14.9.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 302/20
Žalba koju su 3. srpnja 2015. podnijeli Johannes Tomana i dr. protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 22. travnja 2015. u predmetu T-190/12, Johannes Tomana i dr. protiv Vijeća Europske unije, Europske komisije
(Predmet C-330/15 P)
(2015/C 302/25)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelji: Johannes Tomana i dr. (zastupnici: M. O'Kane, Solicitor, M. Lester, Z. Al-Rikabi, Barristers)
Druge stranke u postupku: Vijeće Europske unije, Europska komisija, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske
Zahtjevi
Žalitelji od Suda zahtijevaju da ukine presudu Općeg suda, ukine pobijane akte u dijelu u kojem se odnose na žalitelje i tuženicima u žalbenom postupku naloži snošenje troškova žaliteljâ u prvostupanjskom i žalbenom postupku.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Prvi žalbeni razlog: Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da je pobijana uredba bila donesena na temelju valjane pravne osnove. Na temelju njezine jedine utvrđene pravne osnove Komisija je bila ovlaštena izmijeniti Uredbu 314/2004 (1) na osnovi Zajedničkog stajališta koje je u međuvremenu stavljeno izvan snage, i koje se nije moglo tumačiti na način da se poziva na kasniju odluku.
Drugi žalbeni razlog: Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da se osobe može uvrstiti na popis osoba na koje se primjenjuju pobijani akti s obrazloženjem da su „članovi vlade” ili njihovi „suradnici” samo zbog njihovih dužnosti ili prijašnjih dužnosti. Opći sud je nadalje počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da bi osobe trebalo smatrati „suradnicima” članova vlade s obrazloženjem da su radnje u kojima su sudjelovali u prošlosti, a kojima su navodno potkopavale vladavinu prava, demokraciju ili ljudska prava u Zimbabveu, pokazale da su „tajno surađivale” s vladom. Opći sud nije trebao dopustiti tuženicima u žalbenom postupku da se pozivaju na pretpostavke koje nisu bile navedene u pobijanim aktima i koje nisu bile sukladne ni proporcionalne njihovim ciljevima, već je od njih trebao zahtijevati da svoju obvezu obrazloženja ponovnog uvrštavanja na popis ispune navođenjem dovoljno čvrstih činjenica.
Treći žalbeni razlog: Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da je obrazloženje bilo dovoljno kada su u njemu samo bile navedene dužnosti koje su navodno obnašali članovi vlade i njihovi suradnici, ili kad su u njemu bile navedene šture i općenite tvrdnje o prijašnjem nezakonitom postupanju. Opći sud također je počinio pogrešku koja se tiče prava dopustivši da se obrazloženje dopuni dodatnim ex post facto razlozima koji ni na jednom mjestu nisu bili navedeni u pobijanim aktima. Kada je nekolicina žalitelja podnijela očitovanja kojima se pobijaju tvrdnje koje su protiv njih bile iznesene, Opći sud je netočno i nepravično presudio da su njihovi dokazi nedopušteni te nije ispitao njihov meritum.
Četvrti žalbeni razlog: Opći sud je odstupio od ustaljene sudske prakse u vezi s pravom na obranu smatravši da tuženici u žalbenom postupku nisu morali dostaviti dokaze ni razloge za nastavak uvrštavanja na popis ili žaliteljima pružiti mogućnost da podnesu očitovanja prije donošenja odluka za nastavak uvrštavanja na popis svakog žalitelja.
Peti žalbeni razlog: Opći sud nije ispitao je li se uvrštavanje na popis svakog žalitelja temeljilo na odgovarajućoj ravnoteži između teške povrede njihovih temeljnih prava i ciljeva pobijanih akata.
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 314/2004 od 19. veljače 2004. o određenim mjerama ograničavanja u odnosu na Zimbabve (SL L 55, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 8., str. 43.).
Full & Egal Universal Law Academy