RJEŠENJE POTPREDSJEDNIKA SUDA
6. listopada 2015. ( * )
„Žalba — Intervencija — Interes za rješenje spora“
U predmetu C‑418/15 P(I),
povodom žalbe na temelju članka 57. Statuta Suda Europske unije, podnesene 29. srpnja 2015.,
Cap Actions SNCM, sa sjedištem u Marseilleu (Francuska), koji zastupa C. Bonnefoi, odvjetnica,
tužitelj,
a druge stranke postupka su:
Société nationale maritime Corse Méditerranée (SNCM), sa sjedištem u Marseilleu,
tužitelj u prvom stupnju,
Europska komisija, koju zastupaju V. Di Bucci i B. Stromsky, u svojstvu agenata,
tuženik u prvom stupnju,
POTPREDSJEDNIK SUDA,
nakon što je saslušao prvog nezavisnog odvjetnika, M. Watheleta,
donosi sljedeće
Rješenje
1
Svojom žalbom Cap Actions SNCM (u daljnjem tekstu: Cap Actions), uzajamni investicijski fond posredstvom kojeg zaposlenici društva Société nationale maritime Corse Méditerranée (SNCM) imaju 9% kapitala toga društva, zahtijeva poništenje rješenja Općeg suda Europske unije od 7. srpnja 2015., SNCM/Komisija (T‑1/15, EU:T:2015:489, u daljnjem tekstu: pobijano rješenje) o odbijanju njegova zahtjeva za intervenciju u potporu zahtjevu tužitelja u prvom stupnju u predmetu T‑1/15 za poništenje Odluke Komisije 2014/882/EU od 20. studenoga 2013. o državnim potporama SA.16237 (C58/02) (prije N118/02) koje je provela Francuska za SNCM (SL 2014., L 357, str. 1., u daljnjem tekstu: sporna odluka).
2
Usto, Cap Actions od Suda zahtijeva da prihvati njegov zahtjev za intervenciju.
3
Europska komisija podnijela je svoja očitovanja o žalbi 7. rujna 2015.
O žalbi
4
Sukladno članku 40. stavku 2. Statuta Suda Europske unije, svaka osoba može se uključiti u postupak pred sudovima Europske unije ako dokaže svoj pravni interes za ishod postupka pred jednim od njih.
5
Prema ustaljenoj sudskoj praksi, pojam „pravni interes za ishod postupka“ u smislu navedenog članka 40. stavka 2. treba se odrediti prema samom predmetu spora i shvatiti kao izravan i stvaran pravni interes za to kako će biti odlučeno o samom zahtjevu, a ne kao interes u odnosu na istaknute razloge ili argumente. Naime, pod terminom „ishod postupka“ treba razumjeti zahtijevanu konačnu odluku, u obliku u kojem će biti sadržana u izreci presude (vidjeti rješenje predsjednika Suda Komisija/EnBW, C‑365/12, EU:C:2013:83, t. 7. i navedenu sudsku praksu).
6
U tom pogledu treba osobito ispitati odnosi li se pobijani akt izravno na podnositelja zahtjeva za intervenciju i je li njegov pravni interes za ishod postupka nedvojben (vidjeti rješenje predsjednika Suda Mory i dr./Komisija, C‑33/14 P, EU:C:2015:135, t. 7. i navedenu sudsku praksu). Pravni interes za ishod postupka načelno se može smatrati dovoljno izravnim samo u mjeri u kojoj taj ishod može promijeniti pravni položaj podnositelja zahtjeva za intervenciju (vidjeti u tom smislu rješenja predsjednika Suda, National Power i PowerGen/Komisija, C‑151/97 P(I) i C‑157/97 P(I), EU:C:1997:307, t. 61.; Schenker/Air France i Komisija, C‑589/11 P(I), EU:C:2012:332, t. 14. i 15., Mory i dr./Komisija, C‑33/14 P, EU:C:2015:135, t. 4. i 11.).
