7.9.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 294/40
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. srpnja 2015. uputio Østre Landsret (Danska) – TDC A/S protiv Teleklagenævnet, Erhvervs- og Vækstministeriet
(Predmet C-327/15)
(2015/C 294/52)
Jezik postupka: danski
Sud koji je uputio zahtjev
Østre Landsret
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: TDC A/S
Tuženici: Teleklagenævnet, Erhvervs- og Vækstministeriet
Prethodna pitanja
1.
Protivi li se Direktiva 2002/22/EZ od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (1), uključujući članak 32., tomu da država članica utvrdi pravila prema kojima poduzetnik ne može podnijeti zahtjev protiv države članice za zasebnu naknadu neto troškova pružanja dodatnih obveznih usluga koje nisu obuhvaćene Poglavljem II. te direktive u slučaju kad poduzetnikova dobit od drugih usluga koje su obuhvaćene poduzetnikovim obvezama pružanja univerzalne usluge iz Poglavlja II te direktive premašuje gubitke povezane s pružanjem dodatnih obveznih usluga?
2.
Protivi li se Direktiva o univerzalnoj usluzi tomu da država članica utvrdi pravila koja poduzetnicima omogućuju podnošenje zahtjeva protiv države članice za naknadu neto troškova pružanja dodatnih obveznih usluga koje nisu obuhvaćene Poglavljem II. te direktive samo u slučaju ako su neto troškovi nerazuman teret za poduzetnike?
3.
U slučaju negativnog odgovora na drugo pitanje, može li država članica odlučiti da ne postoji nerazuman teret povezan s pružanjem dodatnih obveznih usluga koje nisu obuhvaćene Poglavljem II. te direktive ako je poduzetnik, u svojoj cjelini, ostvario dobitak od pružanja svih tih usluga u situaciji kada ima obvezu pružanja univerzalne usluge, uključujući pružanje usluga koje bi poduzetnik pružao čak i bez obveze pružanja univerzalne usluge?
4.
Protivi li se Direktiva o univerzalnoj usluzi tomu da država članica utvrdi pravila da se određeni poduzetnikovi neto troškovi povezani s pružanjem univerzalne usluge u skladu s Poglavljem II. te direktive moraju računati na temelju svih prihoda i troškova povezanih s pružanjem dotične usluge, uključujući prihod i one troškove koje bi poduzetnik također imao bez obveze pružanja univerzalne usluge?
5.
Ako se predmetna nacionalna pravila (vidjeti pitanja 1. do 4.) primjenjuju na dodatnu obveznu uslugu koja se mora pružati ne samo u Danskoj, nego u Danskoj i na Grenlandu, koji je na temelju Priloga II. UFEU-u prekomorska zemlja i područje, primjenjuju li se u tom slučaju odgovori na pitanja 1. do 4. i na dio zahtjeva koji se odnosi na Grenland, gdje su danske vlasti pružanje usluge povjerile poduzetniku s poslovnim nastanom u Danskoj koji na Grenlandu ne obavlja druge djelatnosti?
6.
Koji je utjecaj članka 107. stavka 1., članka 108. stavka 3. UFEU-a i Odluke Komisije od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. UFEU-a na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (2) za odgovore na pitanja 1. do 5.?
7.
Koji je utjecaj načela minimalnog narušavanja tržišnog natjecanja iz, među ostalim, članka 1. stavka 2., članka 3. stavka 2., uvodnih izjava 4., 18., 23., 26. i Dijela B Priloga IV. Direktivi o univerzalnoj usluzi za odgovore na pitanja 1. do 5.?
8.
Ako se odredbe Direktive o univerzalnoj usluzi protive nacionalnim sustavima na koje se upućuje u pitanjima 1., 2. i 4., imaju li te odredbe ili zabrane izravan učinak?
9.
Koje posebne čimbenike valja uzeti u obzir kod ocjenjivanja jesu li nacionalno vremensko ograničenje za prijave, kao što je to opisano u točki 3.17., i njihova primjena, usklađeni s načelima suradnje u dobroj vjeri, ekvivalentnosti i djelotvornosti prava EU?
(1) SL 2002. L 108, str. 51.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 3.
(2) SL 2012. L 7, str. 3.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 3., str. 289.
Full & Egal Universal Law Academy