8.2.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 48/14
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. studenoga 2015. uputio Spetsializiran nakazatelen sad (Bugarska) – kazneni postupak protiv Koleva i dr.
(Predmet C-612/15)
(2016/C 048/22)
Jezik postupka: bugarski
Sud koji je uputio zahtjev
Spetsializiran nakazatelen sad (Posebni kazneni sud)
Stranke glavnog postupka
Kolev i dr.
Prethodna pitanja
1.
Je li nacionalni zakon u skladu s obvezom države članice da predvidi učinkovit kazneni progon kaznenih djela carinskih službenika, kada taj zakon predviđa provođenje kaznenog postupka protiv carinskih službenika zbog sudjelovanja u zločinačkom udruženju s ciljem počinjenja kaznenih djela korupcije (primanje novca kao mita radi propuštanja provedbe carinskog nadzora), i za konkretno podmićivanje i protiv [utaje u obliku] skrivanja novca primljenog kao mito, koji je obustavljen pod slijedećim pretpostavkama, a da sud nije ispitao temelje iznesenih optužbi: a) protekle su dvije godine nakon podizanja optužnice; b) okrivljenik je podnio zahtjev za prekid istražnog postupka; c) državnom odvjetniku je sud zadao rok od tri mjeseca za obustavu istražnog postupka; d) državni odvjetnik je u okviru tog tromjesečnog roka „počinio bitne povrede postupka” (to jest, nepravilnu dostavu cjelokupne optužnice, izostanak dopuštenja uvida u dokumente istrage i proturječna optužnica); e) sud je državnom odvjetniku zadao rok od jednog mjeseca da ispravi „bitne povrede postupka”; [f)] državni odvjetnik u zadanom roku nije ispravio te „bitne povrede postupka”- zbog čega se razlog za počinjenje tih povreda u prvom tromjesečnom roku i njihovo neuspješno otklanjanje u drugom tromjesečnom roku može pripisati državnom odvjetniku (činjenica da nije ispravio proturječja u optužnici; nepoduzimanje stvarnih radnji tijekom većine razdoblja unutar tih rokova) ali i obrani (povreda obveze suradnje prilikom dostave optužnice i uvida u dokumente istrage zbog boravka okrivljenih osoba u bolnici i što se odvjetnika tiče, zbog njegovih drugih poslovnih obaveza);[g)] obustava kaznenog postupka kada u zadanim rokovima nisu otklonjene „bitne povrede postupka” subjektivno pravo je okrivljenika?
2.
U slučaju niječnog odgovora na ovo pitanje, koji dio gore navedenog propisa nacionalni sud ne smije primijeniti kako bi zajamčio učinkovitu primjenu prava Unije: 2.1. obustavu kaznenog postupka po isteku roka od mjesec dana, 2.2. kvalifikaciju gore navedenih nedostataka kao „bitnih povreda postupka” ili 2.3. zaštitu subjektivnog prava nastalog prema [g)] – ako postoji mogućnost da se ova povreda učinkovito otkloni u okviru sudskog postupka?
2.1.
Treba li odluku o neprimjeni nacionalnog pravnog propisa koji se odnosi na obustavu kaznenog postupka uvjetovati time
A)
da se državnom odvjetniku dodijeli dodatni rok za otklanjanje „bitne povrede postupka” koji bi bio jednako dug kao i rok tijekom kojega objektivno nije mogao postupati zbog prepreka za koje je odgovorna obrana?
B)
da sud u slučaju pod A) utvrdi da je do ovih prepreka došlo zbog „zlouporabe prava”?
C)
ako je odgovor na pitanje pod A) niječan, da sud utvrdi da nacionalno pravo pruža dostatna jamstva da će istražni postupak biti dovršen u razumnom roku?
2.2.