7
Svojom žalbom Cap Actions prigovara Općem sudu da je pogrešno tumačio članak 40. stavak 2. Statuta Suda. U bitnome, Cap Actions ističe pet žalbenih razloga koji se temelje na:
—
kao prvo, pogrešci koja se tiče prava koju je Opći sud počinio prilikom primjene načela jednakog postupanja time što nije uzeo u obzir činjenicu da prije donošenja sporne odluke nije ponovno otvoren formalni istražni postupak propisan člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a nakon što je Opći sud presudom Corsica Ferries France/Komisija (T‑565/08, EU:T:2012:415) poništio Odluku Komisije 2009/611/EZ od 8. srpnja 2008. o mjerama C 58/02 (prije 118/02) koje je Francuska provela za [SNCM] (SL 2009., L 225, str. 180.);
—
kao drugo, pogrešci koja se tiče prava koju je Opći sud počinio presudivši da činjenica da Cap Actions zastupa zajednički interes zaposlenika dioničara SNCM‑a sama po sebi ne može zasnovati izravan i stvaran pravni interes Cap Actionsa za ishod postupka pred tim sudom u smislu članka 40. stavka 2. Statuta Suda;
—
kao treće, pogrešci u ocjeni koju je Opći sud počinio presudivši da Cap Actions nije dokazao da bi stečajni postupak koji je u tijeku na nacionalnoj razini bio obustavljen u slučaju poništenja sporne odluke;
—
kao četvrto, pogrešci koja se tiče prava koju je Opći sud počinio time što je interese glavnog dioničara, Transdeva, koji se želi povući iz pomorskog prijevoza, poistovjetio s onima zaposlenika dioničara koje zastupa Cap Actions, a koji nastoji očuvati kako njihovo vlasništvo tako i njihovo radno mjesto, i
—
kao peto, pogrešci u ocjeni koju je Opći sud počinio presudivši da pravni interes Cap Actionsa za ishod postupka pred tim sudom nije odvojen od onoga SNCM‑a.
8
Ponajprije treba ispitati prvi žalbeni razlog, a potom zajedno drugi i peti žalbeni razlog kojima se u bitnome postavlja isto pravno pitanje te naposljetku, redom, treći i četvrti žalbeni razlog.
Prvi žalbeni razlog
9
Svojim prvim žalbenim razlogom Cap Actions tvrdi da je Opći sud u pobijanom rješenju trebao uzeti u obzir činjenicu da prije donošenja sporne odluke nije ponovno otvoren formalni istražni postupak propisan člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a nakon što je Opći sud presudom Corsica Ferries France/Komisija (T‑565/08, EU:T:2012:415) poništio Odluku 2009/611.
10
Smatra da je to neuzimanje u obzir narušilo jednakost pristupa postupcima u području državnih potpora između dvaju podnositelja zahtjeva za intervenciju, to jest Corsica Ferries France (u daljnjem tekstu: Corsica Ferries), podnositelja zahtjeva u predmetu T‑1/15 u potporu zahtjevu Komisije, s jedne strane, i Cap Actionsa, podnositelja zahtjeva u istom predmetu u potporu zahtjevu SNCM‑a, s druge. Cap Actions u tu svrhu u točki 9. rješenja SNCM/Komisija (T‑1/15, EU:T:2015:487) naglašava da se Opći sud, odobravajući intervenciju Corsica Ferriesa, pozvao na činjenicu da je Corsica Ferries, koji je konkurent SNCM‑a, aktivno sudjelovao u upravnom postupku pred Komisijom. Cap Actions ističe da mu je Komisijinim odbijanjem da ponovno otvori formalni istražni postupak oduzeta mogućnost da učini isto, bez obzira na zahtjeve koje su joj nakon poništenja Odluke 2009/611 u tom smislu uputili Republika Francuska i SNCM.
11
U tom pogledu treba podsjetiti da bi činjenica dopuštanja stranci da pred Sudom po prvi puta iznese neki razlog koji nije iznijela pred Općim sudom, iako je raspolagala elementima da to učini i iako taj žalbeni razlog ne obuhvaća nijedno obrazloženje koje je Opći sud naveo u svojoj odluci, značila dopustiti joj da Sudu – čija je nadležnost u pitanjima žalbi ograničena – uputi predmet šireg obuhvata od onog o kojem je odlučivao Opći sud (vidjeti u tom smislu presude Langnese‑Iglo/Komisija, C‑279/95 P, EU:C:1998:447, t. 55. i Pêra‑Grave/OHIM, C‑249/14 P, EU:C:2015:459, t. 24.).
