21.9.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 311/27
Žalba koju je 3. srpnja 2015. podnijela Francuska Republika protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 16. travnja 2015. u predmetu T-402/12, Carl Schlyter protiv Europske komisije
(Predmet C-331/15 P)
(2015/C 311/33)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Francuska Republika (zastupnici: G. de Bergues, D. Colas, F. Fize, agenti)
Druge stranke u postupku: Carl Schlyter, Europska komisija, Republika Finska, Kraljevina Švedska
Zahtjevi
Francuska vlada od Suda zahtijeva da
—
ukine presudu četvrtog vijeća Općeg suda od 16. travnja 2015. u predmetu T-402/12, Carl Schlyter/Komisija, jer je njome poništena odluka Europske komisije od 27. lipnja 2012. kojom je tijekom razdoblja mirovanja uskratila pristup detaljnom mišljenju u vezi s prijedlogom odluke o sadržaju i uvjetima predstavljanja godišnjeg izvješća o nanočesticama (2011/673/F), o kojem su je francuska tijela obavijestila sukladno odredbama Direktive 98/34/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa.;
—
vrati predmet Općem sudu;
—
naloži drugoj stranci u postupku snošenje troškova.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalbom uloženom 1. srpnja 2015. francuska vlada traži od Suda Europske unije, na temelju članka 56. Statuta Suda, ukidanje presude koju je donijelo četvrto vijeće Općeg suda 16. travnja 2015. u predmetu T-402/12, Carl Schlyter/Komisija (u daljnjem tekstu: pobijana presuda).
Francuska vlada u prilog svoje žalbe navodi jedan žalbeni razlog.
Francuska vlada u prilog tog žalbenog razloga zapravo navodi da je Opći sud počinio više grešaka koje se tiču prava u vezi s kvalifikacijom postupka predviđenog u Direktivi 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa (u daljnjem tekstu: Direktiva 98/34) i u vezi s primjenom izuzeća koje se odnosi na zaštitu svrhe istraga predviđenu u članku 4. stavku 2. alineji 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (u daljnjem tekstu: Uredba 1049/2001).
Na prvom mjestu, francuska vlada navodi da je Opći sud počinio grešku koja se tiče prava time što je postupak predviđen Direktivom 98/34 odbio kvalificirati kao istragu u smislu članka 4. stavka 2. alineje 3. Uredbe 1049/2001.
Francuska vlada u tom pogledu kao prvo navodi da se definicija pojma istrage koju je Opći sud naveo u pobijanoj presudi ne temelji na nijednoj definiciji koju utvrđuju Uredba 1049/2001, Direktiva 98/34 ili sudska praksa.
Usto, kao drugo, ta definicija nije usklađena s rješenjem koje je usvojilo osmo vijeće Općeg suda u presudi od 25. rujna 2014., Spirlea/Komisija, u predmetu T-306/12. Naime, Opći sud je u toj presudi priznao da se postupak „EU Pilot” može kvalificirati kao istraga u smislu članka 4. stavka 2. alineje 3. Uredbe 1049/2001. Doista, prema mišljenju francuske vlade, ciljevi i provedba postupka „EU Pilot” u značajnoj su mjeri slični ciljevima i provedbi postupka predviđenog Direktivom 98/34.
Kao treće, u slučaju da Sud preuzme definiciju pojma istrage iz pobijane presude, francuska vlada smatra da postupak predviđen Direktivom 98/34 u svakom slučaju odgovara toj definiciji s obzirom na njegove ciljeve i provedbu.
Na drugom mjestu, francuska vlada kao prvo smatra da je Opći sud počinio grešku koja se tiče prava smatrajući podredno da otkrivanje tog dokumenta ne šteti nužno cilju postupka predviđenog Direktivom 98/34 čak i u slučaju da je Komisijino detaljno mišljenje dio istrage u smislu članka 4. stavka 2. alineje 3. Uredbe 1049/2001.
Francuska vlada navodi u tom pogledu da tužitelj ni u jednom trenutku nije istaknuo u svojoj tužbi, replici ili očitovanjima na podneske intervenijenata argument da otkrivanje pobijanog dokumenta ne bi štetilo cilju istrage u slučaju da postupak predviđen Direktivom 98/34 jest istraga.
Stoga, s obzirom da tužitelj nije istaknuo razlog koji je Opći sud podredno naveo, a odnosi se na materijalnu zakonitost pobijane odluke, francuska vlada smatra da je Opći sud u točkama 84. do 88. pobijane presude počinio grešku koja se tiče prava ispitujući taj razlog po službenoj dužnosti.
Kao drugo, Opći sud je u pobijenoj presudi smatrao da je cilj postupka predviđenog Direktivom 98/34 spriječiti nacionalnog zakonodavca u donošenju tehničkog propisa koji predstavlja prepreku slobodnom kretanju robe ili slobodnom pružanju usluga, ili slobodi poslovnog nastana operatera usluga na unutarnjem tržištu (točka 85. pobijane presude).
Međutim, francuska vlada smatra da je Opći sud na taj način ograničeno tumačio cilj postupka predviđenog Direktivom 98/34.
Naime, francuska vlada smatra da postupak predviđen Direktivom 98/34 slijedi, osim cilja usklađenosti nacionalnih pravila, i cilj kvalitetnog dijaloga između Komisije i dotične države članice.
(1) SL L 204, str. 37.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 42., str. 58.
(2) SL L 145, str. 43.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.
Full & Egal Universal Law Academy