21.9.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 311/17
Žalba koju je 8. lipnja 2015. podnio Sea Handling SpA, u stečaju, prije Sea Handling SpA, protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 25. ožujka 2015. u predmetu T-456/13, Sea Handling protiv Komisije
(Predmet C-271/15 P)
(2015/C 311/22)
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Žalitelj: Sea Handling SpA, u stečaju, bivši Sea Handling SpA (zastupnici: B. Nascimbene i M. Merola, odvjetnici)
Druga stranka u postupku: Europska komisija
Zahtjevi
1.
Ukinuti presudu Općeg suda Europske unije od 25. ožujka 2015., u predmetu T-456/13;
2.
poništiti odluku Europske komisije od 12. lipnja 2013., Ref. Ares(2013)2028929, kojom je odbijen zahtjev društva SEA Handling za pristup određenim dokumentima vezanim uz postupak SA.21420 – Italia/SEA Handling;
3.
naložiti Europskoj komisiji snošenje troškova uključujući troškove postupka pred Općim sudom.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
1.
Prvi žalbeni razlog: pogreška koja se tiče prava, proturječno i nedostatno obrazloženje pobijane presude, u ocjeni iznimke radi zaštite svrhe istrage predviđene u članku 4. stavku 2. trećoj alineji Uredbe br. 1049/2001 (1).
Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava kada je zaključio da se Komisija opravdano pozvala na opću pretpostavku povjerljivosti glede zahtjeva za pristup konkretnim dokumentima. Tumačenjem koje je Opći sud dao u pogledu iznimke radi zaštite svrhe istrage predviđene u članku 4. stavku 2. trećoj alineji Uredbe br. 1049/2001 uvodi se ograničenje prava na pristup dokumentima koje je (i) nerazmjerno u odnosu na ciljeve iz članka 4. Uredbe br. 1049/2001 te (ii) nije u dovoljnoj mjeri obrazloženo.
Vezano uz prvi zahtjev, tužitelj ističe da Opći sud ne može dopustiti Komisiji isticanje opće pretpostavke u slučaju zahtjeva za pristup aktima iz postupka vezanog uz državne potpore u kojem su pravovremeno i precizno naznačeni dokumenti koji se potražuju. Tim više zbog toga što, u kontekstu kao u ovom slučaju koji karakteriziraju Komisijine procesne povrede vrijedne svake osude, takav argument dovodi do pretvaranja opće pretpostavke povjerljivosti u apsolutnu presumpciju koju osoba koja traži pristup dokumentima nema mogućnosti pobijati, čime se krši spomenuti članak 4. Uredbe br. 1049/2001.
Vezano uz drugi zahtjev, tužitelj ističe da pobijana presuda nije u dovoljnoj mjeri obrazložena jer Opći sud nije naveo razloge zbog kojih smatra da se pravno načelo koje je utvrdio Sud u presudi od 29. lipnja 2010., Komisija/Technische Glaswerke Ilmenau, C-139/07 P, EU:C:2010:376, može primijeniti na slučajeve kod kojih se zahtjev za pristup ne odnosi na cijeli spis nego na konkretno navedene dokumente.
2.
Drugi žalbeni razlog: pogreška koja se tiče prava jer se u pobijanoj presudi ne dozvoljava mogućnost djelomičnog pristupa dokumentima.
Opći sud pogrešno je zaključio da primjena opće pretpostavke opravdava odbijanje otkrivanja zatraženih dokumenata, dajući Komisiji pravo da ne dopusti djelomični pristup tim dokumentima. U konkretnom slučaju nisu postojale pretpostavke koje su ranije navele Sud da ne dopusti djelomični pristup spisima na koje se primjenjivala opća pretpostavka povjerljivosti. Komisija stoga nije imala pravo odbiti djelomični pristup samo iz razloga što su zatraženi dokumenti bili dio upravnog spisa u postupku kontrole državnih potpora.
3.
Treći žalbeni razlog: pogreška koja se tiče prava jer Opći sud nije ispunio obvezu ispitivanja dokumenata u pogledu kojih se odbija pristup.
Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava jer nije ispunio obvezu ispitivanja dokumenata u pogledu kojih se odbija pristup, smatrajući da postupanje Komisije može kontrolirati bez da konzultira predmetnu dokumentaciju.
4.
Četvrti žalbeni razlog: proturječnost i pogreška koja se tiče prava jer Opći sud nije pridao odgovarajuću važnost procesnim nedostacima počinjenim kod donošenja pobijane odluke.
Pobijana presuda sadrži pogrešku koja se tiče prava u dijelu u kojem Opći sud nije prihvatio da su procesne pogreške koje je počinila Komisija utjecale na mogućnost podnositelja zahtjeva da iznese svoj stav o primjeni pretpostavke povjerljivosti u konkretnom slučaju. Opći sud pogrešno je zaključio da su dotične pogreške ostavile procesna prava podnositelja zahtjeva bez učinka te tako praktički pretvorile opću pretpostavku o šteti za istragu iz relativne u apsolutnu presumpciju.
5.
Peti žalbeni razlog: pogreška koja se tiče prava u dijelu u kojem je Opći sud negirao postojanje prevladavajućeg javnog interesa.
Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdio da ne postoji prevladavajući javni interes koji bi mogao prevladati nad iznimkama iz članka 4. stavka 2. Uredbe br. 1049/2001, bez da je obratio dužnu pažnju na argumentaciju koju je po tom pitanju iznio tužitelj.
(1) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)
Full & Egal Universal Law Academy