25.1.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 27/10
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. listopada 2015. uputila Audiencia Provincial de Cantabria (Španjolska) – Luca Jerónimo García Almodóvar i Catalina Molina Moreno protiv Banco de Caja España de Inversiones, Salamanca y Soria, S.A.U.
(Predmet C-554/15)
(2016/C 027/13)
Jezik postupka: španjolski
Sud koji je uputio zahtjev
Audiencia Provincial de Cantabria
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Luca Jerónimo García Almodóvar i Catalina Molina Moreno
Tuženik: Banco de Caja España de Inversiones, Salamanca y Soria, S.A.U.
Prethodna pitanja
1.
Je li u skladu s načelom nepostojanja obvezujućeg djelovanja te s člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ (1) od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ograničavanje retroaktivnih učinaka ništavosti nepoštene klauzule o minimalnim kamatnim stopama unesene u potrošački ugovor?
2.
Je li u skladu člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima održavanje na snazi učinaka klauzule o minimalnim kamatnim stopama unesene u potrošački ugovor koja je proglašena ništavom ili nepoštenom?
3.
Je li u skladu s člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ograničavanje retroaktivnih učinaka ništavosti nepoštene klauzule o minimalnim kamatnim stopama, unesene u potrošački ugovor, zbog postojanja opasnosti od ozbiljnog narušavanja javnog gospodarskog poretka i zbog očuvanja dobre vjere?
4.
Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, u situaciji u kojoj je potrošač-ovršenik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi zbog nepoštenosti klauzule iz potrošačkog ugovora koja je temelj za ovrhu ili koja omogućuje utvrđivanje iznosa koji je moguće potraživati, je li u skladu s člankom 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima presumpcija postojanja opasnosti od ozbiljnog narušavanja javnog gospodarskog poretka ili tu opasnost treba ocjenjivati i vrednovati s obzirom na konkretne gospodarske pokazatelje koji svjedoče o makroekonomskim posljedicama priznavanja retroaktivnih učinaka ništavosti nepoštene klauzule?
5.
Jednako tako, u situaciji u kojoj je potrošač-ovršenik podnio prigovor na rješenje o ovrsi zbog nepoštenosti klauzule iz potrošačkog ugovora koja je temelj za ovrhu ili koja omogućuje utvrđivanje iznosa koji je moguće potraživati, je li u skladu s člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima to što se opasnost od ozbiljnog narušavanja javnog gospodarskog poretka ocjenjuje s obzirom na gospodarske posljedice koje bi imala eventualna pojedinačna tužba ili eventualno podnošenje prigovora velikog broja potrošača na rješenje o ovrsi zbog nepoštenosti klauzule ili, suprotno tomu, tu opasnost treba ocjenjivati s obzirom na konkretne gospodarske posljedice za potrošača-ovršenika koji je podnio prigovor na rješenje o ovrsi?
6.
Ako je odgovor na treće pitanje potvrdan, je li u skladu s člancima 6. i 7. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ocjenjivanje dobre vjere prodavatelja robe ili pružatelja usluge na temelju apstraktnog vrednovanja njegova postupanja?
7.
Treba li, suprotno tome, navedenu dobru vjeru ispitivati i ocjenjivati u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir konkretno postupanje prodavatelja robe ili pružatelja usluge prilikom sklapanja ugovora i unošenja nepoštenog uvjeta u njegov tekst, sukladno članku 6. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima?
(1) SL L 95, str. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)
Full & Egal Universal Law Academy