Je li odluka o neprimjeni nacionalnim pravom predviđen kvalifikacije gore navedenog nedostatka kao „bitne povrede postupka” u skladu s pravom Unije, posebice:
A)
je li pravo iz čl. 6. st. 3. Direktive 2012/13/EU (1), pravo obrane da joj se pruže detaljne informacije o optužbi, odgovarajuće zajamčeno,
-1)
ako su ove informacije pružene nakon stvarnog podnošenja optužnice sudu, ali prije ispitivanja iste od strane suda, kao i u nekom ranijem trenutku, dok optužnica još nije podnesena sudu, a obrani su pružene potpune informacije o bitnim elementima optužbe (odnosi se na okrivljenika Hristova)?
-2)
u slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 2.2.A)-1) – kada su te informacije pružene nakon stvarnog podnošenja optužnice sudu, ali prije nego što je sud potvrdio optužnicu, te su obrani u ranijem trenutku, prije podnošenja optužnice sudu, pružene djelomične informacije o bitnim elementima optužbe, pri čemu su razlog tomu što su pružene samo djelomične informacije prepreke na strani obrane (odnosi se na okrivljenike Koleva i Kostadinova)?
-3)
kada te informacije sadrže proturječja što tiče konkretnog očitovanja o primanju mita (jednom je navedeno da je jedan od okrivljenika izričito zahtijevao mito, dok je okrivljenik Hristov izrazom lica izrazio nezadovoljstvo nakon što je osoba podvrgnuta carinskom nadzoru ponudila prenizak iznos novca, s druge strane je potom navedeno da je okrivljenik Hristov riječima konkretno zahtijevao mito)?
B)
Je li pravo iz čl. 7. st. 3. Direktive 2012/13/EU koje se odnosi na pristup obrane materijalima „najkasnije prilikom podnošenja optužnice sudu na razmatranje” odgovarajuće zajamčeno, ako je obrana imala pristup bitnom dijelu materijala prije toga te im je pružena mogućnost uvida u materijale, koju oni nisu iskoristili iz razloga spriječenosti (bolest, poslovne obaveze), te zato što su se pozvali na nacionalno pravo na temelju kojeg je propisano da se poziv na uvid u mat. uruči najmanje tri dana ranije? Je li im se nakon prestanka razloga spriječenosti moralo pružiti drugu mogućnost za uvid uz rok od tri dana? Mora li se ispitati jesu li te prepreke stvarno postojale ili je riječ o zlouporabi prava?
C)
Ima li zakonski uvjet predviđen u čl. 6. st. 3. i čl. 7. st. 3. Direktive 2012/13/EU [„najkasnije po dostavljanju optužnice sudu” odnosno] „najkasnije prilikom podnošenja optužnice sudu na razmatranje” isto značenje u obje odredbe? Koje značenje ima ovaj uvjet prije faktičkog dostavljanja optužnice sudu odnosno najkasnije istovremeno s njezinim dostavljanjem odnosno nakon njezinog dostavljanja sudu, ali prije nego je sud poduzeo mjere radi ispitivanja te optužnice?
D)
Ima li zakonski zahtjev pružanja informacija o optužbi obrani i davanja uvida u spis predmeta na način da se zajamči „djelotvorno ostvarivanje prava na obranu” i „pravičnost postupka” prema čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 2. i st. 3. Direktive 2012/13/EU isto značenje u obje odredbe? Je li ovaj zahtjev zadovoljen,
-1)
ako su obrani pružene detaljne informacije o optužbi nakon dostavljanje optužnice, ali prije nego što su poduzete mjere za ispitivanje osnovanosti optužbe i kada je obrani dodijeljen dovoljan rok za pripremu?- Informacije pružene prije toga su djelomične i nepotpune.
-2)
ako je obrani omogućen pristup svim materijalima doduše nakon podnošenja optužnice sudu, ali prije poduzimanja mjera za ispitivanje osnovanosti optužbe i ako im je dodijeljen dovoljan rok za pripremu obrane?- Obrani je prije toga omogućen uvid u većinu dijelova spisa predmeta.
