30.11.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 398/20
Žalba koju su 25. rujna 2015. podnijeli AGC Glass Europe, AGC Automotive Europe, AGC France, AGC Flat Glass Italia Srl, AGC Glass UK Ltd, AGC Glass Germany GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 15. srpnja 2015. u predmetu T-465/12, AGC Glass Europe i drugi protiv Europske komisije
(Predmet C-517/15 P)
(2015/C 398/25)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelji: AGC Glass Europe, AGC Automotive Europe, AGC France, AGC Flat Glass Italia Srl, AGC Glass UK Ltd, AGC Glass Germany GmbH (zastupnici: L. Garzaniti, A. Burckett St Laurent i F. Hoseinian, odvjetnici)
Druga stranka u postupku: Europska komisija
Zahtjevi
Žalitelji od Suda zahtijevaju da:
—
ukine presudu Općeg suda od 15. srpnja 2015. u predmetu T-465/12 AGC Glass Europe SA i drugi/Europska komisija;
—
poništi Odluku Komisije C(2012) 5719 final od 6. kolovoza 2012. (pobijana odluka) kojom je djelomično odbijen zahtjev AGC-a za povjerljivo postupanje s određenim podacima sadržanim u odluci u predmetu COMP/39. 125 – Automobilska stakla, ili alternativno, da predmet vrati Općem sudu; i
—
naloži Europskoj komisiji snošenje troškova postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalitelji se pozivaju na sljedeća tri žalbena razloga i glavna argumenta:
1.
Opći sud je pogrešno smatrao da nadležnost službenika za usmene rasprave prema Odluci 2011/695/EU Predsjednika Europske komisije od 13. listopada 2011. o funkciji i poslu službenika za usmene rasprave u određenim postupcima tržišnog natjecanja (1), ne obuhvaća ocjenu načela legitimnih očekivanja i jednakog postupanja. Povrh toga, presudom se izokreću činjenice kada se navodi da je službenik za usmene rasprave ipak ocijenio argumente koje su iznijeli žalitelji u odnosu na načela legitimnih očekivanja i jednakog postupanja.
2.
Opći sud je pogriješio zaključujući da pobijanom odlukom nisu povrijeđena načela legitimnih očekivanja i jednakog postupanja. S obzirom na to da su žalitelji bili jedini podnositelji zahtjeva za primjenu pokajničkog programa, imaju pravo da se njihovi povjerljivi podaci ne objavljuju, jer bi objava takvih podataka omogućila trećim strankama da prepoznaju izvor samoinkriminirajućih izjava koje su podnesene Komisiji u sklopu pokajničkog programa.
3.
Presuda je zahvaćena i nedostatkom obrazloženja u odnosu na nadležnost službenika za usmene rasprave kao i u odnosu na primjenjivost načela legitimnih očekivanja i jednakog postupanja. Opći sud je stoga povrijedio svoje obveze prema članku 296. UFEU-a i člancima 36. i 53. Statuta Suda Europske unije. Posebno, Opći sud nije iznio razloge zbog kojih je odstupio od ustaljene sudske prakse na koju su se pozivali žalitelji.
(1) SL L 275, str. 29.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 295.
Full & Egal Universal Law Academy