7.9.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 294/25
Žalba koju je 3. lipnja 2015. podnio Central Bank of Iran protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 25. ožujka 2015. u predmetu T-563/12: Central Bank of Iran protiv Vijeća Europske unije
(Predmet C-266/15 P)
(2015/C 294/31)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Central Bank of Iran (zastupnik: M. Lester i Z. Al-Rikabi, Barristers)
Druga stranka u postupku: Vijeće Europske unije
Zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
—
ukine odluku Općeg suda od 25. ožujka 2015. u predmetu T-563/12;
—
poništi osporavane mjere u mjeri u kojoj se primjenjuju na žalitelja; i
—
Vijeću naloži snošenje troškova postupka u oba stupnja.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Central Bank of Iran žali se na presudu Općeg suda u predmetu T-563/12 od 25. ožujka 2015, kojom je odbio žaliteljevu tužbu za poništenje njegovog uvrštenja u Odluku Vijeća 2012/635/ZVSP od 15. listopada 2012 (1) i Provedbenu odluku Vijeća (EU) br. 945/2012 od 15. listopada 2012. (2). Žalitelj je iznio četiri žalbena razloga u prilog svojoj žalbi.
Razlog A. Opći sud je pogriješio kod zaključka da je Vijeće pravilno ocijenilo je li bilo koji od kriterija za uvrštenje u osporavane mjere ispunjen
Opći sud je pogriješio kada je pomiješao usluge koje pruža žalitelj sukladno iranskom monetarnom i financijskom zakonu s „financijskom potporom” iranske vlade u smislu relevantnog kriterija za imenovanje. Usluge koje pruža žalitelj kao Središnja banka, kao što je vođenje računa i obavljanje transakcija poravnanja nisu „financijska potpora” takve kvalitativne i kvantitativne važnosti koja bi omogućila iranskoj vladi da provede nuklearni program. Naime, ako su takve usluge pravilno i proporcionalno provedene, te usluge uopće ne predstavljaju financijsku potporu.
Razlog B: Opći sud je pogrešno smatrao da je Vijeće ispunilo svoju dužnost obrazloženja iz članka 296. UFEU-a
Postojanje iranskog monetarnog i financijskog zakona koji iznosi žaliteljeve funkcije i ovlasti kao središnje banke Orana, ne razjašnjava (suprotno presudi Općeg suda) što Vijeće misli pod „financijskom potporom” u obrazloženju. Opći sud je pogriješio smatrajući da Vijeće nije moralo pružiti konkretne i specifične razloge koji objašnjavaju kako i na koji način smatra da je žalitelj pružio takvu potporu iranskoj vladi.
Razlog C: Opći sud je pogrešno ocijenio da su žaliteljeva prava na obranu bila poštovana
Opći sud je također pogriješio smatrajući da je Vijeće poštovalo žaliteljevo pravo na obranu. Vijeće nije pružilo nikakav dokaz prije donošenja svoje odluke o ponovnom uvrštenju žalitelja. Opći sud je pogriješio kada je dopustio Vijeću da dopuni obrazloženje oslanjajući se na odredbe iranskog monetarnog i financijskog zakona, koji (suprotno presudi Općeg suda) nije bio očito uključen u obrazloženje. Žalitelj nije bio upoznat s postupkom protiv njega i nije se mogao prikladno obraniti.
Razlog D: Opći sud je pogriješio kada je odbio žaliteljev tužbeni razlog prema kojem je Vijeće bez opravdanja i neproporcionalno prekršilo žaliteljeva temeljna prava, uključujući pravo na zaštitu vlasništva i ugleda
Opći sud je trebao zaključiti da je uvrštenje žalitelja na popis neproporcionalno jer je uzrokovalo ozbiljne teškoće žalitelju i iranskom narodu, jer nema utjecaja na prihode iranske vlade i jer neće pridonijeti cilju prisile iranske vlade da prekine s razvojem svojeg programa nuklearnog širenja.
(1) Odluka Vijeća 2012/635/ZVSP od 15. listopada 2012. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana, SL L 282, str. 58. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4. str. 129.)
(2) Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 945/2012 od 15. listopada 2012. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana, SL L 282, str. 16. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 14., str. 122.)
Full & Egal Universal Law Academy