29.2.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 78/4
Žalba koju su 4. prosinca 2015. podnijeli Verein zur Wahrung von Einsatz und Nutzung von Chromtrioxid und anderen Chrom-VI-verbindungen in der Oberflächentechnik eV (VECCO), Adolf Krämer GmbH & Co. KG, AgO Argentum GmbH i drugi protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 25. rujna 2015. u predmetu T-360/13, Verein zur Wahrung von Einsatz und Nutzung von Chromtrioxid und anderen Chrom-VI-verbindungen in der Oberflächentechnik eV i dr. protiv Europske komisije
(Predmet C-651/15 P)
(2016/C 078/05)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelji: Verein zur Wahrung von Einsatz und Nutzung von Chromtrioxid und anderen Chrom-VI-verbindungen in der Oberflächentechnik eV (VECCO), Adolf Krämer GmbH & Co. KG, AgO Argentum GmbH i drugi (zastupnici: C. Mereu, odvjetnik, J. Beck, solicitor)
Druge stranke u postupku: Europska komisija, Europska agencija za kemikalije (ECHA), Assogalvanica, Ecometal, Comité européen des traitements de surfaces (CETS) i druge stranke
Zahtjevi
Žalitelji zahtijevaju od Suda da:
—
utvrdi da je žalba dopuštena i osnovana;
—
ukine presudu Općeg suda u predmetu T-360/13;
—
donese meritornu odluku u pogledu tužbe žalitelja za poništenje ili da predmet vrati Općem sudu na ponovno odlučivanje.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe sljedeće argumente:
Prvi žalbeni razlog – Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava kada je zaključio da Direktiva 98/24 (1) i Direktiva 2004/37 (2) nisu posebno zakonodavstvo EU-a u smislu članka 58. stavka 2. Direktive REACH (3) u kojemu su utvrđeni minimalni zahtjevi u pogledu zaštite zdravlja ljudi u vezi s uporabom kromova trioksida u industriji za prevlačenje i galvanizaciju metala:
Način na koji Opći sud tumači članak 58. stavak 2. Direktive REACH izlazi izvan okvira izričitog teksta i svrhe te odredbe kao i pravilnog načina tumačenja Direktive 98/24 i Direktive 2004/37. Ukratko, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava kada je (i) uputio na izuzeće iz članka 58. stavka 2. Direktive REACH kao da se ono primjenjuje na „tvar”, a ne na „uporabe”, (ii) razdvojio elemente trostrukog ispitivanja prema članku 58. stavku 2. i propustio ocijeniti sadržaj trećeg elementa tog ispitivanja („odgovarajuća kontrola rizika”) te (iii) zaključio da Direktive 98/24 i 2004/37 ne utvrđuju minimalne zahtjeve u vezi s uporabom kromova trioksida u industriji za prevlačenje i galvanizaciju metala odnosno kada je, konkretno, utvrdio da ne postoje granične vrijednosti izlaganja na radnom mjestu.
Drugi žalbeni razlog – pogrešna utvrđenja u pobijanoj presudi u pogledu Komisijine diskrecijske ovlasti:
Ako Opći sud prihvati prvi žalbeni razlog, pogrešno je utvrđenje Općeg suda prema kojem je Komisija pravilno primijenila svoju diskrecijsku ovlast kada je odlučila o tome hoće li odobriti izuzeće prema članku 58. stavku 2. Direktive REACH.
Treći žalbeni razlog – pogreška u ocjeni prvog tužbenog razloga i drugog dijela četvrtog tužbenog razloga:
Ako Opći sud prihvati prvi žalbeni razlog, dio obrazloženja u točkama 68.-69. i 84.-85. pobijane presude postaje neodrživ pa treba ponovno ocijeniti i prvi tužbeni razlog i drugi dio četvrtog tužbenog.
(1) Direktiva Vijeća 98/24/EZ od 7. travnja 1998. o zaštiti zdravlja i sigurnosti radnika na radu od rizika povezanih s kemijskim sredstvima (četrnaesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) SL L 131, str. 11. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 6., str. 37.).
(2) Direktiva 2004/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu (šesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive Vijeća 89/391/EEZ), SL L 158, str. 50. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 258.).
(3) Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ, SL L 396, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23., str. 3.).
Full & Egal Universal Law Academy