MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
MANUELA CAMPOSA SÁNCHEZ‑BORDONE
od 3. svibnja 2017. ( 1 )
Predmet C‑701/15
Malpensa Logistica Europa S.p.A
protiv
SEA - Società Esercizi Aeroportuali S.p.A,
uz sudjelovanje:
Beta‑Trans S.p.A
(zahtjev za prethodnu odluku koji je sastavio Tribunale Amministrativo Regionale per la Lombardia (regionalni upravni sud u Lombardiji (Italija))
„Ugovori o javnoj nabavi – Prijevoz – Iskorištavanje zemljopisnog područja u svrhu pružanja zračnih luka ili druge terminalne opreme prijevoznicima u zračnom prometu – Direktiva 2004/17/EZ i Direktiva 96/67/EZ – Nacionalni propis koji ne predviđa postupak javne nabave za dodjelu prostora u zračnim lukama”
1.
Povod za nastanak spora koji je predmet ovog zahtjeva za prethodnu odluku odnosi su između upravljačkog tijela zračne luke Milano‑Malpensa ( 2 ) i dvaju poduzeća koja ondje pružaju zemaljske usluge. Jedno od njih (Malpensa Logistica Europa S.p.A.; u daljnjem tekstu: Malpensa Logistica) pobija odluku SEA‑e koja je drugom poduzeću (Beta‑Trans S.p.A.; u daljnjem tekstu: Beta‑Trans) izravno, bez prethodno provedenog postupka javne nabave, dodijelila pravo na privremenu uporabu objekata zračne luke.
2.
Tribunale Amministrativo Regionale per la Lombardia (regionalni upravni sud u Lombardiji, Italija) o pobijanju treba odlučiti na temelju nacionalnih propisa koji uređuju sklapanje ugovora o javnoj nabavi, koji se, prema njegovu mišljenju, razlikuju od onih koji uređuju zemaljske usluge. Budući da oba propisa predstavljaju prijenos Direktive 2004/17/EZ ( 3 ) odnosno Direktive 96/67/EZ ( 4 ), sud koji je uputio zahtjev od Suda zahtijeva tumačenje prava Unije kako bi se razjasnilo je li dodjeli prostora u korist Beta‑Transa trebao prethoditi postupak odabira na koji se primjenjuju pravila o javnoj nabavi.
I. Pravni okvir
A. Pravo Unij e
1. Direktiva 2004/17
3.
Članak 1. („Definicije”) utvrđuje sljedeće:
„1.
Za potrebe ove Direktive primjenjuju se definicije navedene u ovom članku.
2.
(a)
‚Ugovori o nabavi robe, ugovori o radovima i ugovori [o] uslugama’ znači naplatni ugovori sklopljeni u pisanom obliku između jednog ili više naručitelja iz članka 2. stavka 2. i jednog ili više izvoditelja radova, dobavljača ili pružatelja usluge.
[…]
(d)
‚Ugovori o uslugama’ znači ugovori koji nisu ugovori o radovima ili o nabavi robe, a čiji je predmet pružanje usluga iz Priloga XVII.
[…]
3.
[…]
(b)
‚Koncesija za usluge’ znači ugovor istoga tipa kao i ugovor o uslugama, a razlikuje se samo u činjenici da se naknada za pružanje usluga sastoji ili samo od prava na iskorištavanje usluga, ili od tog prava zajedno s plaćanjem.”
4.
Članak 2. („Naručitelji”) stavak 2. utvrđuje sljedeće:
„Ova se Direktiva primjenjuje na naručitelje:
(a)
koji su javni naručitelji ili javna poduzeća i koja obavljaju jednu od djelatnosti navedenih u člancima od 3. do 7.;
[…]”.
5.
Članak 7., pod naslovom „Traženje ili vađenje nafte, plina, ugljena ili drugih krutih goriva, kao i luke i zračne luke”, utvrđuje sljedeće:
„Ova se Direktiva primjenjuje na djelatnosti koje se odnose na iskorištavanje zemljopisnog područja u svrhu:
[…]
(b)
pružanja zračnih luka […] ili druge terminalne opreme prijevoznicima u zračnom […] prometu.”
6.
Članak 18. („Koncesije za radov[e] i usluge”) glasi kako slijedi:
„Ova se Direktiva ne primjenjuje na koncesije za radove i usluge koje dodjeljuju naručitelji koji obavljaju jednu ili više djelatnosti iz članaka od 3. do 7. ako se te koncesije dodjeljuju za obavljanje tih djelatnosti.”
2. Direktiva 96/67
7.
Uvodne izjave 5., 6., 7., 11., 14., 16. i 25. Direktive 96/67 predviđaju sljedeće:
„(5)
Otvaranje pristupa tržištu zemaljskih usluga trebalo bi pomoći smanjenju operativnih troškova zrakoplovnih tvrtki i poboljšanju kvalitete usluga koje se pružaju korisnicima zračnih luka.
(6)
U svjetlu načela supsidijarnosti bitno je da do pristupa na tržište zemaljskih usluga dođe u okviru Zajednice, istodobno dopuštajući državama članicama mogućnost da uzmu u obzir specifičnu narav tog sektora.
(7)
U svojem priopćenju iz lipnja 1994., naslovljenom ‚Put naprijed civilnog zrakoplovstva u Europi’ Komisija je naznačila svoju namjeru da do kraja 1994. godine poduzme inicijativu s ciljem postizanja pristupa tržištu zemaljskih usluga u zračnim lukama Zajednice; budući da je Vijeće u svojoj rezoluciji od 24. listopada 1994. o situaciji u europskom civilnom zrakoplovstvu […] potvrdilo potrebu da se pri otvaranju tržišta uzmu u obzir imperativi vezani uz situaciju u zračnim lukama.
[…]
(11)
Za određene kategorije zemaljskih usluga pristup na tržište i samostalno pružanje usluga mogu naići na ograničenja u pogledu sigurnosti, kapaciteta i raspoloživog prostora; budući da je stoga potrebno moći ograničiti broj ovlaštenih pružatelja takvih kategorija zemaljskih usluga; budući da bi također trebalo omogućiti ograničenje samostalnog pružanje usluga; budući da u tom slučaju kriteriji ograničenja moraju biti relevantni, objektivni, transparentni i nediskriminirajući.
