4.5.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 146/41
Tužba podnesena 6. ožujka 2015. – Slovenija protiv Komisije
(Predmet T-118/15)
(2015/C 146/55)
Jezik postupka: slovenski
Stranke
Tužitelj: Republika Slovenija (zastupnik: L. Bembič, državni pravobranilec)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi Provedbenu odluku Komisije 2014/950/EU od 19. prosinca 2014. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Komponente za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 10135) (SL L 369, str. 71.) u dijelu u kojem se odnosi na Republiku Sloveniju, odnosno što se tiče financijske korekcije u visini od 8 7 00 815,25 eura, usvojene zbog nepravilnosti za proračunsku godinu 2009., u vezi s mjerom Fond za restrukturiranje industrije šećera;
—
naloži Komisiji snošenje troškova.
Podredno, u slučaju da Opći sud ne prihvati gore navedeni tužbeni zahtjev Republike Slovenije, tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi Provedbenu odluku Komisije 2014/950/EU od 19. prosinca 2014. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Komponente za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 10135) (SL L 369, str. 71.) u dijelu koji se odnosi na Republiku Sloveniju, odnosno što se tiče financijske korekcije u visini od 8 7 00 815,25 eura, usvojene zbog nepravilnosti za proračunsku godinu 2009., u vezi s mjerom Fond za restrukturiranje industrije šećera, u mjeri u kojoj prelazi iznos od 4 3 50 407,62 eura;
—
naloži strankama da svaka od njih snosi vlastite troškove.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog temelji se na pogrešnoj primjeni UFEU-a ili pravnog pravila koje se odnosi na njegovu primjenu, očitoj pogrešci u ocjeni, nedostatku u obrazloženju odluke i povredi načela kontradiktornosti.
Tužitelj u tom pogledu tvrdi da je Komisija pogrešno utvrdila da se silosi smatraju sastavnim dijelom proizvodnih kapaciteta i da bi ih tužitelj kao takve morao odstraniti na temelju plana cjelovitog restrukturiranja.
2.
Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi načela zakonitosti i lojalne suradnje, zaštite legitimnih očekivanja kao i načela patere legem quam ipse fecisti.
Tužitelj u vezi s tim tvrdi da do pobijane financijske korekcije i spora u vezi s pobijanom odlukom ne bi došlo da je Komisija prije 8. kolovoza 2008. (kada je tužitelj odobrio izmjenu plana restrukturiranja koji se odnosio na zadržavanje silosa) odgovorila na pisani upit tužitelja o zadržavanju pojedinih objekata, da je izmijenila i dopunila Uredbu (EZ) br. 968/2006 (1), da je po primitku obavijesti o izmjeni plana restrukturiranja obavijestila tužitelja o navodnoj nepravilnosti u vezi s zadržavanjem silosa ili da je sve države članice pisano obavijestila o svojem tumačenju nejasnih odredaba mjerodavnog zakonodavstva.
(1) Uredba Komisije (EZ) br. 968/2006 od 27. lipnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 320/2006 o utvrđivanju privremenog plana za restrukturiranje industrije šećera u Zajednici (SL L 176, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 20., str. 31.)
Full & Egal Universal Law Academy