27.11.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 402/3
Presuda Suda (drugo vijeće) od 27. rujna 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberlandesgericht Düsseldorf – Njemačka) – Nintendo Co. Ltd protiv BigBen Interactive GmbH, BigBen Interactive SA
(Spojeni predmeti C-24/16 i C-25/16) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Intelektualno vlasništvo - Uredba (EZ) br. 6/2002 - Članak 20. stavak 1. točka (c), članak 79. stavak 1., i članci 82., 83., 88. te 89. - Postupak zbog povrede - Ograničenje prava priznatih dizajnom Zajednice - Pojam ‚citiranje’ - Uredba (EZ) br. 44/2001 - Članak 6. točka 1. - Nadležnost u odnosu na sutuženika s domicilom izvan države članice u kojoj se vodi postupak - Teritorijalni doseg nadležnosti sudova za dizajn Zajednice - Uredba (EZ) br. 864/2007 - Članak 8. stavak 2. - Pravo primjenjivo na zahtjeve za donošenje naredbi koje se odnose na sankcije i na druge mjere))
(2017/C 402/03)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Oberlandesgericht Düsseldorf
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Nintendo Co. Ltd
Tuženici: BigBen Interactive GmbH, BigBen Interactive SA
Izreka
1.
Uredbu (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice, u vezi s člankom 6. točkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, treba tumačiti na način da, u okolnostima poput onih u glavnom postupku, u kojima se međunarodna nadležnost suda za dizajn Zajednice pred kojim se vodi tužba zbog povrede temelji, u odnosu na prvog tuženika, na članku 82. stavku 1. Uredbe br. 6/2002, a u odnosu na drugog tuženika sa sjedištem u drugoj državi članici, na tom članku 6. točki 1. u vezi s člankom 79. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002, jer taj drugi tuženik proizvodi i dostavlja prvome proizvode koji potonji prodaje, taj sud može, na tužiteljev zahtjev, donijeti naredbe u odnosu na drugog tuženika koje se tiču mjera koje ulaze u članak 89. stavak 1. i članak 88. stavak 2. Uredbe br. 6/2002, pokrivajući također postupke drugog tuženika različite od onih koji su u vezi s ranije navedenim lancem isporuka i koje, po potrebi, imaju doseg koji se proteže na cjelokupno područje Europske unije.
2.
Članak 20. stavak 1. točku (c) Uredbe br. 6/2002 treba tumačiti na način da treća osoba, koja bez pristanka nositelja prava priznatih dizajnom Zajednice, upotrebljava, i na svojoj internetskoj stranici, slike proizvoda koji odgovaraju takvim dizajnima, prilikom stavljanja u zakonitu prodaju proizvoda namijenjenih korištenju kao dodataka određenim proizvodima nositelja prava priznatih tim dizajnima, kako bi objasnili ili pokazali zajedničku upotrebu proizvoda koji su tako stavljeni u prodaju i određenih proizvoda nositelja navedenih prava, izvršava radnju umnožavanja u svrhu „citiranja” u smislu navedenog članka 20. stavka 1. točke (c), pri čemu je takva radnja dopuštena na temelju te odredbe ako se poštuju kumulativni uvjeti utvrđeni u toj odredbi, što je na nacionalnom sudu da provjeri.
3.
Članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća, od 11. srpnja 2007., o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) treba tumačiti na način da se pojam „država u kojoj je došlo do kršenja” u smislu te odredbe odnosi na državu u kojoj se dogodio događaj koji je prouzročio štetu. U okolnostima u kojima su istom tuženiku pripisane različite radnje kojima se povređuje počinjene u različitim državama članicama kako bi se utvrdio događaj koji uzrokuju štetu ne treba se pozivati na svaku pripisanu radnju povrede, nego općenito procijeniti ponašanje navedenog tuženika kako bi se odredilo mjesto gdje je prvotno počinjenje povrede koje je dovelo do pripisanog ponašanja bilo počinjeno ili postoji opasnost da se počini.
(1) SL C 145, 25. 4. 2016.