[…]
(14)
U nekim slučajevima te zapreke mogu biti takve da mogu opravdati ograničenja pristupa na tržište ili samostalnog obavljanja usluga u onoj mjeri u kojoj su ta ograničenja relevantna, objektivna, transparentna i nediskriminirajuća.
[…]
(16)
Kako bi se održala djelotvorna i pravedna konkurencija uz ograničen broj pružatelja zemaljskih usluga, potonji moraju biti izabrani u transparentnom i nepristranom postupku; budući da je korisnike zračnih luka potrebno konzultirati kada se radi o odabiru pružatelja zemaljskih usluga, jer su oni uvelike zainteresirani za kvalitetu i cijenu zemaljskih usluga koje traže.
[…]
(25)
Pristup objektima zračne luke mora biti zajamčen ovlaštenim pružateljima zemaljskih usluga i korisnicima ovlaštenim za samostalno obavljanje usluga u opsegu koji im je potreban za korištenje njihovih prava i koji im dopušta pravedno i istinsko tržišno natjecanje; budući da ipak mora biti moguće da se za takav pristup naplaćuje određena naknada.”
8.
Članak 2. („Definicije”) utvrđuje sljedeće:
„Za potrebe ove Direktive:
[…]
(c)
‚upravljačko tijelo zračne luke’ znači tijelo koje, pored drugih aktivnosti ili ne, prema nacionalnom zakonu ili propisima ima za cilj rukovođenje i upravljanje infrastrukturom zračne luke, te koordinaciju i nadzor djelatnosti različitih operatora u dotičnoj zračnoj luci ili sustavu zračnih luka;
[…]
(e)
‚zemaljske usluge’ znači usluge koje se pružaju korisnicima zračne luke u zračnim lukama opisanim u Prilogu;
[…]
(g)
‚pružatelj zemaljskih usluga’ znači svaka fizička ili pravna osob[a] koja trećim osobama pruža jednu ili više kategorija zemaljskih usluga.”
9.
Članak 6. („Zemaljske usluge za treće osobe”) stavci 1. i 2. predviđaju sljedeće:
„1. Države članice poduzimaju potrebne mjere […] kako bi osigurale slobodan pristup pružateljima zemaljskih usluga na tržište pružanja zemaljskih usluga trećim osobama.
[…]
2. Države članice mogu ograničiti broj [ovlaštenih dobavljača] […].”
10.
Članak 9. („Izuzeća”) stavak 1. utvrđuje:
„Ako u nekoj zračnoj luci posebna ograničenja raspoloživog prostora ili kapaciteta, koja posebno proizlaze iz zagušenosti i stupnja iskorištenosti prostora, onemoguće otvaranje tržišta i/ili izvedivost samostalnog obavljanja usluga u opsegu predviđenom ovom Direktivom, dotična država članica može:
(a)
ograničiti broj pružatelja […] zemaljskih usluga […]”.
11.
Članak 11. („Odabir pružatelja usluga”) stavak 1. točka (b) utvrđuje:
„Države članice poduzimaju potrebne mjere za organizaciju postupka odabira ponuđača ovlaštenih za pružanje zemaljskih usluga u zračnoj luci u kojoj je njihov broj ograničen u slučajevima predviđenim u članku 6. stavku 2. ili u članku 9. Taj postupak mora biti u skladu sa sljedećim načelima:
[…]
(b)
Poziv na podnošenje ponuda mora biti objavljen u Službenom listu Europskih zajednica, kako bi se na njega mogli javiti svi zainteresirani pružatelji zemaljskih usluga.
[…]”.
12.
Članak 16. („Pristup objektima”) utvrđuje:
[…]
„2. Prostor raspoloživ za pružanje zemaljskih usluga u zračnoj luci mora biti podijeljen između različitih pružatelja zemaljskih usluga […], uključujući i novopridošlice na tom području, na način potreban za ostvarenje njihovih prava, te da im se omogući pošteno i djelotvorno natjecanje, a na temelju relevantnih, objektivnih, transparentnih i nediskriminirajućih pravila i kriterija.
3. Ako se za pristup objektima zračne luke naplaćuje naknada, ona se utvrđuje u skladu s relevantnim, objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima.”
B. Talijansko pravo
1. Zakonodavna uredba br. 163/2006 ( 5 )
13.
Članak 213. („Luke i zračne luke”) utvrđuje sljedeće:
„Odredbe iz ovog dijela odnose se na djelatnosti povezane s iskorištavanjem zemljopisnog prostora u svrhu pružanja zračnih luka i morskih ili riječnih luka, ili druge terminalne opreme prijevoznicima u zračnom, pomorskom ili riječnom prometu”.
2. Zakonodavna uredba br. 18/1999 ( 6 )
14.
Članak 4. stavak 1. načelno predviđa slobodan pristup pružateljima na tržište zemaljskih usluga, samo uz uvjete iz članka 13.
15.
Članak 4. stavak 2. predviđa mogućnost ograničenja slobodnog pristupa „zbog opravdanih razloga u pogledu sigurnosti, kapaciteta ili raspoloživog prostora u zračnoj luci”.
16.
Članak 12. stavak 1. utvrđuje pretpostavke izuzeća slobodnom pristupu, koja treba razumjeti kao „posebna ograničenja raspoloživog prostora ili kapaciteta, koja posebno proizlaze iz zagušenosti i stupnja iskorištenosti prostora, uz prethodno navođenje upravljačkog tijela”.
17.
Članak 11. nalaže obvezu prethodnog provođenja postupka javne nabave „za odabir pružatelja za kategorije zemaljskih usluga čiji pristup podliježe ograničenjima ili izuzećima”.
II. Postupak pred Sudom
18.
Tajništvo Suda zaprimilo je 31. prosinca 2015. odluku kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku.
19.
Pisana očitovanja podnijeli su Malpensa Logistica, Beta‑Trans, SEA i Europska komisija.
20.
Rasprava, na kojoj su Malpensa Logistica i Beta‑Trans odbili prisustvovati, održana je 25. svibnja 2016. S druge pak strane, prisustvovali su SEA i Europska komisija.
