7.12.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 406/14
Žalba koju je 3. rujna 2015. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 24. lipnja 2015. u predmetu T-527/13, Italija protiv Komisije
(Predmet C-467/15 P)
(2015/C 406/15)
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: V. Di Bucci i P. Němečková, agenti)
Druga stranka u postupku: Talijanska Republika
Zahtjevi
Komisija Europskih zajednica zahtijeva od Suda da:
—
ukine presudu Općeg suda (treće vijeće) od 24. lipnja 2015., o kojoj je Komisija obaviještena istog dana, u predmetu T-527/13, Talijanska Republika protiv Komisije;
—
odbije tužbu podnesenu u prvostupanjskom postupku i naloži Talijanskoj Republici snošenje troškova u oba stupnja.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
1.
Opći sud nezakonito je ponovno tumačio i prekvalificirao drugi razlog istaknut u prvostupanjskom postupku. Time je povrijedio načelo dispozitivnosti i ispitivanja po službenoj dužnosti razloga vezanog uz materijalnu zakonitost odluke koji tužitelj nije pravovremeno istaknuo u tužbi.
2.
Opći sud povrijedio je članak 108. UFEU-a i članak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 (1), u vezi s pojmovima nove potpore i postojeće potpore. Konkretno, on je pogrešno zaključio da se potpora može smatrati postojećom unatoč činjenici da je povrijeđen uvjet određen u odluci u kojoj ju se proglašava spojivom. On je tako zanemario ustaljenu sudsku praksu prema kojoj obična povreda takvih uvjeta određuje postojanje nove potpore i, ako ne postoje nove činjenice koje mogu dovesti do različite ocjene, predstavlja opravdanje za novu odluku o nespojivosti.
Nadalje, nakon što je ispravno odbio argument u pogledu navodnog nedostatka obrazloženja, Opći sud pobio je takvu ocjenu, ističući da Komisija nije dokazala da je povreda uvjeta utjecala na sadržaj programa koji je odobrilo Vijeće, te je na tom temelju pogrešno zaključio da je moguće odrediti djelomično poništenje odluke zbog postojanja pogreške koja se tiče prava.
Opći sud nije vodio računa o propisanoj institucionalnoj ravnoteži između Vijeća i Komisije sukladno članku 108. UFEU-a. Kad Vijeće jednoglasno odlučujući iskoristi ovlast da potporu iznimno proglasi spojivom s unutarnjim tržištem, ali takvo proglašenje uvjetuje ispunjavanjem određenih preduvjeta, Komisija ne može utvrđivati jesu li ti uvjeti zaista bitni i može li njihovo kršenje proći bez posljedica.
3.
Opći sud povrijedio je članak 108. UFEU-a i članke 4., 6., 7., 14. i 16. Uredbe br. 659/1999 u pogledu postupaka koji se primjenjuju na nove potpore i na zlouporabe potpora.
Nakon što je zaključio da nepridržavanje od strane države članice uvjeta određenih prilikom odobravanja potpore predstavlja oblik zlouporabe takve potpore, Opći sud isključio je relevantnost odredbi o postupku u vezi zlouporabe potpore na temelju činjenice da Komisija svoju odluku nije temeljila na njima te na temelju argumenta da se pojmovi nove potpore i zlouporabe potpore međusobno isključuju. Međutim, odredbe o zloporabi potpore jednake su, kada je riječ o konkretnom slučaju, odredbama o novim potporama. Opći sud stoga je počinio pogrešku koja se tiče prava kada je djelomično poništio odluku zbog pogreške u kvalifikaciji potpore koja nije imala pravnih posljedica.
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.)
Full & Egal Universal Law Academy