud koji je uputio zahtjev trebao bi ispitati izvješće nadređenog u hijerarhiji u vezi s radnim mjestom dotične radnice. Na tom je sudu da utvrdi pruža li to izvješće informacije o pojedinačnoj situaciji radnice koju bi trebalo uzeti u obzir u njegovoj ocjeni.
3.
Nisu spojiva s člankom 19. Direktive 2006/54 ona pravila nacionalnog prava kojima se prekomjerno otežava osobi koja se smatra oštećenom uslijed povrede načela jednakog postupanja da pobija to stajalište. Na nacionalnom je sudu da provjeri je li to tako.
4.
Ako je ocjena daljnjih radnji u skladu s člankom 5. Direktive 92/85 dio glavnog postupka, teret dokazivanja na temelju članka 19. stavka 1. Direktive 2006/54 i dalje ostaje na tuženiku.
( 1 ) Izvorni jezik: engleski
( 2 ) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. (SL 2006., L 204, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 246.).
( 3 ) Direktiva Vijeća (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL 1992., L 348, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 73.).
( 4 ) SL 2010., C 83, str. 389., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 104. (u daljnjem tekstu: Povelja).
( 5 ) Direktiva Vijeća od 12. lipnja 1989. (SL 1989., L 183, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 50.).
( 6 ) Članak 3. točka (d).
( 7 ) Članak 15
( 8 ) Članak 16. stavak 1.
( 9 ) Vidjeti prvu uvodnu izjavu.
( 10 ) Vidjeti sedmu i osmu uvodnu izjavu.
( 11 ) Vidjeti devetu uvodnu izjavu.
( 12 ) Vidjeti desetu uvodnu izjavu.
( 13 ) Vidjeti desetu i jedanaestu uvodnu izjavu.
( 14 ) Vidjeti dvanaestu uvodnu izjavu.
( 15 ) U ovom ću mišljenju koristiti izraz „majka dojilja”.
( 16 ) Komunikacija Komisije o Smjernicama o procjeni kemijskih, fizičkih i bioloških sredstava i industrijskih procesa koji se smatraju opasnima za sigurnost i zdravlje trudnih radnica i radnica koje su nedavno rodile ili doje [COM(2000) 466 final/2] (u daljnjem tekstu: smjernice).
( 17 ) Popis uključuje fizička, biološka i kemijska sredstva. Podroban opis ovih sredstava nalazi se u tablici koja obuhvaća dio smjernica navedenih u članku 3. stavku 1. U određenim slučajevima navedena na popisu su sredstva obuhvaćena posebnim zakonodavstvom Unije. Na primjer, biološka sredstva navedena u točki A. stavku 2. Priloga I. Direktivi 92/85 popisana su u Direktivi 2000/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem biološkim agensima na radu (sedma pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL 2000., L 262, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 6., str. 71.). Na temelju te direktive, biološka sredstva razvrstana su u četiri skupine s obzirom na razinu rizika od zaraze. Skupina 1. označava najniži rizik (za koji nije vjerojatno da će uzrokovati bolest kod ljudi) dok skupina 4. znači najviši rizik (uzrokuje tešku bolest kod ljudi i predstavlja ozbiljnu opasnost za radnike) (vidi članak 2. Direktive 2000/54).
( 18 ) Direktiva od 15. prosinca 1997. o teretu dokaza kod diskriminacije na temelju spola (SL 1998., L 14., str. 6.). Direktivom 2006/54 stavljeno je izvan snage i zamijenjeno nekoliko direktiva o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama, uključujući Direktivu 97/80.
( 19 ) Vidjeti uvodnu izjavu 1.
( 20 ) Vidjeti uvodnu izjavu 23.
( 21 ) Vidjeti uvodnu izjavu 24.
( 22 ) Vidjeti uvodnu izjavu 25.
( 23 ) Vidjeti uvodnu izjavu 30.
( 24 ) Vidjeti gornje točke 18. do 22.
( 25 ) Za izjavu koju je dao direktor ljudskih resursa u bolnici zajedno s izvješćem liječnika u odjelu preventivne medicine koristit ću izraz „bolnička procjena”.
( 26 ) Za ovo dvodnevno razdoblje koristit ću izraz „mjerodavno razdoblje”.
( 27 ) Dok se glavni dio teksta zahtjeva za prethodnu odluku poziva na Juzgado No 2 u Santiagu de Compostela, njegov uvodni dio odnosi se žalbu pred sudom koji je uputio zahtjev koja potječe od suda u Coruñi. Iz nacionalnog spisa dostavljenog Sudu zajedno sa zahtjevom za prethodnu odluku proizlazi da je potonje točno.
( 28 ) Vidjeti također prvu uvodnu izjavu i članak 1. Direktive 92/85 kao i presudu od 18. ožujka 2014., D. (C‑167/12, EU:C:2014:169, t. 29. i 30. i navedena sudska praksa).
( 29 ) Vidjeti gornju točku 3.
( 30 ) Vidjeti sedmu i osmu uvodnu izjavu Direktive 92/85.
( 31 ) Vidjeti devetu uvodnu izjavu Direktive 92/85.
( 32 ) Vidjeti, na primjer, presude od 13. veljače 2014., TSN i YTN (C‑512/11 i C‑513/11, EU:C:2014:73, t. 32. i navedena sudska praksa), i od 11. rujna 2014., B. (C‑394/13, EU:C:2014:2199, t. 21. i navedena sudska praksa).
( 33 ) Vidjeti, na primjer, presude od 13. veljače 2014., TSN i YTN (C‑512/11 i C‑513/11, EU:C:2014:73, t. 33. i navedena sudska praksa), i od 19. rujna 2013., Betriu Montull (C‑5/12, EU:C:2013:571, t. 40. i 41.).