III. Činjenice u sporu i prethodno pitanje
21.
SEA je, kao upravljačko tijelo zračne luke Milano‑Malpensa, Beta‑Transu u toj zračnoj luci dodijelio hangar veličine od oko 1000 metara kvadratnih u svrhu pružanja zemaljskih usluga.
22.
Iz pisanih očitovanja i podataka iznesenih na raspravi proizlazi da je, prije nego što je hangar dodijeljen Beta‑Transu, proveden natječajni postupak za dodjelu određenih prostora u zračnoj luci pružateljima zemaljskih usluga. U tom su natječaju sudjelovali Beta‑Trans i Malpensa Logistica, pri čemu su oba subjekta ovlaštena za obavljanje djelatnosti prihvata (handling) u toj zračnoj luci, a odabran je prvi ponuditelj.
23.
Budući da Beta‑Trans nije mogao raspolagati dodijeljenim prostorom, koji još nije bio odgovarajuće pripremljen jer su se u njemu tek trebali provesti radovi opremanja, SEA mu je dopustio privremenu uporabu hangara veličine 1000 metara kvadratnih kako bi odmah mogao započeti s obavljanjem djelatnosti zemaljskih usluga. Stoga je dodjela tog prostora bila tek privremena dok „konačni prostor” ne postane spreman za uporabu (predviđeno za srpanj 2017.).
24.
Malpensa Logistica je 18. travnja 2015. zatražila poništenje akta o dodjeli hangara Beta‑Transu. Tvrdila je da je i njoj potrebno više prostora, kao i Beta‑Transu, zbog čega bi se prema obama subjektima trebalo postupati jednako, u okviru postupka javne nabave.
25.
Sud koji treba riješiti spor navodi da se, načelno, primjenjuje Zakonodavna uredba br. 163/2006 jer su, u skladu sa sudskom praksom Consiglio di Stato (Državno vijeće, Italija) ( 7 ), koncesije za područje pružanja zemaljskih usluga u zračnim lukama uređene nacionalnim zakonodavstvom u vezi s ugovorima o javnoj nabavi. Tvrdi da dodjela prostorâ spada u materijalno područje primjene zakonodavstva o posebnim sektorima i da stoga zahtijeva pokretanje postupka javne nabave.
26.
Međutim, sud koji je uputio zahtjev suočava se sa situacijom u kojoj drugi nacionalni propis (Zakonodavna uredba br. 18/1999 kojom se uređuju zemaljske usluge u zračnim lukama) predviđa drukčije rješenje u mjeri u kojoj ne nalaže pokretanje postupka javne nabave.
27.
Budući da se dvama talijanskim propisima prenosi Direktiva 2004/17 odnosno Direktiva 96/67, Tribunale Amministrativo Regionale per la Lombardia (regionalni upravni sud u Lombardiji, Italija) smatra da je Sudu potrebno uputiti sljedeće prethodno pitanje:
„Protivi li se članak 7. Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga, koji određuje da se na djelatnosti iskorištavanja zemljopisnog prostora u svrhu pružanja zračnih luka prijevoznicima u zračnom prometu, kako su određene u nacionalnoj sudskoj praksi, navedenoj u točkama 6.4. i 6.5., primjenjuju pravila Zajednice o ugovorima o javnoj nabavi, nacionalnim odredbama poput onih iz članaka 4. i 11. Zakonodavne uredbe br. 18/1999, koje ne predviđaju prethodno provođenje postupka javne nabave za svaku, pa i privremenu, dodjelu tomu namijenjenih prostora?”
IV. Sažetak argumenata stranaka
28.
Malpensa Logistica smatra da je Direktiva 96/67 donesena zbog potrebe otvaranja tržišta zemaljskih usluga, izuzimajući ih od monopolnog utjecaja upraviteljâ zračnih luka u trenutku u kojem bi dodjela prostorâ u zračnim lukama od strane tih upravljačkih subjekta spadala u područje „posebnih sektora” uključenih u regulaciju ugovora o javnoj nabavi.
29.
Naknadno donesena Direktiva 2004/17 uređuje postupke sklapanja ugovora u posebnim sektorima i utvrđuje da se njihova načela primjenjuju na ugovore koji se odnose na pružanje zračnih luka (članak 7.) u svrhu koja je izravno povezana s obavljanjem djelatnosti pružanja opreme zračne luke (članak 20.). Konkretnije, njezin članak 10. obvezuje naručitelje da s gospodarskim subjektima postupaju na jednak i nediskriminirajući način, dok članak 31. propisuje da se ugovori čiji su predmet usluge navedene u Prilogu XVII. A sklapaju u skladu s člancima od 34. do 59.
30.
Zadatak odlučivanja u području sklapanja ugovora u Italiji povjeren je društvima‑nositeljima koncesija u zračnim lukama te su ti ugovori izravno povezani s djelatnošću upravljačkog subjekta. Stoga bi SEA prostore potrebne za iskorištavanje usluga povezanih s upravljanjem u zračnim lukama bila dužna dodijeliti na temelju postupaka iz Direktive 2004/17.
31.
Malpensa Logistica smatra da se taj režim nalazi na ravni koja se razlikuje od one iz Direktive 96/67, čija svrha nije bila samo ukinuti monopol upravljačkih subjekata, nego i uspostaviti jednako postupanje prema svim subjektima koji teže iskorištavanju prostora u zračnim lukama. U skladu s načelima Zajednice, ta se jednakost jamči u okviru postupaka odabira otvorenih tržišnom natjecanju.
32.
Malpensa Logistica smatra da ne postoji proturječje između Direktive 96/67 i Direktive 2004/17, čija se područja primjene razlikuju. Nakon stupanja na snagu Direktive 2004/17 i njezinih pravila za prijenos, pružatelji usluga izravno povezanih s djelatnošću pružanja opreme zračne luke trebaju pristupiti iskorištavanju područja koja im se dodijele u okviru otvorenih i transparentnih postupaka odabira.
33.
U konačnici, Malpensa Logistica smatra nevažnim to što je dodjela o kojoj je riječ tek privremena jer je i ona sâma imala interes za privremenu dodjelu spornog prostora, koja je trebala biti provedena na temelju postupka javne nabave.
