18.12.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 437/6
Presuda Suda (peto vijeće) od 26. listopada 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank van eerste aanleg te Antwerpen – Belgija) – Argenta Spaarbank NV protiv Belgische Staat
(Predmet C-39/16) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Porez na dobit - Direktiva 90/435/EEZ - Članak 1. stavak 2. i članak 4. stavak 2. - Matična društva i društva kćeri iz različitih država članica - Zajednički porezni sustav - Mogućnost odbijanja oporezive dobiti matičnog društva - Nacionalne odredbe čiji je cilj ukidanje dvostrukog oporezivanja dobiti koju su raspodijelila društva kćeri - Neuzimanje u obzir veze između kamata na zajmove i financiranja udjela koji su doveli do isplate dividendi))
(2017/C 437/08)
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
Rechtbank van eerste aanleg te Antwerpen
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Argenta Spaarbank NV
Tuženik: Belgische Staat
Izreka
1.
Članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 90/435/EEZ od 23. srpnja 1990. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri različitih država članica treba tumačiti na način da mu se protivi odredba nacionalnog prava poput članka 198. stavka 10. Zakona o porezima na dohodak iz 1992., usklađenog Kraljevskom odlukom od 10. travnja 1992. i potvrđenog Zakonom od 12. lipnja 1992., na temelju koje se kamate koje je platilo matično društvo na temelju zajma ne mogu odbiti od oporezive dobiti tog matičnog društva do visine iznosa koji je jednak iznosu dividendi koji se već koristi kao porezni odbitak, a pritom su te dividende nastale na temelju udjela koje navedeno matično društvo ima u kapitalu društava kćeri u razdoblju kraćem od godinu dana, iako te kamate nisu u vezi s financiranjem tih udjela.
2.
Članak 1. stavak 2. Direktive 90/435 treba tumačiti na način da državama članicama ne dopušta primjenu nacionalne odredbe poput članka 198. stavka 10. Zakona o porezima na dohodak iz 1992., usklađenog Kraljevskom odlukom od 10. travnja 1992. i potvrđenog Zakonom od 12. lipnja 1992., jer se time prekoračuje ono što je nužno za izbjegavanje utaja i zlouporaba.
(1) SL C 136, str. 18. 4. 2016.