12
Argumentacija Cap Actionsa, sažeta u točki 10. ovog rješenja, polazi od premise prema kojoj bi on sudjelovao u formalnom istražnom postupku da je taj postupak bio ponovno otvoren nakon što je Opći sud poništio Odluku 2009/611. Međutim, u skladu s člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a i člankom 6. stavkom 1. Uredbe Vijeća br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka [108. UFEU‑a] (SL L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.), zainteresirane strane u smislu navedenog članka 108. stavka 2. su one koje imaju pravo podnijeti očitovanja u okviru formalnog istražnog postupka. Tako se prešutno, ali nužno, Cap Actions pred Sudom poziva na to da je imao to svojstvo u okviru formalnog istražnog postupka o potporama koja je bila predmet sporne odluke.
13
Međutim, valja ustvrditi da se Cap Actions pred Općim sudom nije pozivao na svoje navodno svojstvo zainteresirane strane u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a. Iz toga slijedi da za zahtijevanje poništenja pobijanog rješenja pred Sudom pozivanje na to svojstvo nije dopušteno.
14
Cap Actions se pred Sudom dakako žali na navodno nejednako postupanje prema njemu zbog odobravanja rješenjem SNCM/Komisija (T‑1/15, EU:T:2015:487) Corsica Ferriesu da intervenira u predmetu T‑1/15 u potporu zahtjevu Komisije, osobito zato što je Corsica Ferries aktivno sudjelovao u formalnom istražnom postupku o potporama koje su predmet sporne odluke.
15
Međutim, odobrenje Općeg suda podnositelju zahtjeva da intervenira u postupku na temelju argumenata koje je on istaknuo pred tim sudom ne može samo po sebi utjecati na zahtjev treće osobe da intervenira u istom postupku s obzirom na to da je situacija potonje bila drukčija i da se ona pred Općim sudom pozivala na drukčije argumente u potporu svojem zahtjevu od osobe kojoj je intervencija odobrena.
16
Iz toga slijedi da prvi žalbeni razlog treba odbiti kao nedopušten.
Drugi i četvrti žalbeni razlog
17
U okviru svojeg drugog žalbenog razloga koji se odnosi na točku 11. pobijanog rješenja, Cap Actions podsjeća da zastupa interese zaposlenika SNCM‑a koji imaju dionice u tom društvu, a na čiju vrijednost sporna odluka izravno utječe. Dakle, smatra da navedeni zaposlenici kao dioničari imaju izravan i stvaran pravni interes za ishod postupka koji se vodi pred Općim sudom. Tvrdi da se intervencijom Cap Actionsa izbjegava mnoštvo pojedinačnih intervencija te napominje da Sud upravo zbog toga široko tumači pravo na intervenciju u pogledu udruga, navodeći u prilog svojoj tezi rješenje predsjednika Suda National Power i PowerGen/Komisija (C‑151/97 P(I) i C‑157/97 P(I), EU:C:1997:307, t. 66.). Prema mišljenju Cap Actionsa, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava presudivši da neovisno o okolnostima ne postoji izravan i stvaran pravni interes za ishod postupka o kojem je riječ.
18
Svojim petim žalbenim razlogom, koji se odnosi na točke 14. do 16. pobijanog rješenja, Cap Actions dovodi u pitanje utvrđenje Općeg suda prema kojem on nije istaknuo nijedan konkretan i obrazložen element koji bi mogao razlikovati njegov interes od onoga SNCM‑a. Cap Actions naglašava da je njegova pravna osobnost odvojena od one SNCM‑a i da se njegov interes sastoji od obrane vlasništva zaposlenika dioničara koje zastupa. Primjećuje da potonji smatraju da sporovi o državnim potporama isplaćenima SNCM‑u, koji su u tijeku pred sudovima Unije, i osobito predmet T‑1/15, koji je u tijeku pred Općim sudom – a u kojem je Cap Actions podnio zahtjev za intervenciju –, izravno utječu na smanjenje vrijednosti njihovih dionica.