34.
Kao prvo, Beta‑Trans ističe da mu je hangar stavljen na raspolaganje jer mu je prethodno, u okviru natječajnog postupka, kao odabranom ponuditelju dodijeljen drugi sličan, još nedovršeni objekt. Sporna dodjela bila je vremenski ograničena do stavljanja na raspolaganje tog objekta.
35.
Beta‑Trans opisuje kontekst poslovnih odnosa između njega, Malpensa Logistice i njezina bivšeg klijenta (Nippon Cargo Airlines) te tvrdi da, iako je Malpensa Logistica raspolagala najvećim dijelom prostora u zračnoj luci, Beta‑Trans je uspio uspostaviti poslovni odnos s Nippon Cargo Airlinesom, što ne bi bilo moguće bez sporne dodjele. Beta‑Trans smatra da postupanje SEA‑e jamči pristup tržištu za nove subjekte, kao i učinkovito i stvarno natjecanje jer trećim osobama omogućava da slobodno odaberu između različitih pružatelja u zračnim lukama. U tu svrhu ističe važnost članka 16. Direktive 96/67 u dijelu u kojem omogućava otvaranje tržišta novim subjektima, kao što je on sâm.
36.
U konačnici, Beta‑Trans se u svojoj analizi usredotočuje na Direktivu 96/67 i na Zakonodavnu uredbu br. 18/1999, kojom je ista prenesena u talijansko pravo, ističući da postoje izuzeća od općeg pravila o slobodnom pristupu (među ostalim, zbog nedostatka prostora), koja mogu opravdati ograničavanje broja pružatelja usluga i njihovo imenovanje u okviru konkurentnih postupaka odabira.
37.
SEA navodi da se Direktiva 2004/17 ne primjenjuje na ovaj predmet, koji se uređuje Direktivom 96/67, u skladu s načelom lex specialis. Tvrdi da su, prilikom donošenja potonje direktive, sektori kao što su zračni promet već bili uređeni Direktivom 90/531/EEZ ( 8 ), koja je zatim zamijenjena Direktivom 2004/17, s bitno jednakim sadržajem u pogledu područja primjene. Stoga je zakonodavac Unije, donošenjem Direktive 96/67, bio svjestan postojanja takvog uređenja u području javne nabave u posebnim sektorima, a unatoč tomu uveo je poseban režim za zemaljske usluge u zračnim lukama.
38.
S druge strane, SEA smatra da Direktiva 2004/17 nužno pretpostavlja ozbiljnost ugovora sklopljenog između naručitelja i ugovaratelja ( 9 ), zbog čega prvi drugome plaća naknadu za pruženu uslugu. Taj element nedostaje u predmetnom slučaju, u kojem ponuditelj drugoj strani plaća pristojbu za raspolaganje javnim prostorom. Stoga Direktiva 2004/17 nije primjenjiva na ovaj spor.
39.
Nadalje, SEA stavlja naglasak na mogućnost predviđenu Direktivom 96/67 da se uspostave ograničenja pristupa pružateljima zemaljskih usluga te da je, u tom slučaju, potrebno pokrenuti javni postupak odabira. Ističe da ta mogućnost nužno ne podrazumijeva potrebu provođenja postupka odabira za dodjelu prostora namijenjenih toj djelatnosti.
40.
Komisija, jednako kao i SEA, smatra da Direktiva 2004/17 nije primjenjiva jer ne postoji zahtijevana ozbiljnost, u skladu s njezinim člankom 1. stavkom 2. točkama (c) i (d), s obzirom na to da javni naručitelj ugovaratelju ne isplaćuje naknadu za njegovo pružanje usluge. Njihov bi odnos ulazio u okvir koncesija za usluge, koje su člankom 18. Direktive 2004/17 isključene iz njezina područja primjene.
41.
Čak i da se prihvati da se na dodjelu prostora u zračnoj luci treba primjenjivati Direktiva 2004/17, ona bi ulazila u kategoriju predviđenu brojem 20 iz Priloga XVII. B, na način da upravljačko tijelo ne bi bilo dužno organizirati postupak javne nabave.
42.
Ukratko, Komisija tvrdi da je polazišna točka Direktiva 96/67 i da samo iz nje proizlazi to da upravljačko tijelo raspoložive prostore raspodjeljuje među različitim pružateljima, na način potreban za ostvarenje njihovih prava, koji omogućava pošteno i djelotvorno natjecanje, a na temelju relevantnih, objektivnih, transparentnih i nediskriminirajućih pravila i kriterija. Na nacionalnom je sudu da u ovom konkretnom slučaju utvrdi jesu li poštovani navedeni kriteriji, uključujući i slučaj neprovedenog postupka javne nabave.
V. Ocjena
43.
Kao uvodnu napomenu, čini mi se prikladnim istaknuti da Sud svojim odgovorom sudu a quo ne može posredovati u raspravi o tumačenju unutarnjih propisa koji bi se, kako navodi taj sud, mogli upotrijebiti „apstraktno” ( 10 ) za rješavanje spora.
44.
Naime, na sudu je koji je uputio zahtjev (i, eventualno, na sudu koji treba preispitati njegovu presudu) da razjasni treba li dati prednost primjeni Zakonodavne uredbe br. 163/2006 (o javnoj nabavi), kao općeg propisa, pred primjenom odredaba Zakonodavne uredbe br. 18/1999 (kojom se uređuju zemaljske usluge u zračnim lukama), kako bi se razjasnilo treba li, u talijanskom pravu i u skladu s talijanskim propisima, dodjeli prostora u zračnim lukama prethoditi postupak javne nabave.
45.
To što obje nacionalne odredbe „proizlaze iz prava Unije”, kao što tvrdi sud koji je uputio zahtjev ( 11 ), talijanskog zakonodavca ne sprječava da provede postupak javne nabave za dodjelu prostora u zračnim lukama, kao što je to ona u ovom predmetu, a koja, kao što ću pokazati u nastavku, nije obuhvaćena Direktivom 2004/17. Ta direktiva svakako zahtijeva da njome predviđena sklapanja ugovora poštuju njezine odredbe, ali ne postoji zapreka da neka država članica, na vlastitu inicijativu, taj isti režim odluči proširiti na druge pravne poslove.
