8.1.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 5/6
Presuda Suda (peto vijeće) od 9. studenoga 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Augstākā tiesa – Latvija) – Valsts ieņēmumu dienests protiv „LS Customs Services” SIA
(Predmet C-46/16) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Carinska unija - Uredba (EEZ) br. 2913/92 - Carinski zakonik Zajednice - Roba koja nije roba Zajednice - Carinski postupak vanjskog provoza Zajednice - Izuzimanje robe koja podliježe carini ispod carinskog nadzora - Utvrđivanje carinske vrijednosti - Članak 29. stavak 1. - Pretpostavke primjene metode transakcijske vrijednosti - Članci 30. i 31. - Izbor metode utvrđivanja carinske vrijednosti - Obveza carinskih tijela da obrazlože izbor metode))
(2018/C 005/07)
Jezik postupka: latvijski
Sud koji je uputio zahtjev
Augstākā tiesa
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Valsts ieņēmumu dienests
Tuženik:„LS Customs Services” SIA
Izreka
1.
Članak 29. stavak 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 955/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. travnja 1999., treba tumačiti na način da se metoda za utvrđivanje carinske vrijednosti previđena u toj odredbi ne primjenjuje u pogledu robe koja nije bila prodana radi izvoza u Europsku uniju.
2.
Članak 31. Uredbe br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 955/1999, u vezi s njezinim člankom 6. stavkom 3. treba tumačiti na način da su carinska tijela obvezna u svojoj odluci kojom se utvrđuje iznos dugovane uvozne carine navesti razloge zbog kojih su odstupila od metoda utvrđivanja carinske vrijednosti predviđenih u člancima 29. i 30. navedene uredbe, kako je izmijenjena, prije nego što mogu zaključiti da se primijeni njezin članak 31., kao i navesti podatke dostupne u Uniji na temelju kojih su izračunala carinsku vrijednost predmetne robe, a kako bi omogućila zainteresiranoj osobi da ocijeni utemeljenost te odluke i pri punom poznavanju predmeta odluči je li korisno podnijeti pravni lijek protiv nje. Na državama članicama je da, koristeći se svojom procesnom autonomijom, urede posljedice u slučaju kada carinska tijela povrijede svoju obvezu obrazlaganja te utvrde je li i u kojoj je mjeri moguće takvu povredu otkloniti u okviru sudskog postupka, uz dužnost poštovanja načela ekvivalentnosti i djelotvornosti.
3.
Članak 30. stavak 2. točku (a) Uredbe br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 955/1999, treba tumačiti na način da nadležno tijelo, prije nego što smije odustati od primjene metode utvrđivanja carinske vrijednosti utvrđene tom odredbom, nije obvezno od proizvođača zahtijevati da mu dostavi podatke potrebne za primjenu te metode. Međutim, to je tijelo obvezno konzultirati sve izvore informacija i baze podataka kojima raspolaže. Također, ono mora zainteresiranim gospodarskim subjektima omogućiti da mu dostave sve podatke koji mogu doprinijeti utvrđivanju carinske vrijednosti robe primjenom te odredbe.
4.
Članak 30. stavak 2. Uredbe br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 955/1999, treba tumačiti na način da carinska tijela nisu obvezna obrazložiti neprimjenu metoda predviđenih u točkama (c) i (d) te odredbe, u slučaju da carinsku vrijednost robe utvrđuju na temelju transakcijske vrijednosti slične robe, u skladu s člankom 151. stavkom 3. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1762/95 od 19. srpnja 1995.
(1) SL C 111, 29. 3. 2016.