1.2.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 38/43
Tužba podnesena 3. prosinca 2015. – Mađarska/Vijeće Europske unije
(Predmet C-647/15)
(2016/C 038/56)
Jezik postupka: mađarski
Stranke
Tužitelj: Mađarska (zastupnik M. Z. Fehér, agent)
Tuženik: Vijeće Europske unije
Tužbeni zahtjev
Mađarska tužbom od Suda zahtijeva da:
—
poništi Odluku Vijeća (EU) 2015/1601 od 22. rujna 2015. o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke (1) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).
—
podredno, u slučaju da ne prihvati prvi dio tužbenog zahtjeva, poništi pobijanu odluku u dijelu koji se odnosi na Mađarsku.
—
Vijeću naloži snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
1.
Mađarska vlada smatra da članak 78. stavak 3. UFEU-a nije prikladna pravna osnov za donošenje pobijane odluke Vijeća. Članak 78. stavak 3. UFEU-a ne ovlašćuje Vijeće da donese zakonodavni akt pa, prema tome, ni mjera utvrđenih u pobijanoj odluci, to jest mjera koje čine obvezujuće odstupanje od zakonodavnog akta, u ovom slučaju od Uredbe (EU) br. 604/2013 (2). S obzirom na sadržaj pobijane odluke, ona je zakonodavni akt – imajući u vidu da utvrđuje odstupanje od Uredbe br. 604/2013 – zbog čega se njezino donošenje ne može temeljiti na članku 78. stavku 3. UFEU-a koji Vijeće ovlašćuje isključivo na donošenje akata u nezakonodavnom postupku, to jest nezakonodavnih akata. Ako se, unatoč navedenom, utvrdi da članak 78. UFEU-a može biti osnova za donošenje pravnog akta koji uključuje odstupanje od zakonodavnog akta, mađarska vlada smatra da navedeno odstupanje ne može, kao što je to slučaj s pobijanom odlukom, utjecati na bit zakonodavnog akta i oduzeti smisao njegovim temeljnim odredbama.
2.
Mjera koja se provodi u razdoblju od 24 mjeseca – a u određenim slučajevima i u razdoblju od 36 mjeseci – a čiji se učinci, štoviše, nastavljaju i nakon tog razdoblja, nije u skladu s pojmom „privremenih mjera” iz članka 78. stavka 3. UFEU-a. Vijeće je pobijanom odlukom prekoračilo ovlast koja mu je priznata člankom 78. stavkom 3. UFEU-a, s obzirom na to da se prilikom utvrđivanja razdoblja važenja te odluke nije uzelo u obzir vremensko razdoblje potrebno za donošenje zakonodavnog akta utemeljenog na članku 78. stavku 2. UFEU-a.
3.
Donošenjem pobijane odluke Vijeće je povrijedilo članak 293. stavak 1. UFEU-a jer nije postiglo potrebnu jednoglasnost prilikom udaljavanja od Komisijina prijedloga .
4.
Pobijanom se odlukom utvrđuje odstupanje od zakonodavnog akta i ona sama s obzirom na svoj sadržaj čini zakonodavni akt, pa je prilikom njezina donošenja – čak i da je ono bilo moguće na temelju članka 78. stavka 3. UFEU-a – trebalo poštovati pravo nacionalnih parlamenata da daju mišljenje o zakonodavnim aktima, koje je priznato protokolima br. 1. i 2. priloženima Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije.
5.
Nakon savjetovanja s Europskim parlamentom Vijeće je bitno izmijenilo tekst Nacrta odluke, ali se o tom pitanju nije ponovno savjetovalo s Europskim parlamentom.
6.
Prilikom donošenja pobijane odluke Vijeća nacrt odluke nije bio dostupan na jezičnim verzijama službenih jezika Unije.
7.
Pobijana odluka je također nezakonita jer je njezino donošenje protivno članku 68. UFEU-a i zaključcima koje je Europsko vijeće prihvatilo na sastanku održanom 25. i 26. lipnja 2015.
8.
Pobijanom se odlukom povređuju načela pravne sigurnosti i jasnoće regulative, s obzirom na to da se na više mjesta ne pojašnjava način na koji treba primjenjivati njezine odredbe i način na koji su one povezane s odredbama Uredbe br. 604/2013. Među ostalim se ističe pitanje primjene pravnih i postupovnih jamstava u vezi s donošenjem odluke o premještanju, osobito činjenica da se pobijanom odlukom jasno ne utvrđuju mjerila odabira za premještanje niti se na odgovarajući način uređuje status podnositelja zahtjeva u državi članici premještanja. Pobijana odluka protivna je Ženevskoj konvenciji o statusu izbjeglica (3) jer podnositeljima zahtjeva oduzima pravo na ostanak na području države članice u kojoj su podnijeli zahtjev i dopušta njihovo premještanje u drugu državu članicu čak i ako nije moguće uvijek dokazati postojanje materijalne veze između podnositelja zahtjeva i države članice premještanja.
9.
Pobijanom odlukom povređuju se načela nužnosti i proporcionalnosti. S jedne strane, uzimajući u obzir to da je Mađarska u odnosu na prvotni prijedlog Komisije isključena iz kruga država članica korisnica, pobijanom se odlukom neopravdano predviđa premještanje 120.000 podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Budući da se u pobijanoj odluci ne predviđa nikakvo premještanje iz Mađarske, utvrđivanje broja od 120.000 prvotno predloženog podnositelja zahtjeva čini se diskrecijskim i više nije ni na koji način povezano s okolnostima navedenima u Komisijinom prijedlogu, s kojima se konkretno trebalo suočiti. Nije prihvatljivo, osobito kada je riječ o privremenoj mjeri donesenoj u skladu s člankom 78. stavkom 3. UFEU-a, konačnu odluku o premještanju za gotovo polovicu mjerom obuhvaćenih podnositelja zahtjeva učiniti ovisnom o budućim prilikama.
10.
Podredno, mađarska vlada navodi da se pobijanom odlukom povređuje načelo proporcionalnosti na štetu Mađarske jer joj se kao državi članici domaćinu nameću obvezujuće kvote, iako je opće poznato da je riječ o zemlji na čije je područje ušao velik broj nezakonitih migranata koji su ondje podnijeli velik broj zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Kada je riječ o Mađarskoj, pobijana odluka ne udovoljava odredbi članka 78. stavka 3. UFEU-a jer ne ispunjava njome utvrđeni uvjet prema kojem se mjere mogu donijeti u korist države članice suočene s iznenadnim priljevom državljana trećih zemalja, s obzirom na to da se njome u odnosu na jednu takvu državu članicu utvrđuju isključivo obveze.
(1) SL L 248, str. 80.
(2) Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (SL L 180, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 108.).
(3) Ženevska konvencija od 28. srpnja 1951. o statusu izbjeglica, dopunjena Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967.
Full & Egal Universal Law Academy