46.
Stoga ću se, ne dovodeći u pitanje nespornu nadležnost talijanskih sudova za utvrđivanje treba li, u skladu s talijanskim pravom, dodjelu prostora u zračnim lukama uvijek izvršiti uz prethodno provođenje javnog natječaja, ograničiti na pružanje smjernica za tumačenje obiju predmetnih direktiva. Nakon što, s aspekta prava Unije, utvrdim onu koju smatram primjenjivom, analizirat ću nazire li se bilo kakva naznaka nesuglasja između nje i talijanskog zakonodavstva.
A. Primjena Direktive 2004/17
47.
Najprije valja razmotriti kvalifikaciju odnosa između upravitelja zračne luke i pružateljâ zemaljskih usluga kako bi se utvrdilo je li riječ o ugovoru o javnoj nabavi usluga ili o koncesiji za usluge s javnom odrednicom. U potonjem slučaju, Direktiva 2004/17 nije primjenjiva u skladu s njezinim člankom 18.
48.
U sudskoj praksi Suda ( 12 ) utvrđene su osnove za razlikovanje obiju kategorija. Iako su se njegove odluke odnosile na tumačenje Direktive 2004/18/EZ ( 13 ), smatram da se mogu primijeniti i na Direktivu 2004/17 s obzirom na usporednost referentnih odredaba u jednoj i drugoj direktivi.
49.
Sud navodi da „iz usporedbe definicija ugovora o javnoj nabavi usluga iz stavka 2. točaka (a) i (d) i stavka 4. članka 1. Direktive 2004/18 [koji odgovaraju članku 1. stavku 2. točkama (a) i (d) i stavku 3. točki (b) Direktive 2004/17] proizlazi da je razlika između ugovora o javnoj nabavi usluga i koncesije za usluge u naknadi za pružanje usluga. Ugovor o javnoj nabavi usluga uključuje protučinidbu koju, iako nije jedina, javni naručitelj izravno plaća pružatelju usluga, dok se u slučaju koncesije za usluge naknada za pružanje usluga sastoji ili samo od prava na iskorištavanje usluga ili od tog prava zajedno s plaćanjem” ( 14 ).
50.
Dodaje da kvalifikacija odnosa kao koncesije za usluge „podrazumijeva da koncesionar preuzima rizik povezan s iskorištavanjem odnosnih usluga i da nepostojanje prijenosa rizika povezanog s pružanjem usluga na pružatelja pokazuje da predmetna transakcija predstavlja ugovor o javnoj nabavi usluga, a ne koncesiju za usluge” ( 15 ).
51.
U okviru zemaljskih usluga, veza između upravitelja zračne luke i subjekta koji te usluge pruža zračnim prijevoznicima sastoji se u prijenosu odgovarajućih zemljišta i objekata zračne luke s upravitelja zračne luke na subjekta. Pružatelj u zamjenu za to stavljanje javnih dobara na raspolaganje upravljačkom subjektu isplaćuje naknadu (obično u obliku pristojbe). On pak prostore koji su mu dodijeljeni iskorištava u svojim trgovinskim odnosima s trećim osobama, odnosno s korisnicima koji su mu dužni plaćati za izvršene usluge ( 16 ). Pružatelj snosi trgovački rizik svojstven djelovanju njegova poduzeća.
52.
Na raspravi je potvrđeno da se u zračnoj luci Milano‑Malpensa primjenjuje upravo ta osnovna shema. Pružatelji zemaljskih usluga SEA‑i, kao upravljačkom tijelu, plaćaju godišnju pristojbu prema kvadraturi objekata kojima se koriste. Ta se naknada naplaćuje kao iznos za uporabu prostora u zračnim lukama i temelji se na članku 16. stavku 3. Direktive 96/67 ( 17 ).
53.
Dodjela objekata zračne luke u korist pružatelja kako bi trećim osobama pružao zemaljske usluge ne može se okvalificirati kao ugovor o javnoj nabavi usluga u smislu članka 1. stavka 2. točaka (a) i (d) Direktive 2004/17, pa stoga odnos iz glavnog postupka ne bi bio obuhvaćen područjem primjene te direktive.
54.
U konačnici, kao što navodi Komisija, kad bi se prihvatilo da se na dodjelu te vrste objekata, koji omogućavaju pružanje zemaljskih usluga, primjenjuju odredbe Direktive 2004/17, ona bi bila uključena u prateće i pomoćne usluge prijevoza (kategorija br. 20 iz Priloga XVII. B Direktive 2004/17). Međutim, članak 32. te Direktive 2004/17 utvrđuje da se na ugovore čiji su predmet ta kategorija usluga „primjenjuju […] samo članci 34. i 43.” (tehničke specifikacije odnosno obavijesti o sklopljenim ugovorima), tj. ne preostala opća pravila.
B. Eventualna istodobna primjena Direktive 2004/17 i Direktive 96/67
55.
Kad bi, u teoriji, dodjela prostora u zračnim lukama pružateljima zemaljskih usluga bila iste naravi kao ugovor o pružanju usluga (quod non), na isto bi se činjenično stanje primjenjivala kako Direktiva 2004/17 tako i Direktiva 96/67. Prva od njih predviđa dodjelu nakon formaliziranog postupka podnošenja ponuda, dok druga to ne zahtijeva, zbog čega bi došlo do sukoba.
56.
Kao što je Komisija navela u svojem podnesku s pisanim očitovanjima i podsjetila na raspravi, upravljački subjekti, među kojima je i SEA, imaju poseban ustroj koji im omogućava da djeluju bilo kao javni naručitelji, u okviru Direktive 2004/17, bilo kao upravitelji infrastrukturom zračne luke, u kojem su svojstvu, na temelju Direktive 96/67, ovlašteni koordinirati i nadzirati aktivnosti različitih operatora prisutnih u zračnoj luci. Zbog te dvojne uloge treba ispitati koju zadaću izvršavaju u svakom pojedinačnom slučaju.
57.
