15.6.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 198/19
Žalba koju su 16. ožujka 2015. podnijeli Club Hotel Loutraki AE, Vivere Entertainment AE, Theros International Gaming, Inc., Elliniko Casino Kerkyras, Casino Rodos, Porto Carras AE i Kazino Aigaiou AE protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 8. siječnja 2015. u predmetu T-58/13, Club Hotel Loutraki AE, Vivere Entertainment AE, Theros International Gaming, Inc., Elliniko Casino Kerkyras, Casino Rodos, Porto Carras AE i Kazino Aigaiou AE protiv Europske komisije
(Predmet C-131/15 P)
(2015/C 198/25)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelji: Club Hotel Loutraki AE, Vivere Entertainment AE, Theros International Gaming, Inc., Elliniko Casino Kerkyras, Casino Rodos, Porto Carras AE i Kazino Aigaiou AE (zastupnik: S. Pappas, odvjetnik)
Druge stranke u postupku: Europska komisija, Helenska Republika i Organismos Prognostikon Agonon Podosfairou AE (OPAP)
Zahtjevi
Žalitelji od Suda zahtijevaju da:
—
u cijelosti ukine presudu Općeg suda Europske unije od 8. siječnja 2015. u predmetu T-58/13 Club Hotel Loutraki i dr. protiv Komisije;
—
poništi „Odluku Komisije C (2012) 6777 final od 3. listopada 2012. o državnoj potpori SA 33988 (2011/N) – Grčka – Modaliteti produljenja isključivog prava OPAP-a za priređivanje trinaest igara na sreću i dodjela isključive licencije za iskorištavanje 35 000 uređaja za video lutriju na razdoblje od deset godina”;
—
naloži protivnim strankama snošenje troškova.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
1.
Žalba se odnosi na presudu Općeg suda Europske unije od 8. siječnja 2015. u predmetu T-58/13 Club Hotel Loutraki i dr. protiv Komisije kojom se odbijaju žaliteljevi zahtjevi za poništenje Odluke Komisije C (2012) 6777 final od 3. listopada 2012.„Državna potpora SA 33988 (2011/N) – Grčka – Modaliteti produljenja isključivog prava OPAP-a za priređivanje trinaest igara na sreću i dodjela isključive licencije za iskorištavanje 35 000 uređaja za video lutriju na razdoblje od deset godina”.
2.
U toj odluci Komisija nije imala primjedbi u odnosu na dvije prijavljene mjere u korist OPAP-a: (a) dodjeljivanje OPAP-u isključive licencije za iskorištavanje 35 000 uređaja za video lutriju na razdoblje od 10 godina koje ističe 2022. godine; (b) produljenje za 10 godina, od 2020. do 2030. isključivih prava koja su već dodijeljena OPAP-u za priređivanje 13 igara na sreću.
3.
U svojoj žalbi žalitelji ističu tri žalbena razloga protiv pobijane presude:
(a)
povredu članka 108. stavka 3. UFEU-a i članka 4. stavka 4., članka 7. stavaka 2. i 3. te članka 13. stavka 1. Uredbe br. 659/1999 (1), iz razloga što je Opći sud u točkama 33. do 64. pobijane presude utvrdio da Komisija nije imala obvezu pokretanja formalnog istražnog postupka te da je u prethodnom postupku zakonito dovršila svoju istragu.
(b)
povredu članka 296. UFEU-a i članaka 41. i 47. Povelje, iz razloga što je Opći sud u točkama 65. do 78. osporavane presude utvrdio da je odluka Komisije bila dovoljno obrazložena, unatoč manjku gospodarskih podataka zbog kojih nije bilo moguće utvrditi točnost Komisijinih izračuna.
(c)
povredu članka 107. stavka 1. UFEU-a iz razloga što je Opći sud utvrdio da je zajednička ocjena prijavljenih mjera koju je provela Komisija bila zakonita, unatoč nedostatku definicije tržišta, te s obzirom na pogrešnu primjenu pojmova „sličnosti” i „gospodarskog konteksta”.
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u
(SL L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.).
Full & Egal Universal Law Academy