19
Ishod spora koji se vodi pred Općim sudom, a u kojem je SNCM glavna stranka, doista može imati važan utjecaj na financijske interese zaposlenika dioničara koje brani Cap Actions, kao i na njegove interese kao pravne osobe. Naime, ishod toga postupka može imati znatan utjecaj na financijsku situaciju SNCM‑a i stoga na vrijednost dionica koje oni imaju posredstvom Cap Actionsa.
20
Međutim, takav negativan utjecaj, iako važan, na gospodarske i financijske interese dioničara društva, koje je jedna od glavnih stranaka u predmetu koji se vodi pred Općim sudom, kao i na interese investicijskog fonda posredstvom kojeg određeni ulagači imaju svoje dionice u tom društvu, ne može se smatrati izravnim negativnim utjecajem na interese tih dioničara i toga fonda u smislu sudske prakse navedene u točkama 5. i 6. ovog rješenja jer on ne mijenja njihov pravni položaj. Naime, takvi se interesi stapaju s onima samog društva koje je glavna stranka u sporu o kojem je riječ i ishod tog postupka na njih utječe samo neizravno, posljedicama koje navedeni ishod ima na tu glavnu stranku (rješenje predsjednika Suda AITEC i dr./Komisija, C‑97/92, C‑105/92 i C‑106/92, EU:C:1993:954, t. 15.).
21
Iz toga slijedi da Opći sud nije počinio nikakvu pogrešku koja se tiče prava, ni u točki 11. pobijanog rješenja ni u njegovim točkama 14. do 16., presuđujući da ishod spora pred njim ne utječe izravno na interese na koje se pred njim pozivao Cap Actions te da oni stoga ne ispunjavaju zahtjeve članka 40. stavka 2. Statuta Suda.
22
Stoga treba odbiti drugi i četvrti žalbeni razlog.
Treći žalbeni razlog
23
Svojim trećim žalbenim razlogom, koji se odnosi na točku 12. pobijanog rješenja, Cap Actions ističe da je Opći sud počinio pogrešku u ocjeni presudivši da Cap Actions nije dokazao da bi stečajni postupak koji je u tijeku na nacionalnoj razini bio obustavljen u slučaju poništenja sporne odluke. Cap Actions inzistira na činjenici da sudbina tog stečajnog postupka ovisi o ishodu sporova pred sudovima Unije o državnim potporama isplaćenima SNCM‑u i osobito predmeta T‑1/15 koji je u tijeku pred Općim sudom. Naime, ti sporovi su razlog zbog kojeg je glavni dioničar SNCM‑a, to jest javno poduzeće Transdev, pokrenuo stečajni postupak. Prema mišljenju Cap Actionsa, manjak SNCM‑a bez navedenih bi se sporova morao moći nadvladati restrukturiranjem poduzeća.
24
U tom pogledu iz članka 256. stavka 1. drugog podstavka UFEU‑a i članka 58. stavka 1. Statuta Suda proizlazi da je Opći sud isključivo nadležan, s jedne strane, za utvrđivanje činjenica, osim u slučaju kada materijalna netočnost njegovih utvrđenja proizlazi iz dijelova spisa koji su mu podneseni, i, s druge strane, za ocjenjivanje tih činjenica. Kada Opći sud utvrdi ili ocijeni činjenice, Sud je nadležan, na temelju članka 256. UFEU‑a, ispitati pravnu kvalifikaciju tog činjeničnog stanja kao i pravne zaključke do kojih je na temelju toga Opći sud došao (vidjeti osobito presudu Bavaria/Komisija, C‑445/11 P, EU:C:2012:828, t. 23. i navedenu sudsku praksu).
25
U ovom je slučaju Opći sud u točki 12. pobijanog rješenja presudio da je SNCM uključen u više postupaka koji su u tijeku pred Sudom i da su zbog toga svote o kojima je riječ u spornoj odluci samo dio svotâ koje korisnik potpore treba vratiti u toj fazi. Opći sud je na temelju tih utvrđenja zaključio da nije utvrđeno da bi stečajni postupak koji je u tijeku pred nacionalnim sudovima bio obustavljen u slučaju poništenja sporne odluke.