Dodjele poput one u glavnom postupku spadaju u drugu kategoriju zadaća koje su uređene Direktivom 96/67, a na koje se ne primjenjuju postupci koji su uređeni Direktivom 2004/17, kao što sam upravo istaknuo. Smatram da se do tog zaključka dolazi već sâmim uzimanjem u obzir odnosnih područja primjene, pri čemu ne treba upotrijebiti hermeneutičke kriterije utemeljene na dvojakosti lex generalis/lex specialis.
58.
Kada bi trebalo upotrijebiti te kriterije, sudska praksa Suda pruža rješenje za sukob među tim propisima. Sud je u tim slučajevima uklonio mogućnost normativne kolizije primjenom načela specifikacije, koje je istodobno vezano za načelo pravne sigurnosti, koje „zahtijeva da su pravna pravila jasna, precizna i predvidiva u svojim učincima kako bi se zainteresirane osobe mogle orijentirati u situacijama i pravnim odnosima uređenima pravnim poretkom Unije” ( 18 ).
59.
Osobito je primjereno navođenje nedavne presude od 27. listopada 2016., Hörmann Reisen ( 19 ), u kojoj je, također u području prijevoza, došlo do očitog preklapanja između Direktive (EZ) br. 1370/2007 ( 20 ) i direktiva o javnoj nabavi ( 21 ).
60.
Sud u toj presudi, kao ishodište njegovoj izreci presude, utvrđuje da je „[…] Direktiva 2004/18 opće primjenjiva, dok se Uredba br. 1370/2007 odnosi samo na usluge javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika”. Temeljem tog utvrđenja, uzimajući u obzir da kako Uredba br. 1370/2007 tako i Direktiva 2004/18 „sadrže pravila koja se tiču podizvođenja, valja smatrati da prva odredba predstavlja posebno pravilo u odnosu na ona predviđena drugom odredbom te kao lex specialis ima jaču pravnu snagu od potonje”.
61.
Međutim, Malpensa Logistica navodi da se Direktiva 2004/17 primjenjuje kao propis donesen nakon Direktive 96/67. No analiza vremenskog okvira prije dovodi do suprotnog zaključka jer tekst Direktive 2004/17, u vezi s time, odgovara onome direktive koja joj je prethodila, a to je Direktiva 90/531/EEZ ( 22 ), u čije su područje primjene već ulazile zračne luke [članak 2. stavak 2. točka (b) podtočka ii.] istim riječima kao što je utvrđeno u članku 7. točki (b) Direktive 2004/17. Tako je zakonodavac Unije, prilikom donošenja Direktive 96/67, bio u potpunosti svjestan posebnosti koju uvodi, koja se razlikovala od one iz Direktive o sklapanju ugovora u posebnim sektorima.
62.
Posebnost regulacije zračnih luka opravdana je sâmom Direktivom 96/67 u dijelu u kojem u svojim uvodnim izjavama ( 23 ) ističe da su njezini ciljevi pomoći smanjenju operativnih troškova zrakoplovnih tvrtki i poboljšanju kvalitete usluga koje se pružaju korisnicima zračnih luka otvaranjem pristupa tržištu zemaljskih usluga ( 24 ), istodobno priznajući mogućnost da države članice uzmu u obzir specifičnu narav tog sektora i potrebu da pri otvaranju tržišta odvagnu imperative vezane uz situaciju u zračnim lukama.
63.
Stoga bi i s tog aspekta primjena Direktive 2004/17 bila isključena u korist primjene Direktive 96/67.
C. Posljedice tih ocjena na odgovor na prethodno pitanje
64.
Pitanje suda a quo odnosi se samo na to „protivi” li se članak 7. Direktive 2004/17 nacionalnim propisima (članci 4. i 11. Zakonodavne uredbe br. 18/1999) koji ne predviđaju provođenje javnog natječaja u slučajevima dodjele prostora u zračnim lukama.
65.
Iz svega dosad navedenog, zaključujem da bi odgovor na to pitanje, na način na koje je postavljeno, trebao biti niječan. Za te bi potrebe bilo dovoljno objasniti da se Direktiva 2004/17 ne primjenjuje na tu vrstu dodjela, ne dovodeći u pitanje pravo nacionalnog zakonodavca da na njih, ako to smatra relevantnim i u okviru vlastite ovlasti, upotrijebi kriterije koji odgovaraju onima koji vrijede za ugovore o javnoj nabavi u posebnim sektorima. Budući da Zakonodavna uredba br. 18/1999 ne predviđa regulirani sustav javne nabave za dodjelu upotrebe tih prostora, ona nije u sukobu s Direktivom 2004/17.
66.
Međutim, taj bi odgovor mogao biti nedostatan, oduzimajući vrijednost dijalogu iz prethodnog postupka, s obzirom na to da je sud koji je uputio zahtjev u svojem podrobnom izlaganju primjenjivog prava ujedno naveo Direktivu 96/67 i zakonodavstvo kojim je ona prenesena u talijansko pravo. Smatram da odgovor, kojim se ne bi preispitao učinak te direktive na glavni postupak, ne bi bio potpun.
67.
Osim toga, kao što je Sud ponovio u više navrata, „činjenica da je sud koji je uputio zahtjev prethodno pitanje oblikovao pozivajući se samo na određene odredbe prava Unije nije prepreka da mu Sud pruži sve elemente tumačenja koji bi mogli biti korisni za presudu u postupku u kojem odlučuje, bez obzira na to je li se sud koji je uputio zahtjev na to pozvao u tekstu svojih pitanja” ( 25 ).
68.
Stoga se poteškoće iznesene u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje čini prikladnim razmotriti i s aspekta Direktive 96/67.
D. Dodjela prostora u zračnim lukama iz Direktive 96/67
69.
U skladu s Direktivom 96/67, pristup pružateljima zemaljskih usluga na tržište pružanja zemaljskih usluga trećim osobama slobodan je (članak 6.). Međutim, u skladu s njezinim uvodnim izjavama ( 26 ), navedena direktiva dopušta državama članicama da, pod utvrđenim okolnostima, ograniče broj dobavljača ovlaštenih za pružanje zemaljskih usluga (članak 6. stavak 2. u vezi s člankom 9.). U tim okolnostima, potrebno je provesti konkurentni postupak odabira ponuđača, koji je utvrđen sâmom Direktivom (članak 11.).
