25.1.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 27/59
Tužba podnesena 25. rujna 2015. – Post Bank Iran protiv Vijeća
(Predmet T-559/15)
(2016/C 027/76)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Post Bank Iran (Teheran, Iran) (zastupnik: D. Luff, odvjetnik)
Tuženik: Vijeće Europske unije
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
naloži Vijeću Europske unije tužitelju naknaditi materijalnu i nematerijalnu štetu koju je pretrpio time što je Vijeće protiv njega nezakonito odredilo mjere ograničavanja sukladno sljedećim nezakonitim aktima Vijeća: i) Odlukom Vijeća 2010/644/ZVSP od 25. listopada 2010. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (1); ii) Uredbom Vijeća (EU) br. 961/2010 od 25. listopada 2010. (2); iii) Odlukom Vijeća 2011/783/ZVSP od 1. prosinca 2011. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (3); iv) Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 1245/2011 od 1. prosinca 2011. o provedbi Uredbe br. 961/2010 o mjerama ograničavanja protiv Irana (4); v) Uredbom Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (5);
—
naloži plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu od 203 695 040 eura, koji obuhvaća nematerijalnu i materijalnu štetu koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu nezakonitih akata Vijeća;
—
naloži Vijeću snošenje tužiteljevih troškova vezanih uz ovaj postupak.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sljedeće argumente.
1.
Tužitelj tvrdi da, sukladno članku 340. UFEU-a, osoba kojoj je institucija EU-a prouzročila štetu od te institucije može zahtijevati naknadu štete. Sudska praksa odredila je uvjete za postavljanje takvog zahtjeva, koji su navedeni u presudi Općeg suda od 25. studenoga 2014. u predmetu Safa Nicu Sepahan protiv Vijeća (T-384/11, Zb., EU:T:2014:986) kako slijedi: a) postupanje institucije mora biti nezakonito; b) tužitelj mora pretrpjeti stvarnu štetu; i c) mora postojati uzročna veza između postupanja o kojem je riječ i štete na koju se poziva.
2.
Tužitelj tvrdi da su u odnosu na njegovu situaciju ispunjena gore navedena tri uvjeta: Vijeće je počinilo „ozbiljnu povredu pravnog pravila koje ima za cilj dodijeliti prava pojedincima u smislu sudske prakse”, kao što je to Opći sud presudio svojoj presudi od 6. rujna 2013. u predmetu Post Bank Iran protiv Vijeća (T-13/11, EU:T:2013:402); tužitelj je pretrpio značajnu nematerijalnu i materijalnu štetu; a takva je šteta izravna posljedica nezakonitih sankcija.
3.
Tužitelj također navodi da je – kao što je to u nastavku detaljnije određeno u obrazloženju tužbe – nematerijalna šteta koju je pretrpio određena u iznosu 1 000 000 eura; a da materijalna šteta koju su izračunali neovisni revizori, iznosi 202 695 040 eura.
(1) SL 2010 L 281, str. 81. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 255.)
(2) Uredba Vijeća (EU) br. 961/2010 o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 423/2007, SL 2010 L 281, str.1.
(3) SL 2011 L 319, str. 71. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 11., str. 104.)
(4) SL 2011 L 319, str. 11.
(5) SL 2012 L 88, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194.)
Full & Egal Universal Law Academy