7.12.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 406/22
Žalba koju je 24. rujna 2015. podnio Akzo Nobel NV, Akzo Nobel Chemicals GmbH, Akzo Nobel Chemicals BV protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 15. srpnja 2015. u predmetu T-47/10, Akzo Nobel NV, Akzo Nobel Chemicals GmbH, Akzo Nobel Chemicals BV, Akcros Chemicals Ltd protiv Europske komisije
(Predmet C-516/15 P)
(2015/C 406/23)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelji: Akzo Nobel NV, Akzo Nobel Chemicals GmbH, Akzo Nobel Chemicals BV (zastupnici: C. Swaak, R. Wesseling, advocaten)
Druga stranka u postupku: Europska komisija, Akcros Chemicals Ltd
Zahtjev
Žalitelji tvrde da bi Sud trebao:
—
ukinuti presudu Općeg suda od 15. srpnja 2015. u predmetu T-47/10 u u dijelu u kojem je utvrđeno da se kazne koje su isprva nametnute društvima Akzo Nobel Chemicals GmbH i Akzo Nobel Chemicals B.V. zbog njihova sudjelovanja u povredama ipak mogu pripisati društvu Akzo Nobel N.V. nakon što je Opći sud te kazne poništio;
—
poništiti odluku iz 2009. u dijelu u kojem je utvrđeno sudjelovanje društava Akzo Nobel Chemicals GmbH i AkzoNobel Chemicals B.V. u povredama, osobito članak 1. stavak 1. točku (b) i članak 1. stavak 2. točku (b);
—
poništiti odluku iz 2009. u dijelu u kojem pripisuje odgovornost i/ili kaznu društvu Akzo Nobel N.V. na temelju nezakonitog postupanja društava Akzo Nobel Chemicals GmbH i AkzoNobel Chemicals B.V, te osobito članak 1. stavak 1. točku (a) za razdoblje od 24. veljače 1987. do 28. lipnja 1993. te članak 1. stavak 2. točku (a) za razdoblje od 11. rujna 1991. do 28. lipnja 1993. i/ili članak 2. stavke 6. i 23.; ili podredno
—
ukinuti presudu Općeg suda od 15. srpnja 2015. u predmetu T-47/10 te vratiti predmet Općem sudu na ponovno suđenje kako bi donio odluke o meritumu; i
—
naložiti Komisiji snošenje tršokova ove žalbe.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog žalbi, žalitelji navode da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u primjeni pravila koja se odnose na odgovornost matičnih društava time što je zaključio da se odgovornost za kazne koje su prvotno bile nametnute društvima kćerima, ali ih je Opći sud poništio, ipak može pripisati društvu Akzo Nobel N.V.
U situaciji poput one o kojoj je ovdje riječ u kojoj odgovornost matičnog društva proizlazi jedino iz odgovornosti društava kćeri, odgovornost tog matičnog društva ne može prekoračiti odgovornost za koju su društva kćeri u konačnici odgovorna. Zbog toga, poništenje kazni nametnutih društvima Akzo Nobel Chemicals GmbH i Akzo Nobel Chemicals B.V. trebalo je dovesti do poništenja kazne nametnute društvu Akzo Nobel N.V.
To je još bitnije u ovom slučaju u kojem je poništenje kazni nametnutih društvima Akzo Nobel Chemicals GmbH i Akzo Nobel Chemicals B.V. trebalo također dovesti do poništenja čitave odluke u odnosu na ta dva pravna subjekta.
Slijedom odluke Suda EU u predmetu ArcelorMittal, Komisija se 2011. suočila s činjenicom zastare svoje ovlasti nametanja kazne društvima Elementis i Ciba/BASF. Komisija je zatim odlučila staviti izvan snage svoju čitavu odluku iz 2009. u dijelu u kojem je bila upućena bilo kojem pravnom subjektu koji pripada tim društvima.
Da je Komisija jednako postupila u odnosu na društva Akzo Nobel Chemicals GmbH i Akzo Nobel Chemicals B.V., koji su se nalazili u istom položaju, stavila bi izvan snage svoju odluku kojom je utvrdila da su ta društva u početku sudjelovala u povredi.Da je u odnosu na te položaje postupano na jednak način, ne bi došlo do otvaranja pitanja pripisivanja odgovornosti budući da uopće nije bilo potrebe ni pravnog temelja za pripisivanje bilo kakve odgovornosti za kaznu društvu Akzo Nobel N.V.
Full & Egal Universal Law Academy