70.
U svakom od obaju slučajeva (pristup bez ograničenja ili selektivan pristup ( 27 )), prihvaćeni pružatelji, logično, trebaju imati pristup objektima u zračnoj luci, koji im pruža upravljački subjekt. U skladu s člankom 16. stavkom 2. Direktive 96/67, raspodjela prostora raspoloživih za pružanje zemaljskih usluga u zračnoj luci između različitih pružatelja zemaljskih usluga mora biti provedena „na način potreban za ostvarenje njihovih prava, te da im se omogući pošteno i djelotvorno natjecanje, a na temelju relevantnih, objektivnih, transparentnih i nediskriminirajućih pravila i kriterija”.
71.
Stoga je upravljački subjekt prema toj odredbi dužan, prilikom dodjele prostora ili objekata u zračnoj luci, poštovati navedena „relevantn[a], objektivn[a], transparentn[a] i nediskriminirajuć[a] pravila i kriterij[e]”, ali ga ista ne obvezuje na primjenu formaliziranog postupka javne nabave, sličnog onomu koji vrijedi za sklapanje ugovora obuhvaćenih Direktivom 2004/17.
72.
To što Direktiva 96/67 od upravljačkog tijela ne zahtijeva provođenje postupka podnošenja ponuda za dodjelu pružateljima prostora u zračnim lukama ne znači, naravno, da ga to tijelo ne može provesti. Štoviše, javni natječaj za ovlaštene pružatelje nedvojbeno može biti jedan od prikladnih mehanizama raspodjele (ali ne nužno i jedini) ako se provede u skladu s objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim smjernicama na koje se poziva članak 16. stavak 2. te direktive.
73.
Naime, prema podacima iz spisa i podacima iznesenim na raspravi, SEA je Beta‑Transu dodijelio konačni objekt u zračnoj luci po provedenom javnom natječaju na kojem je sudjelovao i Malpensa Logistica, u okviru sustava tržišnog natjecanja ( 28 ). Dodjela privremenog hangara, što je jedino sporno, izvršena je, kao što sam već istaknuo, zbog toga što konačno dodijeljeni hangar još nije bio spreman za upotrebu.
74.
Te okolnosti (privremenost i prethodno proveden natječajni postupak) mogu biti relevantan čimbenik za odvagivanje toga je li se SEA pridržavao članka 16. stavka 2. Direktive 96/67. Budući da ta odredba upravljačkom subjektu priznaje široku marginu prosudbe, unutar prethodno navedenih granica, na nacionalnom je sudu da je preispita.
75.
Osim toga, ne treba zaboraviti da se među ciljevima Direktive 96/67 navodi i cilj poticanja prisutnosti novih pružatelja zemaljskih usluga i da se, kao kriterij dodjele raspoloživih prostora u zračnoj luci, navodi kriterij podupiranja „pošteno[g] i djelotvorno[g]” natjecanja među svima njima, „uključujući i novopridošlice”. Djelotvorno natjecanje upravo zahtijeva ukidanje zapreka za ulazak novih pružatelja na tržište. Stoga se, u tom pogledu, odluke o dodjeli prostora koje vode računa o situaciji već postojećih pružatelja i njihovu mogućem prevladavajućem položaju u pružanju tih usluga u danoj zračnoj luci mogu opravdati načelima objektivnosti, transparentnosti i nediskriminacije ( 29 ).
76.
Stoga predlažem dvojaki odgovor na prethodno pitanje koje je uputio sud a quo:
–
s jedne strane, valja ustvrditi da je članak 7. Direktive 2004/17 u skladu s nacionalnim propisom koji ne predviđa prethodno provođenje javnog natječaja za svaku, pa i privremenu, dodjelu prostora namijenjenih pružanju zemaljskih usluga (članci 4. i 11. Zakonodavne uredbe br. 18/1999);
–
s druge strane, sudu koji je uputio zahtjev valja istaknuti da upravljački subjekt, u skladu s člankom 16. stavkom 2. Direktive 96/67, raspoložive prostore mora raspodijeliti na prethodno opisan način.
VI. Zaključak
77.
Slijedom navedenoga, predlažem Sudu da na prethodno pitanje koje je postavio Tribunale Amministrativo Regionale per la Lombardia (regionalni upravni sud u Lombardiji, Italija) odgovori na sljedeći način:
„1.
Članak 7. Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga treba tumačiti na način da se ne protivi nacionalnom propisu poput onoga iz članaka 4. i 11. Zakonodavne uredbe br. 18/1999, koji ne predviđa prethodno provođenje javnog natječaja za svaku, pa i privremenu, dodjelu prostora namijenjenih pružanju zemaljskih usluga.
2.
Dodjelu treba provesti u skladu s člankom 16. stavkom 2. Direktive Vijeća 96/67/EZ od 15. listopada 1996. o pristupu tržištu zemaljskih usluga u zračnim lukama Zajednice na način da se navedeni prostori podijele između različitih pružatelja zemaljskih usluga, uključujući i novopridošlice na tom području, na način potreban za ostvarenje njihovih prava, te da im se omogući pošteno i djelotvorno natjecanje, a na temelju relevantnih, objektivnih, transparentnih i nediskriminirajućih pravila i kriterija, što je na nacionalnom sudu da provjeri.”
( 1 ) Izvorni jezik: španjolski
( 2 ) Società Esercizi Aeroportuali S.p.A. (u daljnjem tekstu: SEA)
( 3 ) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (SL 2004., L 134, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 43.)
( 4 ) Direktiva Vijeća od 15. listopada 1996. o pristupu tržištu zemaljskih usluga u zračnim lukama Zajednice (SL 1996., L 272, str. 36.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 3.)
( 5 ) O prijenosu u talijansko pravo Direktive 2004/17 i 2004/18/EZ [Codice dei contratti pubblici relativi a lavori, servizi e forniture in attuazione delle direttive 2004/17/CE e 2004/18/CE (GURI br. 100 od 2. svibnja 2006.)]
