26.10.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 354/21
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. kolovoza 2015. uputila Audiencia Provincial de Cantabria (Španjolska) – Liberbank, S.A. protiv Rafael Piris del Campo
(Predmet C-431/15)
(2015/C 354/24)
Jezik postupka: španjolski
Sud koji je uputio zahtjev
Audiencia Provincial de Cantabria – Sección 4
Stranke glavnog postupka
Žalitelj: Liberbank, S.A.
Druga stranka u postupku: Rafael Piris del Campo
Prethodna pitanja
1.
Je li ograničenje retroaktivnih učinaka odluke o ništetnosti nepoštene klauzule o najnižoj kamatnoj stopi u potrošačkom ugovoru spojivo s načelom neobvezatnosti nepoštenih odredbi i člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ (1), od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima?
2.
Je li održavanje učinaka klauzule o najnižoj kamatnoj stopi u potrošačkom ugovoru, koja je proglašena ništetnom, spojivo s člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima?
3.
Je li ograničenje retroaktivnih učinaka odluke o ništetnosti nepoštene klauzule o najnižoj kamatnoj stopi u potrošačkom ugovoru uzimajući u obzir opasnost od ozbiljnog poremećaja gospodarskog javnog poretka i dobru vjeru, sukladno s člancima 6. i 7. Direktive 93/13/EEZ Vijeća od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima?
4.
Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, je li spojivo s člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima to da se povodom pojedinačne tužbe za poništenje nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru pretpostavlja da postoji opasnost ozbiljnog poremećaja gospodarskog javnog poretka ili taj rizik treba ocijeniti i vrednovati s obzirom na specifične gospodarske podatke iz kojih proizlazi da priznavanje retroaktivnih učinaka odluci o ništetnosti nepoštene odredbe ima makroekonomske učinke?
5.
Nadalje, je li povodom pojedinačne tužbe za poništenje nepoštene odredbe umetnute u potrošački ugovor sukladno s člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. procijeniti opasnost od ozbiljnog poremećaja javnog gospodarskog poretka s obzirom na gospodarske posljedice pojedinačnih tužbi koje je podnio veliki broj potrošača? Ili naprotiv, taj rizik treba procijeniti s obzirom na gospodarski učinak na gospodarstvo pojedinačne tužbe koju je podnio konkretni potrošač?
6.
Ako je odgovor na treće pitanje potvrdan, je li sukladno s člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, apstraktno ocijeniti ponašanje poslovnog subjekta kako bi se ocijenila dobra vjera?
7.
Ili, naprotiv, dobru vjeru treba ispitati i ocijeniti u svakom posebnom slučaju, s obzirom na specifično ponašanje poslovnog subjekta u trenutku zaključenja ugovora i umetanja nepoštene odredbe u ugovor, sukladno članku 6. Direktive Vijeće 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima?
(1) SL L 95, str. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje, 15., svezak 12., str. 24.).
Full & Egal Universal Law Academy