16.3.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 89/40
Tužba podnesena 23. siječnja 2015. – Hispasat protiv Komisije
(Predmet T-36/15)
(2015/C 089/48)
Jezik postupka: španjolski
Stranke
Tužitelj: Hispasat, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnici: J. Buendía Sierra, A. Lamadrid de Pablo i A. Balcells Cartagena, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi pobijanu odluku, a osobito njezin članak 1., u dijelu u kojem u pogledu HISPASAT-a utvrđuje postojanje državne potpore nespojive s unutarnjim tržištem;
—
slijedom toga, poništi naloge za povrat koji su određeni člancima 3. i 4. odluke te
—
naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.
1.
Tužitelj smatra da je Komisija, određujući HISPASAT S.A kao izravnog korisnika sporne mjere, očito pogriješila prilikom utvrđivanja činjenica zbog čega odluku treba poništiti, s obzirom na to da navedena tvrtka nije sudjelovala u mjerama niti su joj one koristile. Tužitelj također ističe da je Europska komisija povrijedila načelo dobre uprave time što je tek nakon pokretanja istražnog postupka odredila HISPASAT S.A. kao korisnika mjera, propustivši analizirati relevantno činjenično stanje i ne omogućivši tužitelju da bude saslušan u upravnom postupku.
2.
Podredno, tužitelj navodi da je Komisija povrijedila članke 106. i 107. UFEU-a te Protokol br. 26. uz UFEU jer mjere koje se osporavaju odlukom ne čine državnu potporu jer nije riječ o gospodarskoj djelatnosti nego o djelovanju javnih tijela u njihovom administrativnom svojstvu. Podredno prethodno navedenom, tužitelj smatra da je u pobijanoj odluci pogrešno zaključeno da sporne mjere nisu u vezi s pružanjem usluga od općeg interesa (SIEG) zbog čega je pogrešno ocijenjena mjerodavnost sudske prakse koja proizlazi iz predmeta Altmark i Odluke SIEG 2005/842/EZ (Odluka 86.2), što je moglo dovesti do utvrđenja bilo o nepostojanju eventualnih potpora bilo o njihovoj spojivosti.
3.
Tužitelj nadalje smatra da se spornim mjerama ne može narušiti tržišno natjecanje niti trgovina među državama članicama.
4.
Tužitelj također tvrdi da je u pobijanoj odluci očito pogrešno ocijenjena spojivost potpore na temelju članka 107. stavka 3. točke (c): (i) kao prvo, shvaćanjem da je načelo tehnološke neutralnosti apsolutno načelo; (ii) kao drugo, mišljenjem da se spornim mjerama povređuje tehnološka neutralnost unatoč zaključcima a contrario sadržanima u tehničkim izvješćima koje su dostavili Odbor, španjolska središnja tijela i jedan privatni gospodarski subjekt; (iii) kao treće, zaključkom prema kojem sporne mjere nisu bile prikladne ni proporcionalne i (iv) kao četvrto, utvrđenjem da mjera dovodi do nepotrebnih poremećaja tržišnog natjecanja.
5.
Tužitelj podredno ističe da je odlukom povrijeđena Uredba br. 659/1999, time što je pogrešno analizirana postojeća potpora u smislu članka 1. točke (b) podtočke (v).
Full & Egal Universal Law Academy