( 6 ) O prijenosu u talijansko pravo Direktive 96/67 [Attuazione della direttiva 96/67/CE relativa al libero accesso al mercato dei servizi di assistenza a terra negli aeroporti della Comunità (GURI br. 28 od 4. veljače 1999.]
( 7 ) U skladu sa sudskom praksom Consiglio di Stato (Državno vijeće) na koju se poziva sud koji je uputio zahtjev (presude br. 4934/2013 i br. 2026/2014), članak 213. Zakonodavne uredbe br. 163/2006 ne obuhvaća samo operacije polijetanja, slijetanja i upravljanja svim zrakoplovima, nego i djelatnosti koje se odnose na provoz i sigurnost putnika, razvrstavanje prtljage i, općenito, sve uobičajeno pomoćne usluge. Dodaje da koncesije za područje pružanja zemaljskih usluga u zračnim lukama, kao oblik iskorištavanja prostorâ u zračnim lukama u vezi s djelatnostima koje prijevoznici u zračnom prometu redovno provode, spadaju u materijalno područje primjene zakonodavstva o posebnim sektorima.
( 8 ) Direktiva Vijeća od 17. rujna 1990. o postupcima nabave za subjekte u sektorima vodoopskrbe, energetike, prometa i telekomunikacija (SL 1990., L 297, str. 1.)
( 9 ) Razlikuje pasivne ugovore o javnoj nabavi (među njima, one uređene Direktivom 2004/17), koji predstavljaju izvor troškova za naručitelja koji kupuje dobra ili usluge, i aktivne ugovore o javnoj nabavi, koji obuhvaćaju dodjelu javnih dobara za koje javna uprava prima novčanu naknadu.
( 10 ) Odluka kojom se upućuje prethodno pitanje, točka 6.2.
( 11 ) Ibidem.
( 12 ) Presuda od 10. ožujka 2011., Privater Rettungsdienst und Krankentransport Stadler (C‑274/09, EU:C:2011:130), t. 24. i 26.; i presuda od 8. rujna 2016., Politanò (C‑225/15, EU:C:2016:645), t. 29. do 31.
( 13 ) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL 2004., L 134, str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.)
( 14 ) Presuda od 8. rujna 2016., Politanò (C‑225/15, EU:C:2016:645), t. 30.
( 15 ) Ibidem, t. 31. Zakonodavac Unije te je elemente za utvrđivanje koncesije za usluge uključio u članak 5. stavak 1. točku (b) Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL 2014., L 94, str. 1.).
( 16 ) Ekonomski sadržaj odnosa između uključenih subjekata u nekim se zemljama utvrđuje dokumentom koji odobrava upravljački subjekt. U tom se dokumentu obično navodi iznos pristojbe (ili slično javno novčano davanje) koju plaća pružatelj, ovisno o dodijeljenim prostorima i, prema potrebi, različitim vrstama pružene usluge. Također se može utvrditi tarifa, ili najviša cijena, koju pružatelj naplaćuje svojim klijentima, u skladu s prirodom usluga koju oni zahtijevaju, uključujući usluge prihvata (handling).
( 17 ) U presudi od 16. listopada 2003., Flughafen Hannover‑Langenhagen (C‑363/01, EU:C:2003:548), Sud je ustvrdio da članak 16. stavak 3. Direktive 96/67 omogućava upravitelju zračne luke naplatu pristojbe za uporabu objekata zračne luke, uzimanje u obzir interesa navedenog upravitelja za ostvarenje dobiti, a čiji se iznos treba obračunati u skladu s kriterijima iz tog članka.
( 18 ) Presuda od 12. veljače 2015., Parlament/Vijeće (C‑48/14, EU:C:2015:91), t. 45., s upućivanjem na presude od 8. prosinca 2011., France Télécom/Komisija (C‑81/10 P, EU:C:2011:811), t. 100.; i od 31. siječnja 2013., LVK-56 (C‑643/11, EU:C:2013:55), t. 51.
( 19 ) Predmet C‑292/15, EU:C:2016:817
( 20 ) Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL 2007., L 315, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 13., str. 96.)
( 21 ) Poteškoća je nastala zbog različitog dosega podizvođenja, prema kojem se mogla primijeniti Direktiva 2004/18 ili Uredba br. 1370/2007.
( 22 ) Direktiva Vijeća od 17. rujna 1990. o postupcima nabave za subjekte u sektorima vodoopskrbe, energetike, prometa i telekomunikacija (SL 1990., L 297, str. 1.)
( 23 ) Uvodne izjave 5. do 7. navedene u točki 7. ovog mišljenja
( 24 ) Sud je taj cilj posebno istaknuo u presudi od 11. rujna 2014., Komisija/Portugal (C‑277/13, EU:C:2014:2208), t. 48.
( 25 ) Presuda od 22. listopada 2015., Impresa Edilux i SICEF (C‑425/14, EU:C:2015:721), t. 20., i navedena sudska praksa
( 26 ) Uvodne izjave 11., 14. i 16. predviđaju ograničenje broja dobavljača u pogledu sigurnosti, kapaciteta i raspoloživog prostora, pod uvjetom da su ta ograničenja relevantna, objektivna, transparentna i nediskriminirajuća, zahtijevajući u tom slučaju da pružatelji budu izabrani u transparentnom i nepristranom postupku.
( 27 ) Prema podacima koje je SEA iznio na raspravi, pristup pružatelja zemaljskih usluga zračnoj luci Milano‑Malpensa ne podliježe postupku prethodnog odabira.
( 28 ) Ne navodi se da bi Malpensa Logistica pobijala tu dodjelu.
( 29 ) Kao što proizlazi iz odluke o upućivanju zahtjeva za prethodnu odluku (točka 3.), SEA i Beta‑Trans naveli su da je Malpensa Logistica već raspolagao prostorima za skladištenje veličine 18000 metara kvadratnih, uz preostale natkrivene prostore veličine 2700 metara kvadratnih, te da je upravljački subjekt, kako bi udovoljio zahtjevima Malpensa Logistice, naručio gradnju dodatnog natkrivenog prostora veličine 3327 metara kvadratnih radi skladištenje tereta „u zaklonu od vremenskih neprilika”.
Full & Egal Universal Law Academy