15.2.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 59/5
Tužba podnesena 23. studenoga 2015. – Europska komisija protiv Vijeća Europske unije
(Predmet C-626/15)
(2016/C 059/04)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Bouquet, E. Paasivirta, C. Hermes, agenti)
Tuženik: Vijeće Europske unije
Tužbeni zahtjevi
—
djelomično poništiti odluku Vijeća od 11. rujna 2015. kako je sadržana u zaključku predsjednika Odbora stalnih predstavnika od 11. rujna 2015. kojim se prihvaća, u ime Unije i njezinih država članica, podnošenje Komisiji dokumenta za raspravu o budućem prijedlogu za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa koji se odnosi na uspostavu zaštićenog morskog područja u Weddellovom moru, koji je sadržan u sažetom zapisniku od 23. rujna 2015. sa 2554. sastanka Odbora stalnih predstavnika (Dokument 11837/15, t. 65., str. 19. i 20. i Dokument 11644/1/15/REV), u dijelu u kojemu je Vijeće naložilo da se dokument za raspravu podnese u ime Unije i njezinih država članica, umjesto da ga se podnese samo u ime Unije;
—
naložiti Vijeću Europske unije snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Ovom tužbom Komisija zahtijeva od Suda da poništi odluku Vijeća od 11. rujna 2015. u dijelu u kojem je Vijeće naložilo da se dokument za raspravu o budućem prijedlogu za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa koji se odnosi na uspostavu zaštićenog morskog područja u Weddellovom moru podnese Komisiji u ime Unije i njezinih država članica, umjesto da ga se podnese samo u ime Unije.
Imajući u vidu da je nadležnost u ovom području podijeljena te smatrajući da se, slijedom toga, o dokumentu za raspravu mora odlučiti konsenzusom i da ga se mora podnijeti u ime Unije i njezinih država članica, mišljenje je Komisije da je pobijana odluka nezakonita, s obzirom na to da onemogućuje Komisiji da podnese taj dokument samo u ime Unije i time krši isključivu nadležnost Unije u tom području (i ovlaštenja Komisije da zastupa Unije).
Komisija ističe dva tužbena razloga u potporu svoje tužbe za poništenje pobijane odluke.
Kao prvo, Komisija navodi da je donošenjem pobijanog akta Vijeće prekršilo isključivu nadležnost Unije u području očuvanja morskih bioloških resursa, kako je propisana u članku 3. stavku 1. točki (d) UFEU-a. S jedne strane, Komisija smatra da donošenjem pobijanog akta Vijeće nije postupilo u skladu s pravnim kontekstom predmetne mjere, kako u okviru Konvencije za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa tako i u okviru prava Unije. S druge strane, Komisija smatra da Vijeće nije postupilo u skladu s ciljem i sadržajem te mjere.
Kao drugo, Komisija podredno navodi da čak i u slučaju da se mjeru ne mora smatrati mjerom očuvanja morskih živih resursa u smislu članka 3. stavka 1. točke (d) UFEU-a, donošenjem pobijanog akta Vijeće je, u svakom slučaju, prekršilo isključive nadležnosti Unije, s obzirom na to da Unije ima isključivu vanjsku nadležnost u tom području, jer predviđena mjera može utjecati na pravila Unije ili izmijeniti njihov doseg u smislu članka 3. stavka 2. UFEU-a. S jedne strane, Komisija smatra da Vijeće nije uzelo u obzir da predviđena mjera može utjecati ili izmijeniti dvije uredbe sekundarnog prava (Uredbu (EZ) br. 600/2004 (1) i Uredbu (EZ) br. 601/2004 (2)). S druge strane, Komisija smatra da Vijeće nije vodilo računa o utjecaju ili o izmjeni okvirnog stajališta Unije iz lipnja 2014.
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 600/2004 od 22. ožujka 2004. o utvrđivanju određenih tehničkih mjera koje se primjenjuju na ribolovne aktivnosti na području obuhvaćenom Konvencijom o očuvanju antarktičkih morskih živih resursa (SL L 97, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 4., svezak 11., str. 53.)
(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 601/2004 od 22. ožujka 2004. o određenim mjerama nadzora koje se primjenjuju na ribolovne aktivnosti u području koje pokriva Konvencija o očuvanju antarktičkih morskih živih resursa i stavljanju izvan snage uredaba (EEZ) br. 3943/90, (EZ) br. 66/98 i (EZ) br. 1721/1999 (SL L 97, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 123., str. 23.)
Full & Egal Universal Law Academy