-3)
ako je sud poduzeo mjere kako bi obrani zajamčio da će sva očitovanja koja poduzme nakon detaljnog proučavanja optužnice i svih dijelova spisa predmeta imati isti učinak kao i da su ta očitovanja bila dana pred državnim odvjetnikom prije podnošenja optužnice sudu?
E)
Jesu li „pravičnost postupka” iz čl. 6. st. 1. i st. 4. kao i „djelotvorno ostvarivanje prava na obranu” iz čl. 6. st. 1. Direktive 2012/13/EU zajamčeni kada sud odluči pokrenuti sudski postupak na temelju pravomoćne optužnice koja sadrži proturječja u vezi s očitovanjima u pogledu primanja mita, ali daje mogućnost državnom odvjetniku da ispravi ta proturječja i strankama da u cijelosti iskoriste prava kojima bi raspolagale da optužnica predana sudu ne sadrži takva proturječja?
F)
Je li pravo na pristup odvjetniku iz čl. 3. st. 1. Direktive 2013/48/EU (2) dostatno zajamčeno ako se odvjetniku pruža prilika da se tijekom istrage u kaznenom postupku pojavi pred sudom radi obavješćianja o privremenoj optužbi te da izvrši potpuni uvid u sve materijale istrage, ali se on zbog poslovnih obveza, te pozivajući se na nacionalno pravo prema kojem mu je poziv na uvid potrebno uručiti najmanje tri dana ranije, ne pojavi pred sudom? Mora li se nakon prestanka poslovnih obveza odrediti novi rok od najmanje tri dana? Mora li se ispitati jesu li razlozi za [ne]dolazak opravdani ili je riječ o zlouporabi prava?
G)
Ima li povreda prava iz čl. 3. st. 1. Direktive 2013/48/EU na pristup odvjetniku tijekom istrage u kaznenom postupku utjecaj na „praktično i učinkovito ostvarivanje prava obrane” ako je sud nakon podnošenja optužnice pružio cjelovit pristup konačnoj i detaljnoj optužnici i svim dijelovima spisa te je nadalje poduzeo mjere kako bi mu zajamčio da će sva njegova očitovanja o postupovnim aktima poduzeta nakon detaljnog proučavanja optužnice imati isto značenje kao i očitovanja dana pred državnim odvjetnikom prije podnošenja optužnice sudu?
2.3.
Je li subjektivno pravo na obustavu postupka nastalo u korist okrivljene osobe (prema gore navedenim uvjetima) u skladu s pravom Unije, iako postoji mogućnost, da sud mjerama poduzetim u sudskom postupku otkloni „bitnu povredu postupka” koju državni odvjetnik nije u cijelosti otklonio, na način da pravna situacija okrivljenika bude istovjetna onoj kao da je ta povreda pravovremeno otklonjena?
3.
Mogu li se primijeniti povoljniji nacionalni propisi što se tiče prava okrivljenika na rješavanje njegove pravne stvari u razumnom roku, prava na informiranje i prava na odvjetnika kada bi ta prava, u vezi s ostalim okolnostima (opisanima u točki 1.), dovela do obustave kaznenog postupka?
4.
Treba li čl. 3. st. 1. Direktive 2013/48/EU tumačiti na način da daje nacionalnom sudu ovlast isključiti odvjetnika koji zastupa dva okrivljenika iz sudskog postupka, ako se jedan od njih očitovao o činjenicama koje utječu na drugoga koji nije dao nikakvo očitovanje?
U slučaju potvrdnog odgovora na ovo pitanje, bi li sud jamčio pravo na pristup odvjetniku iz čl. 3. st. 1. ove direktive kada bi, nakon što je odvjetniku koji zastupa dva okrivljenika sa suprotnim interesima dopustio sudjelovanje u sudskom postupku, svakome od okrivljenika odredio nove različite branitelje po službenoj dužnosti?
(1) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2012/13/EU od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku (SL L 142, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 48.).
(2) Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima (SL L 294, str. 1.).
Full & Egal Universal Law Academy