( 34 ) U vezi s bolničkom procjenom vidjeti gornje točke 25. i 26.; u vezi s drugim dokazima koji očito proturječe ovoj procjeni, vidjeti gornju točku 27.
( 35 ) Vidjeti jedanaestu uvodnu izjavu Direktive 92/85 i presudu od 1. srpnja 2010., Parviainen (C‑471/08, EU:C:2010:391, t. 31.).
( 36 ) Presuda od 1. srpnja 2010., Parviainen (C‑471/08, EU:C:2010:391, t. 31. i 32. i navedena sudska praksa).
( 37 ) Vidjeti prvu i drugu alineju članka 4. stavka 1. Direktive 92/85, i dalje jedanaestu uvodnu izjavu te direktive.
( 38 ) Vidjeti str. 6. smjernica.
( 39 ) Vidjeti str. 8. smjernica. Ovdje smjernice upućuju nazad na Komisijin dokument naslovljen „Smjernice o procjeni opasnosti na radnom mjestu” (ISBN 97‑727-4278‑9) koje su opisane kao „savršena osnova za pripremu smjernica navedenih u članku 3. stavku 1. [Direktive 92/85]”.
( 40 ) Vidjeti „Posebnosti koje treba naglasiti” na str. 8. i 9. smjernica.
( 41 ) Vidjeti str. 12. smjernica gdje se unakrsno upućuje i na Direktivu Vijeća 89/654/EEZ od 30. studenoga 1989. o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima na gradilištima (prva pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL 1989., L 393, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 44.).
( 42 ) Prvi unos u toj tablici odnosi se na „psihički i fizički zamor i radno vrijeme”, navodi da „neke trudnice i žene koje doje možda nisu u stanju raditi u nepravilnim ili kasnim smjenama ili po noći” te utvrđuje posebne opasnosti koje proizlaze iz obavljanja takvog rada i utječu, među ostalim, na mogućnost nove majke da doji.
( 43 ) Prvi unos u tom odjeljku tablice upućuje na „sva biološka sredstva u skupinama 2., 3 i 4. [među skupinama određenim na temelju Direktive Vijeća 90/679/EEZ od 26. studenoga 1990. o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem biološkim agensima na radu (sedma pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL 1990., L 375, str.1.)] i utvrđuje opasnosti od, među ostalim, hepatitisa i HIV‑a za dijete koje se doji.
( 44 ) Prvi unos u tom odjeljku tablice upućuje na „ručno premještanje tereta” te utvrđuje moguće opasnosti, među ostalim, za žene koje su nedavno rodile ili doje.
( 45 ) Kod obavljanja procjene postojanja opasnosti poslodavci bi trebali biti svjesni okolnosti da je potrebno napraviti razliku među opasnostima za trudnice, radnice koje su nedavno rodile ili koje doje: vidjeti na primjer str. 12. smjernica.
( 46 ) Vidjeti jedanaestu i dvanaestu uvodnu izjavu Direktive 92/85.
( 47 ) Virus hepatitisa tipa B i D (i nepoznati tipovi) razvrstani su u Direktivi 2000/54 kao „opasnosti skupine 3”, što znači da sredstvo može uzrokovati tešku bolest kod ljudi i da predstavlja ozbiljnu opasnost za radnike.
( 48 ) Presuda od 1. srpnja 2010., Parviainen (C‑471/08, EU:C:2010:391, t. 40. i navedena sudska praksa).
( 49 ) Presuda od 30. rujna 2010., Roca Álvarez (C‑104/09, EU:C:2010:561, t. 27. i navedena sudska praksa).
( 50 ) Samo žena koja je nedavno rodila proizvodi mlijeko potrebno za dojenje djeteta.
( 51 ) Vidjeti također uvodnu izjavu 23. Direktive 2006/54.
( 52 ) Vidjeti gornju točku 57.
( 53 ) Presuda od 21. srpnja 2011., Kelly (C‑104/10, EU:C:2011:506, t. 29.).
( 54 ) Vidjeti gornju točku 27.
( 55 ) Uvodna izjava 30. Direktive 2006/54.
( 56 ) Presuda od 11. studenoga 2010., Danosa (C‑232/09, EU:C:2010:674, t. 68.).
( 57 ) Mehanizmi za provedbu članka 11. Direktive 92/85 doista se razlikuju među raznim državama članicama. Vidjeti, na primjer, Izvješće Komisije o prenošenju [Direktive 92/85] od 19. listopada 1992. o uvođenju poticajnih mjera za poboljšanja u području sigurnosti i zaštite zdravlja na radu za trudne radnice te radnice koje su nedavno rodile ili doje, COM(1999) 100 final, str. 15. do 19.
( 58 ) Vidjeti, osim toga, uvodnu izjavu 25. Direktive 2006/54.
( 59 ) Vidjeti u tom smislu presudu od 11. studenoga 2010., Danosa (C‑232/09, EU:C:2010:674, t. 72.).
( 60 ) Vidjeti gornju točku 27.
( 61 ) Vidjeti gornje točke 43. do 47., i procjenu općih opasnosti i povezanih situacija te procjenu posebnih opasnosti u tablicama koje su priložene smjernicama.
( 62 ) Vidjeti, osim toga, uvodnu izjavu 30. Direktive 2006/54.
( 63 ) Vidjeti, na primjer, presudu od 21. srpnja 2011., Kelly (C‑104/10, EU:C:2011:506, t. 30. do 35.).
( 64 ) Vidjeti gornje točke 25. i 26.
( 65 ) Presuda od 1. srpnja 2010., Gassmayr (C‑194/08, EU:C:2010:386, t. 35. i 36.).
Full & Egal Universal Law Academy