Predmet C-15/16: Presuda Suda (veliko vijeće) od 19. lipnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesverwaltungsgericht – Njemačka) – Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht protiv Ewalda Baumeistera (Zahtjev za prethodnu odluku — Usklađivanje zakonodavstava — Direktiva 2004/39/EZ — Članak 54. stavak 1. — Doseg obveze čuvanja poslovne tajne koja se odnosi na nacionalna tijela nadležna za financijski nadzor — Pojam „povjerljivi podatak”)
C2852018HR320120180619HR00043242
Presuda Suda (veliko vijeće) od 19. lipnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesverwaltungsgericht – Njemačka) – Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht protiv Ewalda Baumeistera
(Predmet C-15/16) ( 1 )
„(Zahtjev za prethodnu odluku — Usklađivanje zakonodavstava — Direktiva 2004/39/EZ — Članak 54. stavak 1. — Doseg obveze čuvanja poslovne tajne koja se odnosi na nacionalna tijela nadležna za financijski nadzor — Pojam „povjerljivi podatak”)“2018/C 285/04Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Bundesverwaltungsgericht
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht
Tuženik: Ewald Baumeister
uz sudjelovanje: Franka Schmitta, u svojstvu likvidatora društva Phoenix Kapitaldienst GmbH
Izreka
1.
Članak 54. stavak 1. Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ treba tumačiti na način da nisu svi podaci koji se odnose na nadzirano društvo i koje je ono dostavilo nadležnom tijelu kao ni sva očitovanja tog tijela sadržana u dosjeu u nadzornom postupku koji to tijelo provodi, uključujući njegovu korespondenciju s drugim službama, bezuvjetno povjerljivi podaci na koje se stoga primjenjuje obveza čuvanja poslovne tajne propisana tom odredbom. U tu kategoriju spadaju podaci koje imaju tijela koja države članice imenuju za ispunjavanje zadaća propisanih tom direktivom, a koji, kao prvo, nisu javni i čije bi otkrivanje, kao drugo, moglo naštetiti interesima fizičke ili pravne osobe koja ih je dostavila ili trećim osobama ili pravilnom funkcioniranju sustava nadzora djelovanja investicijskih društava koji je zakonodavac Unije uveo donošenjem Direktive 2004/39.
2.
Članak 54. stavak 1. Direktive 2004/39 treba tumačiti na način da povjerljivost podataka koji se odnose na nadzirano društvo, a koje je ono dostavilo tijelima koja države članice imenuju za ispunjavanje zadaća propisanih tom direktivom, valja ocijeniti u trenutku kada ta tijela trebaju izvršiti ispitivanje u vezi sa zahtjevom za otkrivanje navedenih podataka, neovisno o njihovoj kvalifikaciji u trenutku njihova dostavljanja navedenim tijelima.
3.
Članak 54. stavak 1. Direktive 2004/39 treba tumačiti na način da se podaci koje imaju tijela koja države članice imenuju za ispunjavanje zadaća propisanih tom direktivom, a koji su mogli biti poslovne tajne, ali koji su stari pet ili više godina, načelno zbog proteka vremena smatraju zastarjelima te da su stoga prestali biti tajni, osim ako, iznimno, strana koja se poziva na tajnost dokaže da su, unatoč svojoj starosti, ti podaci i dalje ključni elementi njezina poslovnog položaja ili poslovnih položaja predmetnih trećih osoba. Takva razmatranja ne vrijede u odnosu na podatke koje ta tijela imaju, a čija bi se povjerljivost mogla opravdati razlozima koji nemaju veze s njihovom važnošću za poslovni položaj predmetnih poduzetnika.
( 1 ) SL C 111, 29. 3. 2016.
Full & Egal Universal Law Academy