8.2.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 48/11
Žalba koju je 13. studenoga 2015. podnio Alain Laurent Brouillard protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 14. rujna 2015. u predmetu T-420/13, Brouillard protiv Suda
(Predmet C-590/15 P)
(2016/C 048/19)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Žalitelj: Alain Laurent Brouillard (zastupnik: P. Vande Casteele, avocat)
Druga stranka u postupku: Sud Europske unije
Zahtjevi
—
proglasiti žalbu osnovanom i ukinuti presudu od 14. rujna 2015. (T-420/13);
—
poništiti dopise od 5. lipnja 2013. kojima je Sud Europske unije pozvao društvo IDEST Communication SA, s jedne strane, da podnese ponudu u okviru poziva na nadmetanje u pregovaračkom postupku radi sklapanja okvirnih ugovora za prevođenje pravnih tekstova s određenih službenih jezika Europske unije na francuski jezik (SL 2013/S 47-075037) i, s druge strane, da potvrdi da tužitelj neće biti angažiran za pružanje predmetnih usluga na koje se odnosi ugovor.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
1.
U okviru pružanja usluga prevođenja, Sud Europske unije utvrdio je da se žalitelja ne može smatrati podugovarateljem društva koje je pozvano da podnese ponudu jer „[…] diploma [koju je] stekao na Sveučilištu u Poitiersu (strukovna diploma magistra prava, ekonomije i menadžmenta, smjer privatno pravo, specijalizacija pravnik lingvist), iako je to [bila] diploma magistra 2. razine, nije [bila] dokaz potpunog pravnog obrazovanja” te je „ta ocjena [bila] u skladu s ustaljenom praksom francuskog odjela za prevođenje, koji smatra da obrazovanje „pravnika lingvista” koje daje Sveučilište u Poitiersu (diploma magistra 2. razine) nije pravničko obrazovanje koje ispunjava uvjete iz točke III.2.1 poziva na nadmetanje”, pri čemu je navedeno da „[n]ačin stjecanja diplome („VAE”, odnosno potvrda stečenog iskustva) [nije] imao utjecaja na ocjenu […]”
2.
Žalitelj tvrdi da je došlo do povrede općih načela jednakosti, slobode poslovnog nastana, slobodnog kretanja radnika, slobodnog pružanja usluga, načela proporcionalnosti, članaka 14., 15., 16., 20., 21., 51. i 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članaka 45., 49., 51., 56. i 57. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, prava na obrazovanje i osposobljavanje, kao i do pogreške koja se tiče prava i prekoračenja ovlasti.
3.
Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da ne postoji „zapreka” gore navedenim pravima i slobodama. Pogreška koja se tiče prava tim je očitija, s obzirom na to da žalitelj ima diplome koje ga po svojoj prirodi, odnosno biti, kvalificiraju za pružanje usluga pravnog prevođenja. Sud je također, u najmanju ruku, „spriječio” žaliteljevo pravo da iskoristi akademsko obrazovanje koje je stekao kao pravnik i prevoditelj.
4.
Opći sud počinio je također pogrešku koja se tiče prava i povrijedio pravo Unije utvrdivši da javni naručitelj nije imao obvezu napraviti usporedbu, jer se Direktiva 2005/36 (1) nije primjenjivala i stoga se „tužitelj nije mogao osloniti na sudsku praksu koja se odnosi na priznavanje diploma kako bi tvrdio da je, u ovom slučaju, Sud trebao uzeti u obzir njegove druge kvalifikacije i iskustvo”.
5.
Opći sud počinio je daljnju pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da je javni naručitelj imao pravo ne uzeti u obzir diplomu „magistra prava” (Matura + 5), izdanu u Francuskoj, „uzimajući u obzir različite diplome koje postoje u Belgiji i Francuskoj prije i nakon reforme iz 2004. o usklađivanju diploma visokog obrazovanja u Europi.”
6.
Povreda gore navedenih temeljnih sloboda i općih načela prava Unije, uzeta pojedinačno ili zajedno s načelom proporcionalnosti, također proizlazi iz činjenice da je odluka o žaliteljevu isključenju donesena bez uzimanja u obzir njegovih diploma, certifikata i drugih kvalifikacija te relevantnog radnog iskustva, i bez usporedbe akademskih i stručnih kvalifikacija koje je žalitelj dokazao s onima koje se zahtijevaju u specifikacijama.
(1) Direktiva 2005/36/ZE Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, str. 22) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 125.).
Full & Egal Universal Law Academy