EUR-Lex -  62015TN0122 - HR

1.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/17

Tužba podnesena 12. ožujka 2015. – Landeskreditbank Baden-Württemberg protiv ESB-a

(Predmet T-122/15)

(2015/C 178/18)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Landeskreditbank Baden-Württemberg – Förderbank (Karlsruhe, Njemačka) (zastupnici: A. Glos, K. Lackhoff i M. Benzing, odvjetnici)

Tuženik: Europska središnja banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku ESB-a od 5. siječnja 2015. (broj dokumenta: ECB/SSM/15/1 – 0SK1ILSPWNVBNQWU0W18/3) uz nalog da se održi na snazi zamjena Odluke ESB-a od 1. rujna 2014. (broj dokumenta.: ECB/SSM/14/1 – 0SK1ILSPWNVBNQWU0W18/1);

—

tuženiku naloži snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: ESB-ova primjena neprikladnog kriterija ispitivanja prilikom ocjene posebnih okolnosti

—

Tužitelj ovdje ističe da je ESB ocjenu o tome treba li tužitelja unatoč ispunjenju kriterija veličine na temelju posebnih okolnosti u skladu s člankom 6. stavkom 4. podstavkom 2. Uredbe (EU) br. 1024/2013 (1) u vezi s člankom 70. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 468/2014 (2) razvrstati kao manje značajnu instituciju zasnovao na četiri međusobno neuskladiva različita kriterija ispitivanja. Smatra da je svaki od tih kriterija ispitivanja svaki za sebe pogrešan.

—

Tužitelj nadalje ističe da je u skladu s člankom 70. stavkom 1. Uredbe br. 468/2014 za postojanje posebnih okolnosti mjerodavno da postoje „posebne i činjenične okolnosti” na temelju kojih je „neprikladno” razvrstavanje institucije kao značajne i s time u vezi središnji nadzor koji provodi ESB. Prema mišljenju tužitelja, razvrstavanje institucije kao značajne jedino prema kriteriju veličine „neprikladno” je u smislu članka 70. stavka 1. Uredbe br. 468/2014 ako to nije nužno za postizanje ciljeva Uredbe br. 1024/2013 nego je za postizanje ciljeva dovoljan nadzor koji provodi nadležno nacionalno tijelo pod sustavnim nadzorom ESB-a.

2.

Drugi tužbeni razlog: Očite pogreške u ocjeni prilikom ocjene činjeničnog stanja

—

U okviru ovog tužbenog razloga tužitelj ističe da je ESB pogrešno smatrao da razvrstavanje tužitelja kao značajne institucije prema izlaganjima tužitelja na raspravi i u postupku pred administrativnim odborom za preispitivanja ni u jednom aspektu nije potrebno za postizanje ciljeva Uredbe br. 1024/2013 te da je razvrstavanje tužitelja kao manje značajne institucije u skladu i s načelima Uredbe br. 1024/2013. Smatra da je očito pogrešna ocjena ESB-a prema kojoj ne postoje posebne okolnosti.

3.

Treći tužbeni razlog: povreda obveze obrazlaganja

—

Tužitelj ovdje ističe da obrazloženje pobijane odluke nije logički dosljedno te da je unutar sebe proturječno. ESB navodi ukupno četiri kriterija ispitivanja koji su neovisni jedan o drugom i ne mogu se međusobno uskladiti.

—

Smatra da iz pobijane odluke nisu razvidni bitni razlozi na kojima ona zasniva. Štoviše, izlaganja ESB-a sastoje se isključivo od pukih tvrdnji i negiranja.

—

Nadalje, odluka pogrešno ne uzima u obzir izlaganja tužitelja u upravnom postupku. ESB osobito ne izlaže zašto stvarne i pravne okolnosti koje je tužitelj istaknuo navodno nisu bile dostatne da bi oborile pretpostavku iz članka 6. stavka 4. podstavka 2. Uredbe br. 1024/2013.

4.

Četvrti tužbeni razlog: zlouporaba diskrecijske ovlasti zbog njezinog protupravnog neizvršavanja

—

U okviru ovog tužbenog razloga tužitelj ističe da je ESB povrijedio obvezu izvršavanja diskrecijske ovlasti u pojedinačnim slučajevima koja mu je dodijeljena člankom 6. stavkom 4. Uredbe br. 1024/2013 i člankom 70. Uredbe br. 468/2014. Time je ESB zlouporabio diskrecijsku ovlast.

5.

Peti tužbeni razlog: povreda obveze ispitivanja i uzimanja u obzir svih relevantnih okolnosti pojedinačnog slučaja

—

Tužitelj ovdje ističe da je ESB povrijedio svoju obvezu da prilikom izvršavanja diskrecijske ovlasti unutar diskrecijskog prostora koji mu je dodijeljen brižljivo i nepristrano ispita i uzme u obzir sve relevantne činjenične i pravne aspekte. Osobito nije ispitao sve činjenične i pravne aspekte koje je tužitelj istaknuo.

(1)  Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, str. 63.).

(2)  Uredba (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke od 16. travnja 2014. o uspostavljanju okvira za suradnju unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma između Europske središnje banke i nacionalnih nadležnih tijela te s nacionalnim imenovanim tijelima (Okvirna uredba o SSM-u) (SL L 141, str. 1.).

Full & Egal Universal Law Academy