26
Međutim, pred Sudom se u tom pogledu Cap Actions ograničio na tvrdnje da je prema dokazima koje je podnio Općem sudu glavni dioničar Transdev odlučio pokrenuti stečajni postupak pred nacionalnim sudovima zbog sporova u području državnih potpora na razini Unije. Tim argumentima ne može se utvrditi materijalna netočnost činjeničnih utvrđenja na kojima počiva točka 12. pobijanog rješenja.
27
Stoga valja utvrditi da, osporavajući činjenične ocjene koje je Opći sud izvršio u točki 12. pobijanog rješenja, a da pritom nije utvrđeno da materijalna netočnost tih ocjena proizlazi iz dijelova spisa, Cap Actions ističe nedopuštene argumente.
28
Iz prethodno navedenog proizlazi da treći tužbeni razlog treba odbiti.
Četvrti žalbeni razlog
29
Svojim četvrtim žalbenim razlogom, koji se odnosi na točku 13. pobijanog rješenja, Cap Actions tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je interese glavnog dioničara Transdeva, a ne francuske države kao takve, poistovjetio s onima zaposlenika dioničara koje zastupa Cap Actions. Ističe da se Transdev želi povući iz pomorskog prijevoza, dok zaposlenici dioničari žele očuvati kako svoje vlasništvo tako i svoje radno mjesto. Cap Actions tako ima i vlastiti pravni interes za ishod spora koji se vodi pred Općim sudom, a koji se razlikuje od onoga glavnog dioničara.
30
U tom pogledu, kao što je presuđeno u točki 20. ovog rješenja, gospodarski i financijski interesi dioničara društva načelno se stapaju s onima samog društva koje je glavna stranka u sporu. Točno je da su dioničari čije interese u ovom predmetu zastupa Cap Actions zaposlenici SNCM‑a, ali treba naglasiti da Cap Actions zastupa svoje interese u svojstvu dioničara, kao što izričito potvrđuje u okviru svoje žalbe.
31
Opći sud je u točki 13. pobijanog rješenja valjano presudio da, iznimno od pravila navedenog u prethodnoj točki ovog rješenja, okolnost prema kojoj manjinski dioničar nekog društva ima različite interese u odnosu na one njegova glavnog dioničara i stoga, ovisno o slučaju, u odnosu na samo društvo, može po potrebi tom manjinskom dioničaru dati pravni interes za ishod spora u kojem je društvo o kojem je riječ jedna od glavnih stranaka, a koji je odvojen od pravnog interesa potonjeg. Međutim, kako bi se mogao pozivati na tu iznimku, manjinski dioničar u pogledu predmeta spora treba istaknuti konkretne elemente kojima se utvrđuje postojanje te različitosti interesâ u odnosu na ishod spora o kojem je riječ.
32
Međutim, u ovom je slučaju Opći sud u točki 13. pobijanog rješenja presudio da Cap Actions nije pružio nikakav konkretan element koji bi mogao dokazati postojanje takve razlike. Sukladno sudskoj praksi navedenoj u točki 24. ovog rješenja, Cap Actions se poziva na nedopuštene argumente osporavajući tu činjeničnu ocjenu a da pritom nije utvrđeno da njezina materijalna netočnost proizlazi iz dijelova spisa.
33
Iz toga proizlazi da četvrti žalbeni razlog treba odbiti kao nedopušten.
34
Iz svega prethodnog proizlazi da, s obzirom na to da nijedan od žalbenih razloga koje je Cap Actions istaknuo u prilog svojoj žalbi nije usvojen, žalbu treba odbiti u cijelosti.
Troškovi
35
Članak 184. stavak 2. Poslovnika Suda propisuje da kada žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. istog Poslovnika, koji se na temelju članka 184. stavka 1. tog Poslovnika primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija zatražila da Cap Actions snosi troškove i s obzirom na to da on nije uspio u postupku, treba mu naložiti da, pored vlastitih troškova, snosi i troškove Komisije.
Slijedom navedenoga, potpredsjednik Suda rješava:
1.
Žalba se odbija.
2.
Cap Actions SNCM‑u nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Komisije.
Potpisi
( * ) Jezik postupka: francuski
Full & Egal Universal Law Academy