27.4.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 138/57
Tužba podnesena 6. veljače 2015. – Hippler protiv Komisije
(Predmet T-72/15)
(2015/C 138/74)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Eberhard Hippler (Dorsten, Njemačka) (zastupnik: M. Richter, odvjetnica)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
zabrani tuženiku – pod prijetnjom novčane kazne koju Opći sud utvrdi za svaki slučaj kršenja naloga – da bez pristanka tužitelja stavi na raspolaganje javnosti planove linijske mreže „Bochum”, „Dortmund”, „Düsseldorf/Meerbusch”, „Duisburg” i „Essen”, kako se to poduzima u
,
,
,
kao i
,
—
naloži tuženiku plaćanje tužitelju naknade štete u iznosu od 10 100 EUR;
—
naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove odvjetnika u predsudskom postupku u iznosu od 2 743,43 EUR;
—
naloži tuženiku snošenje troškova postupka, uključujući i troškove odvjetnika.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U potporu tužbi, tužitelj ističe povredu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29/EG (1), kao i povredu članaka 15. i 19. Zakona o autorskom pravu (Urhebergesetz) u vezi s člankom 97. stavkom 2. Zakona o autorskom pravu (2).
Tužitelj ističe da su sporni planovi linijske mreže autorskopravno zaštićeni kao prikazi znanstvene odnosno tehničke vrste. Tužitelj nikada nije dopustio tuženiku korištenje na način kako to ovaj čini, a osobito mu nije prenio nikakva prava na korištenje. Tuženik nije prava na korištenje valjano stekao niti od neke treće osobe. Korištenjem planova, tuženik ih je stavio na raspolaganje javnosti odnosno priopćio javnosti.
Tužitelj nadalje ističe da za izračun novčane kauzalne štete treba per analogiam primijeniti izračun koji se odnosi na licencije. Tužitelju pripada pravo na isplatu primjerene licencije. Na njemačkom su tržištu uobičajene i primjerene – te od strane njemačkih sudova također priznate kao uobičajene i primjerene – licencije u iznosu od 2 020 EUR po planu. Temeljem navedenoga, dolazi se do zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 10 100 EUR.
Tužitelj nadalje ističe da je tuženik prouzročio neimovinsku kauzalnu štetu na njegovom isključivom autorskom pravu te da mu stoga – na ime popravljanja nematerijalne štete – treba zabraniti poduzimanje spornih radnji korištenja.
Naposljetku, tužitelj ističe da je propisno opomenuo tuženika putem odvjetnika te da mu stoga tuženik treba naknaditi pripadajuće troškove odvjetnika u iznosu od 2 743,43 EUR.
(1) Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167od 22. lipnja 2001.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.).
(2) Zakon o autorskom pravu od 9. rujna 1965. (BGBl. I str. 1273.), koji je posljednji put izmijenjen člankom 1. Zakona od 5. prosinca 2014. (BGBl. I str. 1974.).
Full & Egal Universal Law Academy