25.1.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 27/14
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. studenoga 2015. uputio Rechtbank Amsterdam (Nizozemska) – Openbaar Ministerie protiv Daniela Adama Popławskog
(Predmet C-579/15)
(2016/C 027/18)
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
Rechtbank Amsterdam
Stranke glavnog postupka
Predlagatelj: Openbaar Ministerie
Druga stranka u postupku: Daniel Adam Popławski
Prethodna pitanja
1.
Smije li država članica u svoje nacionalno pravo prenijeti članak 4. točku 6. Okvirne odluke 2002/584/PUP (1) na način da
—
je njezino pravosudno tijelo izvršenja dužno automatski odbiti predaju radi izvršenja državljanina države članice izvršenja ili osobe koja u njoj boravi,
—
to odbijanje ex lege predstavlja spremnost da se preuzme izvršenje kazne zatvora koja je izrečena protiv tog državljanina ili osobe koja tu boravi,
—
ali se odluka o preuzimanju izvršenja donosi tek nakon odbijanja predaje radi izvršenja i potvrdna odluka ovisi o (1) postojanju pravnog temelja u važećem sporazumu između države članice izdavateljice i države članice izvršenja, (2) pretpostavkama koje su predviđene tim sporazumom i (3) sudjelovanju države članice izdavateljice, npr. u obliku podnošenja odgovarajućeg zahtjeva,
pa postoji opasnost da država članica izvršenja nakon odbijanja predaje radi izvršenja ne može preuzeti izvršenje, ali ta opasnost pritom ne utječe na obvezno odbijanje predaje radi izvršenja?
2.
U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje:
(a)
Može li nacionalni sud izravno primijeniti odredbe Okvirne odluke 2002/584/PUP, iako ta okvirna odluka u skladu s člankom 9. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona zadržava svoje pravne učinke dok se ne stavi izvan snage, poništi ili izmjeni?
(b)
U slučaju potvrdnog odgovora: je li članak 4. točka 6. Okvirne odluke 2002/584/PUP dovoljno precizna i bezuvjetna da bi je nacionalni sud mogao primijeniti?
3.
U slučaju niječnog odgovora na prvo i drugo pitanje pod točkom (b): smije li država članica, čije nacionalno pravo za preuzimanje izvršenja inozemne kazne zatvora zahtijeva postojanje pravnog temelja u odgovarajućem sporazumu, u svoje nacionalno pravo prenijeti članak 4. točku 6. Okvirne odluke 2002/584/PUP na način da članak 4. točka 6. Okvirne odluke 2002/584/PUP sam po sebi predstavlja zahtijevani međunarodnopravni ugovorni temelj kako bi se izbjegla opasnost od nekažnjavanja koja nastaje zbog toga što se u nacionalnom pravu zahtijeva postojanje međunarodnopravnog ugovornog temelja (vidjeti prvo pitanje)?
4.
U slučaju niječnog odgovora na prvo i drugo pitanje pod točkom (b): smije li država članica u svoje nacionalno pravo prenijeti članak 4. točku 6. Okvirne odluke 2002/584/PUP na način da odbijanje predaje radi izvršenja osobe koja boravi u državi članici izvršenja, a koja je državljanin druge države članice, uvjetuje time da je država članica izvršenja nadležna za kaznena djela koja se navode u Europskom uhidbenom nalogu i da u državi članici izvršenja ne postoje stvarne prepreke u pogledu (mogućeg) kaznenog progona osobe koja boravi u toj državi članici za navedena kaznena djela (poput odbijanja države članice izdavateljice da državi članici izvršenja dostavi kazneni spis) dok takav uvjet ne predviđa u pogledu odbijanja predaje radi izvršenja državljanina države članice izvršenja?
(1) Okvirna odluka Vijeća od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL L 190, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 83.).
Full & Egal Universal Law Academy