24.8.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 279/19
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. lipnja 2015. uputio Cour d'appel de Bruxelles (Belgija) – Fernand Ullens de Schooten protiv Ministre des Affaires Sociales et de la Santé publique, Ministre de la Justice
(Predmet C-268/15)
(2015/C 279/24)
Jezik postupka: francuski
Sud koji je uputio zahtjev
Cour d'appel de Bruxelles
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Fernand Ullens de Schooten
Tuženici: Ministre des Affaires Sociales et de la Santé publique, Ministre de la Justice
Prethodna pitanja
1.
Nalaže li pravo Zajednice, a osobito načelo djelotvornosti, da u određenim okolnostima a poglavito onima navedenima u točki 38. ove presude, nacionalni zastarni rok, kao što je onaj iz članka 100. Usklađenih zakona o državnom računovodstvu (lois coordonnées sur la comptabilité de l’État) koji se primjenjuje na zahtjev za naknadu štete koji pojedinac podnese protiv Belgijske Države zbog povrede članka 43. Ugovora o EZ-u (koji je postao članak 49. UFEU-a) koju je počinio zakonodavac, započinje teći tek nakon što je ta povreda bila utvrđena ili je, upravo suprotno, načelo djelotvornosti u tim okolnostima dovoljno zajamčeno mogućnošću ostavljenom tom pojedincu da prekine zastarni rok dostavom putem sudskog ovršitelja?
2.
Treba li članke 43., 49. i 56. UEZ-a i pojam „potpuno unutarnja situacija” kojim se pojedincu može ograničiti mogućnost pozivanja na te odredbe u sporu pred nacionalnim sudom, tumačiti tako da se protive primjeni europskog prava u sporu između belgijskog državljanina i Belgijske Države o naknadi štete prouzročene navodnom povredom prava Zajednice donošenjem i održavanjem na snazi belgijskog zakonodavstva kao što je ono iz članka 3. Kraljevskog ukaza br. 143 od 30. prosinca 1982. (l’arrêté royal no 143 du 30 décembre 1982) koji se jednako primjenjuje na belgijske državljane i na državljane drugih država članica?
3.
Treba li načelo nadređenosti europskog prava i članak 4. stavak 3. UEU-a, tumačiti tako da ne dopuštaju da se izuzme iz primjene pravilo o pravomoćnosti kad je riječ o preispitivanju ili ukidanju sudske odluke koja je postala pravomoćna, a za koju se pokaže da je u suprotnosti s europskim pravom ili, upravo suprotno, tako da dopuštaju da se izuzme iz primjene nacionalno pravilo o pravomoćnosti kada ono nalaže da se na temelju te sudske odluke koja je postala pravomoćna ali je u suprotnosti s europskim pravom, donese druga sudska odluka kojom bi se održala na snazi povreda europskog prava izvršena tom prvom sudskom odlukom?
4.
Može li Sud potvrditi da pitanje treba li pravilo o pravomoćnosti izuzeti iz primjene u slučaju sudske odluke koja je postala pravomoćna, a za koju je presuđeno da je u suprotnosti s europskim pravom u postupku povodom zahtjeva za preispitivanje ili ukidanje te odluke, nije materijalno identično, u smislu presuda Da Costa i CILFIT, pitanju je li pravilo o pravomoćnosti u suprotnosti s europskim pravom u okviru zahtjeva za donošenje (nove) odluke kojom bi se ponovila povreda europskog prava, tako da sud koji odlučuje u posljednjem stupnju ne može izbjeći svoju obvezu upućivanja zahtjeva za prethodnu odluku?
Full & Egal Universal Law Academy